Najveći glazbeni fenomen svih vremena u novom ruhu

Nakon nesigurnog početka Beatlesi čine ključan korak odbijajući snimiti tuđu skladbu za drugi singl i inzistiraju na svojoj Please, Please Me što je bila iznimna drskost, ali i fantastičan izbor, s obzirom da je prvi singl, a malo zatim i istoimeni album stigao na sam vrh lista. To se u budućnosti samo u Britaniji ponovilo s njihovih čak 19 malih i 11 velikih ploča
Postoje stvari koje su trenutačno u trendu ili kako bi se kod nas reklo “u điru”, a ono što je načešće vezano uz njih činjenica je da su umjetno napuhane s ciljem da se “digne” što veći novac. Još je bolje ako se ista stvar može unovčiti više puta, a ja to onda zovem “mamuzanje mrtvog konja”. To najčešće nervira, ali u nekim rijetkim slučajevima može biti dobar podsjetnik za starije, dok je mladima to odlična prilika za edukaciju. Zadnjih mjeseci svjedoci smo ponovnog interesa za najveći svjetski umjetnički fenomen, za grupu The Beatles, a povod je obnovljeno izdanje kompleta svih njihovih ploča u, kako kažu, najboljoj produkciji ikada napravljenoj. Bilo kako bilo, svaka tiskovina koja drži do sebe objavila je nešto o ovom fenomenu, mahom prepisano s interneta, a mi ćemo, s obzirom da u svojim redovima imamo jednog od najboljih poznavatelja njihovog rada, ipak biti malo studiozniji i obratiti pažnju na neke stvari o kojima se rijeđe govori. Ajmo dakle po redu.
TEŠKA I NEIZVJESNA PRAPOVIJEST
Čitavu njihovu karijeru po mom mišljenju treba podijeliti na tri dijela. Prapovijest (’58.-’62.), koncertno razdoblje (’63.-’66.) te doba studijskih čarolija (’67.-’70.). Beatlesi nisu nastali tako da je neki vješti menadžer skupio četiri ljepuškasta momka i napravio od njih zvijezde, već su prošli težak i mukotrpan put svirajući po malim klubovima, kako u rodnom Liverpoolu, tako i na gažama u Hamburgu. U to je doba bila očita njihova fascinacija američkim rock’n’rollom, a posebno Buddy Hollyjem po čijim su Cricketsima i dobili ime. Ta je veza očita i po tome što je Holly bio među prvim rock pjevačima koji su ujedno bili i autori svojih pjesama, a koji se melodioznošću odmakao od klasičnog “12-bar blues” poimanja rocka toga vremena. Iz toga doba potiče i legenda koju je na ovim prostorima proširio Ivo Robić, a po kojoj je baš on skrenuo pažnju ljudima iz Polydora na Beatlese. Ta priča ne drži vodu jer je Polydor već imao ugovor s Tonyem Sheridanom kojega su Beatlesi u to vrijeme pratili na nekoliko snimaka. Osim toga, Robić je bio ugledni šlager-pjevač i sigurno se nije vucarao po hamburškim klubovima u lučkim kvartovima po kojima su oni tada svirali, osim ako je tražio žene sumnjiva morala. Ono što je nepobitno, to je činjenica da su nakon povratka u Englesku upoznali Epstaina koji ih je uzeo pod svoje i ponudio disco-kućama.
TEŽAK I DEPRIMIRAJUĆI POČETAK
“Ovi momci neće uspjeti. Četveročlane grupe više nisu u modi. Gospodine Epstain, vratite se kući, tamo imate siguran posao.” Legenda kaže da je tako Mike Smith, urednik kompanije “Decca” (kasnije su potpisali sa Stonesima), ispratio Briana Epstaina iz svoga ureda nakon što je donio definitivnu odluku o odbijanju mlade liverpulske grupe The Beatles, napravivši tako, kako se općenito smatra, najveću grešku u povijesti showbuisnessa. Danas se lako praviti pametan, ali treba razumijeti tog čovjeka. On je o Beatlesima sudio na osnovu zvučne slike i izgleda, a ne na osnovu njihovog autorskog potencijala. Oni, naime, nisu za audiciju pripremili “Yesterday”, “Help” ili “Let It Be”, iz jednostavnog razloga, što ih još nisu ni napisali, već su došli s onim što su u to vrijeme jedino imali. Izbor omiljenih standarda tog doba i nekoliko svojih pjesama za koje danas znaju samo najbolji poznavatelji njihovog rada. “Like Dreamers Do”, “Hello Little Girl” i “Love Of The Loved” sigurno nisu pjesme zbog kojih bi pretpostavili da se radi o najvećem mogućem umjetničkom potencijalu.
