Čvrsta veza domovinske i iseljene Hrvatske

Posedarska riva Damira Ante Klanca učinila se premala u noći s četvrtka na petak da primi sve one koji su odlučili biti dio spektakularne fešte u čast mladih Hrvata iz 24 zemlje s pet kontinenata, sudionika drugih Hrvatskih svjetskih igara koje organizira Hrvatski svjetski kongres. Bila je to dodatna potvrda čvrstih i neraskidivih veza između domovinske i iseljene Hrvatske koje su posebno došle do izražaja u vrijeme stvaranja i obrane Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.
Nakon uzbudljive, prave muške borbe u finalu Hrvatskih svjetskih igara u nogometu za žene između Australki i svjetskog “Drim tima” kojeg je nadasve uspješno reinkarnirao ženski nogometni klub Marjan iz Splita pod vodstvom istinskog entuzijasta Joze Pirića, odigrane na stadionu Gordan Demo, započela je istinska hrvatska globalna fešta s epicentrom u Posedarju.
U organizaciji Općine Posedarje i Turističke zajednice u izvođenju hrvatske dijaspore domaća glazba došla je na svoje u izvođenju Andreje Ćoze, Darije Fain i Tomislava Ćoze iz New Yorka. A nostalgična hrvatska glazba i plesovi Hrvatskog folklornog društva “Domagoj” iz kanadskog Edmontona potpomognutog su duboko dirali u srca svih nazočnih. Svi plesači su pritom pokazali vrhunsku profesionalnost i gotovo umjetničku istančanost u plesnim koracima hrvatskih plesova koje su mjesecima uvježbavali. A pjesma “Croatio iz duše te ljubim” koju su otpjevali zajedno s članicama domaćeg KUD-a “Sv. Duh”, “Tamburašima noći” iz Zaprešića i razdraganom publikom bio je vrhunac večeri, za pamćenje. Voditeljica je bila Anamarija Baraba.
Hrvati iz dijaspore dobrano su osjetili i miris fešte uz pečenu srdelu i girice. A ribljih delicija bilo je za sve goste, turiste, znatiželjnike i nazočne mještane, njih oko dvije tisuće. Unatoč ponekom organizatorskom “falingu” cijelo Posedarje zamamno je mirisalo po ribljim delicijama, a miris se osjetio sve do Novigrada i Zelenog hrasta. Ovakvu feštu možda bi nadmašila jedino ona da je igrom slučaja Hrvatska u Južnoj Africi osvojila naslov svjetskih nogometnih prvaka!
Posedarje je te noći bilo centar svih Hrvata. Pjevale su se domaće pisme na hrvatskih narječjima cijelog svijeta ujedinjene u jednu jedinu i nerazdvojivu, hrvatsku granitnu cjelinu. A kao svojevrsni “happy end” dalmatinskom pismom posedarske klape Kontrada, uz miris ribe s gradela i roštilja, bilo je ispunjeno cijelo selo, do sitnih sati.