Zaboravili na nositelje stanarskog prava koji nisu nikad napuštali svoje stanove

Zaštićeni najmoprimci naglašavaju da je stanarsko pravo prije svega njihova imovina, a ne najam niti je najam to ikad bio. Najavljenim zakonom priznaje dr. med. Branko Sorić, ispravljaju se pogreške, ali dodaje da se zaboravljaju zaštićeni najmoprimci
Nakon što su HDZ i SDSS postigli politički dogovor oko toga da se srpskim povratnicima koji su prije 1991. bili nositelji stanarskih prava omogući otkup stanova u kojima se danas nalaze kao zaštićeni najmoprimci, reagirala je Udruga stanara iz Zadra. Medijima je odaslano pismo koje zapravo ukazuje na proturječja političkog dogovora kojim će se riješiti pitanje povrata stanova za 4.500 nekadašnjih nositelja stanarskog prava u mjestima izvan današnjih područja od posebne državne skrbi, a koji su bez njih ostali nakon što su iz njih početkom devedesetih izbivali duže od šest mjeseci.
Pismo su potpisali dr. med. Branko Sorić i “…drugi nositelji stanarskog prava”. U pismu se između ostalog kaže da najavljeni novi zakon možda ne ispravlja učinjene pogreške, ali ipak jasno pokazuje da Vlada, saborski zastupnici, Ustavni i Europski sud donose neispravne i protupravne odluke koje se odnose na stanarska prava. Zaštićeni najmoprimci naglašavaju da je stanarsko pravo prije svega njihova imovina, a ne najam niti je najam to ikad bio. Najavljenim zakonom, priznaje Sorić, ispravljaju se pogreške, ali dodaje da se zaboravljaju zaštićeni najmoprimci.
Što je sa zaštićenim najmoprimcima?
– Za sada “zaboravljaju” na nas opljačkane hrvatske nositelje stanarskog prava, koji nismo nikad napuštali naše stanove, a ne govore ni o bilo čijoj odgovornosti za teški zločin, koji se nad nama vrši već petnaest godina, a koji se može usporediti jedino s nekom vrstom genocida, kaže se u pismu.
Po Soriću i ostalima država bi trebala pronaći rješenje i za one zaštićene najmoprimce koji ne mogu otkupiti svoje stanove jer su se oni nalazili u zgradama koje su u privatnom vlasništvu. Međutim, kad se govori o povratnicima, potpisnici pisma pod time podrazumijevaju nedužne građane, koji nisu imali veze s agresijom, koji su boravili izvan svojih stanova kroz dulje od šest mjeseci zbog nekog opravdanog razloga, npr. zbog straha od neke opasnosti. Takav opravdani razlog postojao je u poznatom slučaju Kristine Blečić i Zadra, ali hrvatski sudovi, od Općinskog do Ustavnog, osim Županijskog suda u Zadru, kao i Europski sud za ljudska prava, donijeli su, po Soriću i ostalima, potpuno pogrešne, nelogične odluke. To se prije svega odnosi na termin – opasnost od granatiranja Zadra koji za svo spomenuto pravosuđe nije uvažen kao opravdan razlog za nekorištenje stana, isto kao i u slučaju nositelja stanarskog prava u tzv. neuseljivim i drugim stanovima gdje se također radi isključivo o poštivanju važećih pravnih normi i ljudskih prava.
U Zadru 80 zaštićenih najmoprimaca
– Mi bezuvjetno moramo odmah dobiti pravo otkupa naših stanova. Sasvim je nevažno tko je upisan u zemljišnoj knjizi kao nominalni vlasnik, tj. vlasnik koji je zauvijek izgubio vlasnička prava, isto kao što je bilo potpuno nevažno i 1996. godine tko je bio upisan u zemljišnoj knjizi, i to ne samo kao nominalni vlasnik, nego kao pravi, potpuni vlasnik stana, pa su takve privatne stanove otkupili čak obični najmoprimci, ljudi bez stanarskog prava, po članku 48. Zakona o najmu stanova iz 1996., i to zbog socijalne pravde, što je sasvim ispravno. Isto tako su i vlasnička prava na stanovima, i to samo na iznajmljenim stanovima, bila oduzeta za vrijeme SFRJ zbog socijalne pravde i dana zauvijek stanarima. I to je sasvim ispravno i pravedno, a bilo bi potpuno u skladu i s današnjim Ustavom RH, kad bi izvorni vlasnici tih stanova dobili tržišnu naknadu. Uostalom, već prije spominjanja samog otkupa stana, svakome mora biti jasno da se u prvom redu radi o tome, da je potpuno protupravno bilo kakvo umanjivanje naših prava koja smo zauvijek stekli u okviru stanarskog prava. To je potpuno jasno iz Aneksa G, međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije (koji je jači od zakona), iz Rezolucije 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Da je stanarsko pravo imovina, izvan svake je sumnje. Potpuna je neistina ono, što su neki govorili kroz par desetljeća, da se oduzeta prava (vječnog i isključivog posjeda stana, i dr.) tobože moraju vratiti odnosno dati nominalnim vlasnicima, odnosno prekupcima naših stanova, kaže se u podužem pismu adresiranom predsjedniku države, premijerki, ali i Željki Antunović koja je otprije ukazivala na ovaj problem sa zaštićenim najmoprimcima.
U Zadru, prema predsjedniku Udruge stanara Darku Jeričeviću postoji oko 80 zaštićenih najmoprimaca. Svega nekoliko njih je organizirano kroz udrugu. Međutim, u Gradu Zadru kažu da je Sukladno Zakonu o najmu stanova (N.N. 91/96 , 48/98, 66/98 i 22/06) na području Grada Zadra evidentirano ukupno 257 zaštićenih najmoprimaca.
I oni kao i ostali stanari u Hrvatskoj traže od hrvatske politike da i njihov slučaj riješe na način da im se odmah i bez odlaganja vrate sva prava koja uključuju pravo otkupa stanova i to za desetinu cijene iz 1991.-1996. godine, uz otplatu na 32 godine isto kao što su dobili i drugi.
Neki svjesno krše sve pravne norme?!
– To apsolutno ništa ne košta nikoga, i za to nema baš nikakvih prepreka, jer ta naša prava uopće se nisu ni smjela oduzeti od nas, i ona uopće ne ovise o naknadi koju država treba dati izvornim vlasnicima zbog Rezolucije 1096. Prema Ustavu, ne mora im se dati čak ni naknada, kao što piše u gore spomenutoj odluci Ustavnog suda iz 1999. godine: “Ustav Republike Hrvatske nema odredaba o denacionalizaciji, odnosno o vraćanju ili odšteti za oduzetu imovinu. Nema ni odgovarajuće međunarodno pravne obveze države”, dodaje se u pismu. Time, kaže Sorić, neki svjesno krše sve pravne norme i protuustavno žele prisvojiti imovinu zaštićenih najmoprimaca, pa zato daju nekakvu prednost Srbima. Možda zbog toga što za sebe ne mogu prisvojiti te državne stanove, koje će Srbi, navodno, otkupiti, a prava zaštićenih najmoprimaca su im važna onoliko, stoji u pismu “…koliko su Hitleru bila važna prava Židova”.