Svejedno, odbivši ih, Smith im je u jednu ruku napravio veliku uslugu jer su nakon pet mjeseci, u lipnju 1962., primljeni na audiciju kuće EMI gdje također ne ostavljaju neki poseban dojam. Ipak, skreću na sebe pažnju producenta Georgea Martina, drugog najvažnijeg čovjeka u svojoj karijeri. Prvi je naravno Epstain koji ih je kao menadžer uzeo pod svoje i omogućio im prva snimanja, a i kasnije, sve do svog samoubojstva, sigurnom rukom vodio njihovu karijeru. Martin je konačno pristao na snimanje prvog singla, danas precijenjene, a u biti bezvrijedne i infantilne “Love Me Do” koja je došla do 21. mjesta top-liste, navodno zahvaljujući tome što je sam Epstain kupio nekoliko tisuća ploča.
NEVJEROJATAN USPJEH
Nakon tog nesigurnog početka Beatlesi čine ključan korak odbijajući snimiti tuđu skladbu za drugi singl i inzistiraju na svojoj “Please, Please Me” što je bila iznimna drskost, ali i fantastičan izbor, s obzirom da je prvo singl, a malo zatim i istoimeni album stigao na sam vrh lista. To se u budućnosti samo u Britaniji ponovilo s njihovih čak 19 malih i 11 velikih ploča. Od tada jedna njihova ploča na vrhu zamjenjuje drugu, a u jednom su trenutku u Americi držali prvih pet mjesta, što nitko ni prije ni poslije nije uspio. Paralelno s diskografskim uspjehom i rasprodanim turnejama po cijelom svijetu došlo je i do pojave tzv. Beatlemanije, fenomena do tada neviđenog masovnog i fanatičnog obožavanja koje su kasnije oni sami komentirali; “dali smo im svoje pjesme, a oni su uzeli naše živce”. Materijal toga doba krasila je iznimna melodioznost i poletnost s pomalo banalnim stihovima (“drži me – voli me” i sl.), s nizom ploča koje su doslovno pomele ostale izvođače zadržavši tu superiornost sve do kraja karijere, a i do dana današnjeg. Zahvaljujući autorskom dvojcu Lennon – McCartney i Harissonovim prilozima, bili su u stanju godišnje izdavati po dva albuma uz niz samostalnih hit-singlova i na taj način održavati zapanjujuću produktivnost proporcionalnu kvaliteti. Za razliku od većine izvođača koji bi zablistali i onda polako trošili zarađenu reputaciju, Beatlesi su sa svakim projektom bili sve bolji i bolji i na taj način zaokružili jedinstven, neponovljiv opus.
STUDIJSKE ČAROLIJE
Nakon skoro četiri godine neprestanih turneja, tv nastupa i snimanja filmova, Beatlesi shvaćaju da im sve to oduzima dragocijeno vrijeme. Osim toga sve složenije pjesme i sve kompliciranije studijske efekte oni teško mogu izvesti na pozornicama tog vremena, a izdavanje čuvenog Rubber Soul albuma s primjetnim Dylanovskim utjecajem pokazuje da su njihovi interesi daleko širi nego do tada. Kao logičan nastavak, ploča Revolver iz ’66. prvi je njihov album s kojeg na turneji nisu izveli ni jednu jedinu pjesmu, tako da su nakon njega odlučili zauvijek prekinuti s nastupima i posvetiti se snimanjima. Rezultat toga bio je najbolji singl svih vremena Strawberry Fields Forever/Penny Lane izašao u veljači ’67., a za kojeg je potrošeno 100 studijskih sati. Kao usporedbu moram napomenuti da je cijeli njihov prvi album snimljen za 12 sati.
Ono što je slijedilo glazbeni je vrhunac, djelo koje je svojom kompaktnošću i višeslojnošću nadišlo okvire rocka i umjetnosti općenito, a radi se naravno o ploči Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band. Iako nije sadržavala nijedan izraziti hit-singl (osim možda With A Little Help From My Friends) to je prvi, uvjetno rečeno, konceptualni album, album na kojem pjesme funcioniraju kao cjelina, a ne samo svaka za sebe. Iako je Lennon kasnije tvrdio da im to nije bila namjera, sav je materijal pažljivo složen, pjesme se pretapaju jedna u drugu čineći neprekinuti niz, od uvodne naslovne pjesme, pa sve do završne komplicirane “A Day In The Life” za čije je potrebe doveden cijeli simfonijski orkerstar. To je do tog trenutka bilo najprodavanije glazbeno djelo, ali što je još važnije, s obzirom da se kasnijih godina pokazalo da komercijalnost ne mora biti proporcionalna kvaliteti, i do danas ostala najslavnija ploča svih vremena.
PRVI PROBLEMI
S vremenom se u ovu lijepu, slatku jabuku počeo uvlačiti i crv koji ju je polako grizao, a što se dodatno ubrzalo osnivanjem istoimene izdavačke kuće “Apple” s kojom su Beatlesi htjeli olakšati kreativni rad i sebi i drugima, a samo su upali u financijske probleme koji ipak, začudo nisu djelovali na njihovu kreativnost. Do toga vjerojatno ne bi došlo da je uz njih i dalje bio Epstain, koji je, nakon što su prekinuli s turnejama i dosegli kreativni vrhunac, upao u duboku depresiju, povukao se i nakon nekog vremena krajem kolovoza 1967. pronađen mrtav u svom stanu. Pokazalo se da su Beatlesi, koliko su god bili genijalni glazbenici, isto tako očajni biznismeni, tako da su rashodi postali enormni i samo su ogromne tiraže njihovih ploča uspjele spasiti ih od financijske katastrofe. To ipak nije djelovalo na njihov stvaralački genij tako da su i dalje izdavali odličan materijal na kojem se ipak osjetila sve veća polarizacija između Lennona i McCartneya te njihova sve manja suradnja pri komponiranju.
Cijelu su situaciju dodatno zakomplicirale žene, odnosno jedna žena koju ne voli ni jedan obožavatelj Beatlesa, jer ju općenito smatraju odgovornom za svađu između Johna i Paula. Radi se o ozloglašenoj Yoko Ono. Ona je svog dragoga usmjerila prema nekakvoj glazbenoj “avangardi” koja se pak sastojala od grebanja po žicama, eksperimenata sa zvukom i njenog manitog urlikanja (tko misli da pretjerujem neka posluša bilo koji od njihova prva tri albuma). Da se ona time bavila na svojim pločama, vragu briga. Niko to ne bi slušao i gotovo. Ovako je uspjela u to uključiti Lennona koji je sve manje pisao normalne pjesme, a sve više sudjelovao u njenim manitovštinama i vukao je sa sobom po studijima, što je opet neobično nerviralo ostalu trojicu.
LABUĐI PJEV
Taman kada su se tijekom snimanja albuma Let It Be međusobno žestoko posvađali mislilo se da je gotovo i da će to biti njihova zadnja ploča, ali to se nije dogodilo. Pred sam kraj povukli su se u Abbey Road studio u kojem su snimali od samoga početka, i tamo, uz pomoć Georgea Martina snimili svoj posljednji album, svoj veličanstveni labuđi pjev, nazvan po imenu svoga tonskog studija Abbey Road. Ploča je to, koja se prodala u tada nezamislivih 9 milijuna primjeraka i pokazala da su kreativni kao što su uvijek i bili. Vrijedan je doprinos dao do tada marginizirani Harrison koji je priložio dva najveća hita sa te ploče Here Comes The Sun (napisana u Claptonovom vrtu) i Something koja je bila druga po redu obrađivana pjesma Beatlesa nakon Yesterday. Ovu je ploču posebno obilježio McCartney koji je kao i na Let It Be morao popunjavati rupe nastale sve manjom Lennonovom zainteresiranošću za rad sa grupom, i tako postao donekle dominantna ličnost, što je počelo nervirati ostalu trojicu. U takvom ozračju četvorka skoro da prekida komunikaciju i što je najžalosnije, u općoj zbrci gubi kontrolu nad svojim izdavačkim pravima koje je petnaestak godina kasnije za ogromne novce otkupio izvjesni Michael Jackson, tako da su konačno završile u krivim rukama.
Kompanija EMI u toj situaciji želi finalizirati i izdati već odavno snimljeni album Let It Be, ali za to više nitko nije zainteresiran. Ipak, uz pomoć producenta Phila Spectora (to je onaj o kojem ovih dana možete čitati u žutoj štampi, a vezano za suđenje zbog ubojstva djevojke) taj se album konačno finalizira s dodatkom gudačkih aranžmana što je toliko naljutilo McCartneya da je definitivno prekinuo ionako poremećene odnose sa ostalom trojicom i objavio da napušta grupu. To je bio definitivan kraj grupe The Beatles koja se više nikada nije sastala, ako ne računamo dvije snimke napravljene sredinom 90-tih, na već snimljeni glas pokojnog Lennona.
ŠTO JE OSTALO?
Ostalo je neizmjerno puno. Ploče im se i dalje prodaju, pjesme se slušaju kao i nekada, snimaju se filmovi, pišu se knjige. Lennon je nakon raspada jednom rekao “Morate se pomiriti s tim da Beatlesi više ne postoje. Možete slušati naše stare ploče i pratiti naš samostalan rad. Nije propast svijeta.” A ima se što i slušati. Jer, dvanaest originalnih albuma koje su izdali (plus Magical Mistery Tour, koje je jedino od američkih izdanja uvršteno u definitivnu kolekciju od 13 albuma), kao i mnoštvo singlica, vrhunski su domet kreativnosti i izvan okvira glazbe. Dapače, njihov rad spada u neprocjenjivu baštinu ljudskog roda kroz cijelu njegovu povijest, i to je nešto što se na žalost nikada više neće ponoviti.