U Parku zabilježena 241 vrsta ptica

Auto kamp “Crkvine” čini se dobro popunjen gostima za ovo doba godine, što sve skupa pridonosi ugodnom dojmu koji pobuđuje posjet Vranskom jezeru
Svjetski dan i godina biološke raznolikosti 22. svibnja obilježen je i ove godine u Parku prirode Vransko jezero gdje je priređen “Vikend otvorenih vrata”. U protekla dva dana priređen je bogati program u kojem je organizirano nekoliko motrenja ptica kojima je Vransko jezero jedno od najvažnijih staništa u Europi, a od 1983. ima titulu “Important bird areas”. U parku je dosad zabilježena 241 vrsta ptica, od kojih se 102 gnijezde na području Parka. Od ovih potonjih sedam je ugroženih na nacionalnoj, a četiri na europskoj razini.
Održano je i nekoliko edukativnih radionica s temama “Biljni i životinjski svijet Vranskog jezera”, zatim “Povijest i kulturna baština na području Vranskog jezera” i “Geologija Vranskog jezera”, a edukativni program održan je na području auto kampa “Crkvina.
Dio programa odvijao se i na vidikovcu “Kamenjak” gdje je izvedena pokazna speleološka vježba istraživanja podzemlja, a u auto kampu “Crkvine” organizirana je i zabava za sve posjetitelje manifestacije. Mnogi posjetitelji iskoristili su lijepo vrijeme koje je u nedjelju ipak zavladalo iznad Zadarske županije i za okušati sreću u ribolovu, a kako smo mogli vidjeti još se jednom potvrdilo da priče o Vranskom jezeru kao idealnom mjestu za ribolov i komadima od kojih zastaje dah, nisu “ribičke”. Auto kamp “Crkvine” čini se dobro popunjen gostima za ovo doba godine, što sve skupa pridonosi ugodnom dojmu koji pobuđuje posjet Vranskom jezeru.
 

Nestat će za 4.600 godina!

Vransko jezero je plitka potopljena aluvijalna udolina koja je reljefno najniža točka Ravnih kotara. Ključ geneze Vranske depresije je debljina i sastav kvartarnih naslaga u Vranskom jezeru i Vranskom polju. Prema izvršenoj geološkoj determinaciji izvađenih jezgri izdvojena su tri genetska tipa taloga, koji se postupno konsolidira od vrha prema dnu mijenjajući boju od svjetlo do tamno sive. Debljina taloga raste proporcionalno nagibu terena od 15,4 metara kod obrambenog nasipa do 29 metara u sredini jezera.
Prema teoriji Fritza iz 1984. godine postanak jezera neposredno se veže uz podizanje razine svjetskog mora. Prije otprilike 25 tisuća godina razina mora je bila za 96,4 metra niža od sadašnje, a od tada se neprestano diže. Sve dok je razina mora bila niža od voda koje su utjecale u Vransku depresiju, one su iz depresije otjecala u more kroz vapnenački greben kod Prosike, a paleoreljef se produbljivao. Nakoni izjednačavanja razine mora i dna depresije počinje taloženje nanosa, a Vransko jezero postaje povremena akumulacija u vrijeme visokih oborina. Usporedba genetske strukture kvartarnih naslaga i njihove starosti s klimatskim uvjetima odgovarajućih geoloških razdoblja govore u prilog ovakvom tumačenju evolucije. Potom Vransko jezero postaje stalna akumulacija koja bi, prema Fritzovoj teoriji, trebala trajati još 4.600 godina.