Što je obilježilo sezonu košarkaša Borik-Puntamike?

Najkorisniji igrač
Definitivno prvo ime Puntamičana u protekloj sezoni je Jure Škifić. Njegov učinak, a  time i doprinos, najizraženije odskače od ostatka iznimno podjednake momčadi Borik-Puntamike. Škifić vlada u gotovo svim  statističkim kategorijama. Proveo je najviše na  parketu (827 minuta ukupno ili 26:41 minuta u  prosjeku). Najviše puta je bio starter, 25 od 31  utakmice u kojima je igrao. Daleko je najbolji  strijelac momčadi sa 472 postignuta koša (15.2  u prosjeku). Najčešće je i pucao. Tako je  ukupno uputio 320 lopti prema košu, a i  najčešće je od svih prilazio liniji za slobodna  bacanja, 149 puta, od čega je 105 puta bio  uspješan (70%). Uz skok u kojem je također  dominirao, prednjačio je i u osvojenim loptama (51 ili 1.6 po utakmici), ali je bio prvi i u  negativnoj kategoriji izgubljenih lopti (59 ili  1.9). Njegovu polivalentnost najbolje će oslikati valorizacijski indeks 16.4 po utakmici, a  iza njega je Jure Ružić s indeksom od 8.9 po  utakmici.
Najbolji skakač(i)
Skok je bio jedna od bitnih stavki u igri  Puntamičana kroz sezonu, a u tom dijelu  najviše su se isticala tri imena. Najboljim se u  ovoj kategoriji pokazao Jure Ružić koji je  pristigao polovicom sezone u A-1 ligi kao  zamjena za Pavića i odigrao 20 utakmica.  Njegov prosjek od 5.5 skokova po utakmici  nadmašuje učinak Jure Škifića koji je ostvario  najviše ukupno skokova 143 (4.6 u prosjeku) te  je odnio primat i u obrambenom skoku (105  ukupno ili 3.4 u prosjeku). Međutim, u ovoj  kategoriji skakača na prvo mjesto ne bi bilo  nezasluženo staviti i Marijana Čakaruna koji je  za šest skokova bio manje učinkovit od svog  kolege Škifića (137 ili 4.3), no isto tako je i  provodio na parketu u prosjeku manje oko  osam minuta. Čakarun je zato odnio primat u  jakom oružju zelenih, napadačkom skoku (51  ukupno ili 1.6 po utakmici).
Naj asistent
Asistencije obično bolje idu organizatorima  igre u svakoj momčadi pa je i kod Puntamičana  slučaj da su “playmakeri” i najbolji asistenti.  Teo Petani isto je kao i Ružić za Pavića  pristigao nakon odlaska važnog igrača Ante  Devića. Povratnik u staro jato Petani vrlo brzo  je postao nezamjenjiv u startnoj petorci te je uz  već njegovu poznatu borbenost i solidan šut  pridonio i sa 55 asistencija ukupno ili 2.1 po  utakmici. Vrlo blizu se nalazio i Ivan Mikulić s  53 ukupno ili 2 asistencije u prosjeku.
Najprecizniji
Najmekša ruka Borik-Puntamike sa 60 %  (99/165) ukupnog šuta bio je Marino Šarlija.  Osobina koja je nekad krasila i njegova oca  Stipu. Marino je posebno dobro odigrao završni dio Lige za prvaka u kojem je čak imao  prednost u odnosu na vrlo korisnog Čakaruna.  Odmah iza njega sa 53 % (26/49) uspješnosti je  mladi Josip Mrkić. S linije za slobodna  bacanja  najčešće je pogađao Jurjević (87 %, 34/39), dok  je sa trice Škifić imao zavidnih 40 % šuta  (41/102).
Najveći adut
Termin momčadski duh u punom smislu  riječi svoju potvrdu ima u Borik-Puntamici.  Tradicionalno prepoznatljivi stil igre koji se  zasniva na agresivnoj obrani u kojem svaki  igrač čini važan kotačić obrambenog sustava i  ove sezone su mnogi njihovi protivnici osjetili  na svojoj koži. Ujednačenost igrača po učinku  i kvaliteti donosi činjenične statističke pokazatelje koji na najednostavniji način dokazuju sve ono što se vidi na svim njihovim  utakmicama. Izuzev Jure Škifića koji odskače  svojim brojkama, ostatak momčadi ima kao  “jaje jajetu” slične učinke. Čak sedam igrača  imalo je približno jednaku minutažu (od 18 do  25 minuta po prosjeku) te je svih sedam u  prosjeku zabijalo 7-8 poena po utakmici.  Ružić, Čakarun, Jurjević, Petani, Marić, Mikulić i Šarlija uz malo manje iskorištavane  Pešuta i Mrkića činili su skup od 9 igrača koji su  uz kolovođu Škifića odradile sav posao na  parketu u sezoni koja će dugo biti pamćena.
Naj pobjeda
Od 33 ukupno odigrane utakmice u protekloj sezoni zeleni su upisali 16 pobjeda. Od  tih 16 nekoliko ih je imalo zasebnu težinu.  Najteža za ostvariti iako to konačni rezultat  ne sugerira je pobjeda nad Cibonom u Jazinama (86:63). Veliku vrijednost imale su  gostujuće pobjede u Sinju protiv Alkara u  Ligi za prvaka (71:70) te one u Zaboku  (74:61) i Slavonskom Brodu (80:71). Najizraženija je definitivno bila protiv Alkara na  otvaranju A-1 lige kad su Sinjani “isprašeni”  sa 35 poena razlike (79:44).
Najteži porazi
Od 17 doživljenih poraza kao najtežim stradanjem  smatra se poraz od Zadra na Višnjiku u prvom  obračunu gradskih rivala. Neprepoznatljivi Puntamičani u toj utakmici su inkasirali 32 minusa  (45:77). I tri sljedeća po redu najteža stradanja došla  su na gostovanjima kod NLB ligaša. Kod Cedevite  minus 26, Zagreba minus 25 i Cibone minus 24  poena. Bolan je bio i poraz u Trogiru u 4. kolu A-1 lige  (66:83), no definitivno najveće razočaranje kod Puntamičana nakon neke utakmice je bilo prisutno kad  su nakon junačke igre u posljednjim trenucima ostali  bez pobjede nad Cedevitom u Jazinama (89:92).
Naj sezona
Sezona 2010./11. ostat će zasad upisana kao  sezona najvećeg uspjeha Borik-Puntamike u povijesti. Od 2005. godine kad su prvi put zaigrali u  A-1 ligi, ovo im je bio treći put da su uspjeli  ostvariti plasman u Ligu za prvaka. Nakon što su  pod vodstvom trenera Tihomira Bujana bili sudionici završnice Hrvatskog kupa kao A-2 ligaši te  godine, u toj su sezoni kao novopečeni prvoligaši  ostvarili ulazak u Ligu za prvaka i na kraju su  završili na sedmom mjestu s omjerom 4-10. Iduće  sezone 2006./07. ponovili su odličnu sezonu te su  ponovno ušli u Ligu za prvaka koju su zaključili  ukupnim šestim mjestom (4-10). Uslijedile su tri  sezone u kojima su nastupali u Ligi za ostanak, a  ove sezone su pokazali da su kadri napraviti nešto  što se ni sami nisu u najboljem scenariju nadali te  s omjerom 5-9 osvojili peto mjesto.