Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Mali princ anarhist

Autor: Marija Knežević

23.08.2013. 22:00


Kad smo brat i ja bili mali, tata nam je govorio da smo plave krvi. Tojest da našim venama teče plava krv. Što se mene tiče, istinu ne bismo otkrili sve dok nisam postala dobrovoljna davateljica krvi, ali zato je brat sve preduhitrio svojim čestim akrobacijama i skoro jednako čestim lomovima, pa smo na Hitnoj u nekoliko navrata utvrđivali gorku činjenicu – plava krv ipak ne teče našim venama, unatoč blijedoj puti i plemićkom prezimenu. Ali dobro, nastavili smo sa svojim životima najnormalnije…
Sjetim se te ćaline spačke svaki put kad kod sjedim kod frizerke pa u nedostatku zanimacije, dok mi nešto radi na glavi, čitam ženske časopise i naiđem na rubriku “s kraljevskih dvora”.
U posljednje vrijeme ta rubrika bila je bitna zbog jednog pišulinca, materinog i ćaćinog jedinca, budućeg britanskog princa. Ne znam točno sad kako se to dijete zove, znam da ima preko nekoliko imena i da valjda nema medija koji nije prenosio vijesti o trudnoći, a u konačnici i o rođenju prijestolonasljenika plave krvi.
E sad, prošlo je od velikog rođenja i mjesec dana i smirila se euforija, mislila sam da napokon možemo odahnuti ali – ćorak. Vidjela sam vijest da je mali princ “pomalo zločest”.
E tu, tu mi je stala cirkulacija, upalila mi se rotacija i spustile su mi se roletne. Je li normalno da je ikog na svijetu briga o tome je li taj mali budući lovaš “malo zločest”? Okej, kužim zadojenost medija i romantičnu sliku braka na visokoj nozi, pa još i potomstva koje će biti plavo, lijepo i – malo zločesto. Ali ne kužim da to nekoga zanima ili još gore – fascinira.
Čitala sam i ja neke Grimmove bajke kad sam bila mala i baš su mi se sviđale, ali nikad me nisu privlačili dvorci i zamkovi sa puno škala i šiljastih tornjeva, polumračni, hladni… A i imala sam sedam godina pa je valjda normalno da čitam bajke, ne znam baš koliko sam u njih vjerovala.
Jedan Facebook prijatelj sa Sicilije nekidan je objavio status koji kaže: Papa i princ, samo o tome se priča. Dobrodošli u 1513. godinu.
Ne kažem sad da su ljudi ovce i da ih zanimaju samo gluposti, ali smiješno mi je vidjeti da u 21. stoljeću plješćući i s nestrpljenjem dočekujemo vijest o rođenju djeteta, tog malog stvorenja koje je samo po sebi radost, još trostruko radosniji zato što će on postati princ, možda i kralj, samo zato što se rodio od majke Kate i oca Williama na tamo nekom dvoru na Otoku. S druge strane, osuđujemo nepotizam.
Ja sasvim vjerujem u buduće generacije pametne, savjesne i samosvjesne djece. I nekako se nadam, ako ga baš ne budu odgajali pod staklenim zvonom, da će jednog dana, čekajući predjelo od dimljenog lososa, taj mali princ kroz lagano odškrinuti prozor zapadnog krila Buchinghamske palače, čuti zaraznu energiju u pjesmi Sex Pistolsa ili Exploiteda ili Ramonesa i reći: “Hm, ovo je baš dobro!” Pa će dimljenom lososu reći “no”. I vidjeti da je anarhija bolja nego monarhija.