Na zadarskom području samo 12 nesrodničkih udomiteljskih obitelji

Slika korisnika valentinam
PORAŽAVAJUĆE
Moja se udomiteljica zove Lili i imamo jedan otvoren iskren odnos. Tu je za mene ako mi treba bilo kakva pomoć, pomogla mi je da se osjećam da negdje pripadam, a to je po meni ono najvažnije. Poručio bih svim udomiteljima da shvate nas udomljenu djecu, da razumiju da nam je važan osjećaj pripadnosti, kazao je mladić
Tribinom se željelo upoznati javnost s udomiteljstvom

Na području Zadarske županije samo se 12 obitelji bavi nesrodničkim udomiteljstvom (šest za djecu i šest za odrasle). Za usporedbu, iako veći no ne i toliko veći, Split ima preko 100 udomiteljskih obitelji istog profila. Poražavajuća činjenica koju su istakli gosti tribine "Učini pravu stvar za dječji osmjeh" u Gradskoj knjižnici Zadar u organizaciji Doma za odgoj djece i mladeži Zadar, Centra za socijalnu skrb Zadar i Volonterskog centra Zadar.

Barem vikend udomiteljstvo

Zadarski je Dom za odgoj djece i mladeži partner u istoimenom projektu kojeg provodi Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka, a kako se to dalo zaključiti prekjučer u knjižnici tribina je organizirana kako bi se javnost upoznala s udomiteljstvom te, prije svega, kako bi se potakao što veći broj ljudi da se uključi u neku od aktivnosti udomiteljstva pa makar i povremeno. Jer, kako je to u više navrata ponovio psiholog Dario Vučenović, uz Marinu Milivojević iz Doma i Ljiljanu Fabac iz Centra, jedan od pet gostiju tribine (uz jednog udomitelja i jedno udomljeno dijete čiji se indentitet ne smije otkrivati javnosti) obiteljski smještaj je neusporedivo bolji za djecu odvojenu zbog različitih razloga od svojih roditelja.

Institucionalni smještaj djece se po svim relevantnim istraživanjima pokazao mnogo manje dobar za djecu pa su, primjerice, kako se to moglo čuti, neke zemlje potpuno ukinule takav vid skrbi o djeci o kojoj se brinu isključivo udomiteljske obitelji. No, u Hrvatskoj to nije slučaj, a broj udomiteljskih obitelji dosta varira od sredine do sredine. U Slavoniji se, primjerice, udomiteljstvom bavi mnogo veći broj obitelji nego u Dalmaciji u kojoj je najmanji broj udomitelja u zemlji.

- Ljudi se ovdje bave turizmom, a ne udomiteljstvom, naglasila je Fabac i dodala da je jedan od razloga svakako i slaba promidžba, ljudi su slabo upoznati s udomiteljstvom.

Ona je stoga pozvala sve zainteresirane da se informiraju i da pokušaju barem s vikend udomiteljstvom kako bi vidjeli kako to funkcionira.

Dirljiva priča udomljenog mladića

Na tribini je bilo riječi i o povijesti udomiteljstva, o novčanim iznosima koje država daje udomiteljima (2.000 kn po djetetu), o radionicama koje organiziraju nadležni, o zapravo svim pojedinostima vezanim za ovo područje. Gosti su naglasili kako udomitelji nisu sami, kako im se uvijek mogu obratiti za pomoć, kako se ne trebaju brinuti hoće li uspjeti jer udomljena djeca najčešće dolaze iz problematičnih obitelji pa i sama znaju bivati problematična i često im se ne može pomoći u smislu da budu dobro odgojena što ne treba obeshrabriti udomitelje.

Na tribini je govorio i jedan udomljeni mladić, ispričavši okupljenima svoju priču.

