Don Nedjeljko: Protiv moje volje preselili su me u privatni dom

 Iako je u hrvatskoj javnosti ostao upamćen po slučaju pedofilije nad bibinjskim dječacima i od 2014. godine je sklonjen iz pastoralnog rada, jučerašnji telefonski razgovor s don Nedjeljkom Ivanovim djelovao je prilično otužno. Drhtavim glasom pričao nam je kako mu je sadašnja situacija u privatnom domu "postala neizdrživa" te moli svoje nadležne da ga vrate u Svećenički dom "Zmajević" u Zadru.
– Ovdje ne znam nikoga, usamljen sam, nema mojih kolega ni prijatelja, nema ni molitve ni mise, kao da sam otjeran iz kuće. Protiv moje volje preselili su me u privatni dom – kazao nam je don Ivanov.
Naime, nakon dojave jednog od djelatnika Zadarske nadbiskupije o tome kako je umirovljeni zadarski svećenik, don Nedjeljko Ivanov, premješten u privatni dom "Ivan Pavao II" u Biljanima Donjim te se zbog toga "psihički osjeća vrlo loše", provjerili smo o čemu je zapravo riječ. Poznato je da Zadarska nadbiskupija ima svoj dom za stare i onemoćale svećenike u kojemu imaju najbolju skrb časnih sestara, ali i poznatu okolinu u kojoj se međusobno druže, a dom se nalazi u kompleksu Nadbiskupije, što je za njih vrlo važno jer su u krugu kolega i prijatelja.

Kanonska presuda za pedofiliju
Vijest da je don Nedjeljko Ivanov izmješten iz Svećeničkog doma i preseljen u privatni dom u Biljanima Donjim stoga je zvučala pomalo neobično, pogotovo zato što im je mnogo bliže i Dom za stare na Brodarici. Stoga smo provjerili koji su razlozi njegova preseljenja, odnosno je li Nadbiskupija prosudila da će svećenik u privatnom domu imati bolju skrb?
Naime, don Nedjeljko Ivanov prvi je hrvatski svećenik koji je prema crkvenom kanonu osuđen za pedofiliju, no pred zakonom RH nikad nije odgovarao za to djelo, budući da je došlo do zastare. Podsjetimo, sve je počelo kada je Josip Lisica iz Bibinja pred televizijskim kamerama govorio o tome kako je njega i još neke mlade Bibinjce svećenik, inače rodom iz Poljane na otoku Ugljanu, prije dvadesetak godina seksualno zlostavljao. Crkveni oci tada su Ivanova osudili na post i molitvu, a naloženo mu je i da se ispriča žrtvama koje je seksualno zlostavljao. Predsjednik Sudskog vijeća Nadbiskupije, mr. don Zdravko Katuša, tada je na novinskoj konferenciji obznanio kako je don Nedjeljko u crkvenom procesu osuđen za pedofiliju, a nadbiskup mons. Želimir Puljić čak je poslao pismo svim žrtvama koje su svjedočile u crkvenom procesu protiv don Ivanova. Žrtve zlostavljanja kasnije su izjavile kako im je i kanonska presuda satisfakcija jer se konačno saznalo za ovaj slučaj.

"Ja ovdje ne spadam"
Do don Nedjeljka novinari u to vrijeme nisu mogi doći jer je neko vrijeme bio hospitaliziran u zadarskoj bolnici zbog zdravstvenog stanja, a nakon što je vraćen u Svećenički dom nije smio davati izjave za medije.
No, jučer smo se s njim čuli u domu "Ivan Pavao II" kada nam je kazao da, iako je riječ o domu u kojemu ima svu skrb i ljubazno osoblje, "vapi za povratkom u Svećenički dom". Zašto je onda preseljen i tko plaća razliku u cijeni smještaja, pogotovo zna li se da su cijene ovog luksuznog doma veće od ostalih u županiji (dom ima vlastitu kliniku, podno grijanje, direktne telefonske linije u sobe i velike vrtove u kojima korisnici mogu raditi)?
– Nisam želio da me ovdje presele, ali tako je nadbiskup odredio. Ne želim biti ovdje, fale mi moji prijatelji i druženja sa svećenicima. Ovdje ne znam nikoga, ja ovdje ne spadam. Preseljenje iz Svećeničkog doma me je jako pogodilo, ali su poglavari tako odlučili jer da časne više ne mogu skrbiti o meni pošto sam dvaput pao i teško se krećem, pa su mi rekli da trebam bolju zdravstvenu skrb – kaže don Nedjeljko.

"Nemam ni kune"
Dodaje kako ne zna tko plaća razliku u cijeni smještaja doma u Biljanima Donjim, kao ni da mu nije jasno zašto ga nisu smjestili u neki bliži dom kako bi ga prijatelji, a pogotovo rodbina iz Poljane, koja u grad mora trajektom, lakše mogli posjećivati:
– Nemam prebijene pare! Cijelu su mi mirovinu uzeli za plaćanje doma, pa mi ne ostaje kune ni za pismo poslati svojoj rodbini ili nešto sebi kupiti. Nemam ništa… Ja sam jedini svećenik u Hrvatskoj koji nema mirovine. Moji na Poljani plaču kada to čuju, osjećam se ostavljeno, sam, bez prijatelja i kolega. U Svećeničkom domu sam bio kao kod kuće – kazao nam je na kraju don Nedjeljko Ivanov.

Nadbiskupija: U Svećeničkom domu su skromne zdravstvene usluge
Nakon razgovora s don Nedjeljkom Ivanovim, iz Zadarske nadbiskupije dobili smo odgovor o razlozima njegova preseljenja u privatni u Biljanima Donjim:
– Predrasuda je i činjenična neistina kako „stari i bolesni svećenici u Nadbiskupijskom domu za svećenike imaju najbolju skrb“. Svećenici koji tamo borave nisu nezadovoljni. Ali, skromne su zdravstvene usluge koje oni tamo imaju i ograničene su na ono najpotrebnije. U izvanrednim i hitnim slučajevima uvijek se traži pomoć sa strane. S tim u svezi je i odgovor na Vaše pitanje zašto je „don Nediljko Ivanov preseljen u privatni Dom za starije i nemoćne u Biljanima Donjim“. Naime, don Nedjeljko se već nekoliko godina služi u hodanju „pomoćnom stolicom“, a tijekom zadnje dvije godine nekoliko je puta posrtao u hodanju ili padao s kreveta. U tim situacijama odgovorni u domu morali su uvijek zvati u pomoć hitnu službu. Zbog toga se tražilo smještaj negdje u dom gdje je bolja posluga za takve slučajeve. Troškove u Domu za starije i nemoćne "Ivan Pavao II" snose don Nedjeljko Ivanov i Zadarska nadbiskupija – stoji u odgovoru.