Nema većih taština od umjetničkih

Ja sam pomalo čovjek trenutka. Kada slikam ne dorađujem slike niti ih nakon pustih analiza prepravljam. Naravno da i sama neke ocjenjujem gorom, neke boljom ocjenom, no i one nastale u dahu nekada mi dopuštaju superiornost izričaja i estetike
Zadarska slikarica Silvijana Dražović odgovara na pitaja što su joj ih čitatelji postavili na internet stranicama Zadarskog lista (www.zadarskilist.hr).
* Koliko vam je potrebno vremena za naslikati neku vašu “zahtjevniju” sliku? Josipa
– Draga Josipa, ja sam pomalo čovjek trenutka. Kada slikam ne dorađujem slike niti ih nakon pustih analiza prepravljam. Naravno da i sama neke ocjenjujem gorom, neke boljom ocjenom, no i one nastale u dahu nekada mi dopuštaju superiornost izričaja i estetike. Brza sam, jer u svakom trenutku vidim gotov proizvod i to i dobijem na slici.
* Može li se od slikarstva pristojno živjeti? Je li to vaše osnovno zanimanje? Matea
– Kako čovjek stari tako postaje i manje prohtjevan pa ti je zato odgovor: može se od slikarstva živjeti. Može ako radiš osam sati sedam dana u tjednu i slikarstvo shvaćaš kao dio primijenjene umjetnosti pa ti je krug interesa i realizacija širok. Za Vas mlade slikarstvo bi trebalo biti hobby. Mladi akademski slikari teško žive.
* Što vam najviše daje inspiraciju osim standarnih gastro tema? Matea
– Gastronomija je apsolutna umjetnost. Malo znanja i iskustva, puno istraživanja i na kraju umjetnost. Inspiracija je u meni permanentno te i ne prepoznajem trenutke inspiracije (kiša, ljubav, zalazak sunca…)
* Jel namjerno skidate stil Jennifer Garant u svojim slikama? Neno
– J. Garant je moja nova likovnost. Vezana je pomalo uz gastroavanturu, no kada nekoga osjećaš bliskim u stilu, karikaturi, simbolici, moraš ga malo ukrasti. Da nisam to priznala bila bih kao oni što kradu ideje i prisvajaju ih s tolikom sebičnošću da i sami godinama vjeruju u vlastite laži i autoveličinu.
* Je li taština slikara povezana s cijenom slike na kraju? Iva
– Apsolutno da. Nema ti dušo većih taština od ovih umjetničkih.
* Pročitala sam jednom Vaše ekološki osviještene poruke. Odlažete li plastični otpad u posebne vreće i vraćate li plastičnu ambalažu u trgovine? Ane
– Moja eko svijest se gotovo i ne odnosi na kritiku pojedinca. Prešutjet ću ti ovo pitanje jer kada sam plastikom napunila sve vrećice koje smo kao osvješćeni građani dobili nastavila sam po starom. Ekološke navike mora pratiti sustav, a i da sada krene zakasnio je 20 godina. Mi smo razuzdani i neorganizirani Mediteranci i sada samo molim boga da otvore butige u kojima neće sve biti pakirano.
* Kakva je sudbina Vaše slike poklonjene predsjedniku Mesiću, s obzirom da vrijedi više od 500 kuna, koliko znam, ne može je ponijeti sa sobom. Luka
– Dragi Luka, možda će sada sliku, a ostat će u fundusu, nekome prodati i kupiti za to nekom djetetu dobar PC.
* Kad ćemo konačno vidjeti Vašu izložbu u Gradskoj loži? Marica
– Na Gradsku ložu se godinama čeka i to je OK. Nije OK kada je daju na korištenje u razne komercijalne svrhe i kada za sve drugo koriste neke preporuke od nestruke.
Poštujem taj prostor i znam da bi se moji fanovi radovali samnom, no prije svega naučila sam poštivati institucije i neki akademski redoslijed. Kada umrem napravite mi hommage.
* Kako to da se vaše slike prodavaju u darovnim dućanima po gradu,zajedno sa ukrasnim šalicama, zdjelama, privjescima itd.? Kike
– Ima darovnih dućana i darovnih dućana. Nije baš da sam se srozala na puki suvenir. U stvari – nije baš da me ima…..
* Bi li grad nekim dekretom treba zabraniti kič, pa da se na ulicama više ne prodaju slike mačke s vunom i ostali motivi iz Kine? Anton
– Sada si me Antone doveo do točke kada i ja ostajem zbunjena. Zbunjena sam jer ne mogu vjerovati da to neko radi iz malog osobnog interesa. Zbunjena jer kada sam išla pitati u Grad kako se dobiva prodajno ulično mjesto, rekli su mi da inercijom proslijeđuju ugovore istim ljudima koji godinama unakazuju naš grad i za to još bivaju nagrađeni. Ma reci ti meni kako je to moguće. Razvuku one sličurine sumnjivog podrijetla po cijeloj Hrvatskoj na tisuće kvadrata i još im se trebamo klanjati jer su platili štand na vrijeme ili unaprijed. Stranci nam se smiju, psi uriniraju, mi se zgražamo i to ne možemo riješiti. Zaključak: PROBLEM JE U NAMA. Urota. Testiranje naše izdržljivosti. Svašta mi se još projicira u mojoj ludoj glavi.
Riješit će to gradonačelnik. Nije on za baš sve u našem gradu. Pozdrav i hvala.
* Podržavate li odluku gradonačelnika Vrančića da se smanje troškovi ukrašavanja grada, ili, poput pročelnika Zekanovića mislite da “blagdansko ukrašavanje grada doprinosi optimističnom ozračju koje je potrebno u recesijskim vremenima”. Niko
– Kažu da su bogati ljudi nesretni i nezadovoljni, a oni skromni puni blagoslova. Cijena ukrašavanja grada nikako po meni nije relevantna. Smisao za sklad i estetiku može učiniti čuda. Da bi grad oživio zimi moramo se svi potruditi. Grad mora biti osvijetljen, tu mislim na izloge dućana i banaka. Izlozi moraju blistati čistoćom i svakako boljom ponudom. Ovako su svi isti. Restorani moraju smanjiti drastično cijene da bi ljudi mogli vani papati prije ili poslije kina, kazališta ili izložbe. Sva događanja moraju biti povezana i planirana unaprijed te se u brošurama naći na info punktu tako da ja i ti svaki trenutak znamo kako provesti popodne ili večer. Ima tu tone ideja, neću ti sve otkriti.
* Jeste li ikad razmišljali o nekakvoj radionici u kojoj bi zainteresiranima pokazivali tehnike oslikivanja namještaja? N8NL6
– Ja vodim radionice pa se javi.
* Kako se održavaju oslikani dijelovi pokućstva? Dino
– Sada se sve radi acylima pa nema problema. Za bolju zaštitu, ako se površina haba, lakirati.
* Poznato mi je da ste vrlo svestrana osoba i umjetnica, građanka koja punim plućima “diše ovaj grad”, no svejedno se čini da Vas Zadar ne prepoznaje kao svoj mogući brand. Zašto? Racan
– Zadar jede svoju djecu. Nije to problem samo ovoga grada. Ja za sebe znam da sam vrijedna i odgovorna. Možda me se boje. Možda sam u raskoraku s naručiteljima. Svakako stvari idu na bolje jer ovaj advent ja kitim božićnu jelku pa ako budu zadovoljni, za dogodine imam i bolje ideje.
* Tko bi trebao i na koji način osmisliti slobodno vrijeme mladih, bez pijanstva i raznih stimulansa? Mare80
– Baš kada sam htjela napisati da se mladima treba baviti struka odlučila sam ti reći da se mladima trebamo baviti svi mi. Toliko je u njima energije da bi samo pljeskanjem mogli osvijetliti ovaj grad. Mladi su za nas nevidljivi i to je naša tragedija. Da bi to popravili oni protestiraju, a onda se to nama ne sviđa. Problem je to cijelog svijeta. Mladi rado konzumiraju ono što im se da. Mi im ne dajemo ništa. Ništa sustavno. Ovi drugi daju im snove. Depresija nacije ostavit će duboki trag na našoj djeci. Mi smo im veoma loši uzori i tu moramo pred sudom budućnosti odgovarati za svaki sat našeg života. Država je tu da zajedno s politikom riješi preduvjete, sve ostalo mi roditelji, učitelji, susjedi, prolaznici…
* Zašto ste ušli u političku stranku? Rade
Za mene biti u političkoj stranci je prije svega čast. HNS mi je blizak po mnogim stvarima.
* Sada je sezona puževa, jedete li ih? Milan
– Obožavam. No sada sam kod izrade sira od dunja i glaziranih kestena.