- S dvije godine su me smjestili u udomiteljsku obitelj no to nije funkcioniralo, nisam se uklopio. Između ostalog osjećao sam se da im dugujem zahvalnost što su me primili. To nije jednostavno išlo. Vraćen sam u Dom odakle sam najprije vikendima išao kod svoje sadašnje udomiteljice, a onda sam se nakon nekog vremena tu smjestio i za stalno. Moja se udomiteljica zove Lili i imamo jedan otvoren iskren odnos. Tu je za mene ako mi treba bilo kakva pomoć, pomogla mi je da se osjećam da negdje pripadam, a to je po meni ono najvažnije. Poručio bih svim udomiteljima da shvate nas udomljenu djecu, da razumiju da nam je važan osjećaj pripadnosti. Dijete se mora s vama emotivno povezati, rekao je mladić i svoju priču zaključio tako da je ustao i poklonio veliki buket cvijeća svojoj udomiteljici koja je njegovo izlaganje ponosno pratila iz prvog reda, ganuta kao i svi ostali u dvorani i njegovim izlaganjem i njegovim činom.

Iz ugla udomitelja

Nakon njega, okupljeni su svjedočili još jednoj priči, no ovaj put iz ugla udomitelja. Jedan je udomitelj prepričao ukratko svoja iskustva kao udomitelja jednog, sada već srednjoškolca.

- Svog sam dječaka (udomitelj je naveo njegovo ime, no ta informacija nije za javnost) udomio kada je imao svega tri godine. Došao je iz jedne problematične obitelji, a upoznao sam ga preko posla s kojim se bavim i koje je vezano za djecu. U početku je bio svaki drugi vikend plus praznike kod mene, kako to biva najčešće u situacijama razvedenih roditelja, šaljivo je dodao udomitelj.

- A onda, kada mu je umro otac došao je za stalno kod mene, no status udomitelja sam dobio tek prije 4 godine. Moj se mladić i ja izvrsno slažemo, sretan sam što je izrastao u jedno dobro odgojeno dijete, što je dobar učenik, tim više i zbog činjenice da je u školu krenuo godinu dana poslije jer su ga roditelji zaboravili upisati u prvi razred, nastavio je udomitelj.

I on je, kao i ostali gosti tribine pozvao okupljene da se uključe u udomiteljstvo naglasivši kako trebaju znati da nisu sami, da će im ne samo institucije već najčešće i svi ostali biti na pomoći.

Naknada dvije tisuće kuna za dijete

Moja su iskustva odlična, kada ljudima kažete da je dijete udomljeno svi su vam spremni pomoći. Vi niste sami. Isto tako i ta financijska naknada nije mala jer dvije tisuće kuna za dijete plus 500 kuna za udomitelja je sasvim dostatno. Moja je plaća, vjerujem da to mogu javno reći, pet tisuća kuna pa uz ovih 2.500 sve skupa naši mjesečni prihodi iznose 7.500 kuna što je i više nego dovoljno za nas dvojicu, iskreno je zaključio udomitelj.

Procedura nije komplicirana

Na tribini se moglo čuti i da procedura ishodovanja papira nije komplicirana, kako su neki od osnovnih uvjeta da udomitelji imaju stan ili ugovor o najmu na najmanje pet godina i potvrdu o nekažnjavanju.

- Nema nikakvih posebnih uvjeta, a u proceduri su i izmjene zakona pa će se vjerojatno izjednačiti prava udomitelja i posvojitelja što će udomiteljima, primjerice, omogućiti bolovanje kada je dijete bolesno ili dopust, najavila je Fabac.

Ništa bez dječjeg pristanka

Kako je na tribini u više navrata upućen poziv potencijalnim udomiteljima za vikend udomiteljstvo, neke su od okupljenih žena pitale koliko je dobro dijete "seljakati" iz obitelji u obitelj za vikend.

- Praksa je da se dijete pita hoće li za vikend ići u obitelj, ništa se ne radi bez dječjeg pristanka. Isto tako kada dijete krene u jednu obitelj ta se obitelj ne mijenja, ono ide stalno u istu obitelj. Iskustvo nam je pokazalo da su djeca, bez obzira koliko vi dobro organizirali aktivnosti za vikende, a posebno praznike, mnogo sretnija ako za te dane ne ostaju u domu već idu u udomiteljsku obitelj kao uvijek bolje rješenje, objasnila je Milivojević.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno