Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Tko nam zapravo donosi poklone?

Autor: Mario Padelin

23.12.2009. 23:00
Tko nam zapravo donosi poklone?

Foto: Jurica PREDOVAN



Danas, po istoj logici, mnogi Božić doživljavaju samo kao izgovor za žderanje i lokanje. Neću nikada zaboraviti kada sam prije dvije godine bio kum na krizmi. Imali smo pripremni sastanak, na kojem je jedan simpatičan svečenik pozivao djecu i roditelje da ne prave cirkuse i pireve, jer to što netko ima skupu haljinu ili odijelo ne znači da ga se sakrament krizme prima bolje nego onoga koji je došao u pohabanom odijelu svoga oca


Kod mene se iz godine u  godinu u ovo doba događaju  neke čudne manifestacije vezane za moju psihičku  (ne)stabilnost. Taj me jezivi  osjećaj obuzima uvijek kada  čujem onu “Zvončići,  zvončići”, pjesmu koja mi se  toliko popela na vrh glave da  bih u trenucima rastrojstva  mogao napraviti nešto nepromišljeno. Mene ne smeta  njena jednostavna, stupidna  melodija pa ni hrvatski prijevod koji mi je odvratan.  Mene smeta ono što ta pjesma  DANAS predstavlja, a to je  onaj krajnji, perverzni konzumerizam na koji ljudi nasjedaju i koji je u konačnici  samo izgovor za bezumno  trošenje i nema veze ni sa  stvarnim značenjem ni  Božića, ni Nove godine, ni sv.  Nikole ni sv. Luce. A kad smo  kod sv. Luce, ima jedna stvar  vezana uz nju. Ona je u Dalmaciji najbolji detektor za  prepoznavanje i razlikovanje  novokomponovanog vjernika  od pravog, predratnog.  Zašto? Zato što su se ovi novi  vjeri učili od 90.-te pa dalje, a  većinu “znanja” su crpili sa  televizije na kojoj su u ovo  doba godine paradirali sv. Nikola i njegov krampusek, koji  se južno od Senja nikada nije  ni slavio, niti su djeca znala  tko je on. Ovdje se oduvijek  (ili bar ovih stotinjak godina  koliko ja pamtim) slavila i  poštovala isključivo sveta Luca koja nije komercijalno isplatljiva pa se sustavno zanemaruje nauštrb ove druge  dvojice. Ovi neinformirani koje sam spomenuo to ne znaju  jer tada nisu ni išli u crkvu. Ne  kažem da su svi oni koji  spadaju u tu skupinu farizeji,  ali… Vratimo se mi Božiću,  Novoj godini i širokoj potrošnji. 
DJED MRAZ KUPUJE  KOD NAS
U reklami kažu: “Ugledajte  se na Djeda Mraza koji izolacijski i građevinski materijal  kupuje kod nas. Našu robu  preporučuje Djed Mraz osobno”. Znam da zvuči nevjerojatno, ali reklama zbilja ide  tako. Osim toga on pije i kolu  i postoji cijeli konvoj šlepera  (s njegovom slikom) punih  tog pića sastavljenog od samog šečera i kofeina, kojeg bi  trebala piti i djeca koja vjeruju u Djeda Mraza. Predlažem zato i sljedeće reklame: “Djeco, kupite naše  igračke jer to preporučuje  Sveti Nikola!” Ili još bolje, “U  našim se kladionicama klade  sv.Petar i ostali apostoli.  Dođite i vi, direktno sa mise,  kladite se na utakmice domaćeg prvenstva!” Nećemo  sada spominjati imena Božjeg  uzalud, ali, postoji li u ovoj  zemlji neki zakon vezan uz  ovakvo zloupotrebljavanje  nečijeg lika i djela. Pazite!  “Djed Mraz kod nas kupuje  građevinski materijal.” Još bi  razumio da kupuje hranu za  kućne ljubimce ili igračke, ali  ovo…
Osim toga, kada se na tv-u  govori o blagdanima, govori  se, posebno ove recesijske  godine, najviše o tome koliko  će se para potrošiti. Kažu ljudi  da će ove godine štedjeti. A  što to znači? Hranu moraju  kupiti, odjeću također. Možda  se u ove dane kupi malo  obilatije, ali to ne znači da se  ta hrana baca, niti da netko  može požderati trostruko više  nego u obične dane. Mislim  da se u svetim knjigama spominje neka neumjerenost u  jelu i piću. Pa onda je jednostavno. S obzirom da su u  ovoj zemlji sve veliki katolici,  problema nema. Poslušat će  mudre riječi i biti umjereniji,  a naravno i podijeliti s onima  koji nemaju. Hoće, hoće, kako da ne.
IZGUBLJENI SMISAO  BOŽIĆA
Činjenica je da je sav taj  šušur uvezen sa trulog Zapada i da se na instituciji  Božića vrti veliki novac. I  baš zato što u američkim  filmovima nikada nisu  spomenuli sv. Luciju,  ona ni ne postoji u našim  trgovinama, u vrtićima i  sličnim mjestima. Po njima Božić i postoji samo  zbog toga da bi ljudi  trošili novce, prejedali se  i orgijali, a nekima je u  Hrvatskoj, s obzirom da  zadnjih godina očigledno žive jako dobro, takva  logika vrlo bliska. U onoj  bivšoj državi kod mnogih  je postojalo mišljenje da  “sindikat postoji zbog  svinjske polovice koja se  može nabaviti po povlaštenim cijenama”. Danas, po istoj logici, mnogi Božić doživljavaju samo kao izgovor za žderanje i lokanje. Neću nikada zaboraviti kada  sam prije dvije godine  bio kum na krizmi. Imali  smo pripremni sastanak,  na kojem je jedan simpatičan svečenik pozivao  djecu i roditelje da ne  prave cirkuse i pireve, jer  to što netko ima skupu  haljinu ili odijelo ne  znači da ga se sakrament  krizme prima bolje nego  onoga koji je došao u  pohabanom odijelu svoga oca.
Mnogima koji ne razumiju smisao i bit ovih blagdana, ova će moja misao  zvučati blasfemično (oni doduše i ne znaju što ova riječ  znači), ali meni je Božić u  “ona olovna vremena” bio nekako čišći i iskreniji. Znalo se,  što je i zašto ga se slavi.  Sigurno ne zbog toga da bi se  na vrata stavio vjenčić koji  svima pokazuje da u ovoj kući  žive “pravovjerni”. Oni ne razumiju da je vjera intimna  stvar svakoga pojedinca, i da  ne služi (bar ne bi trebalo  tako biti) u komercijalno –  političke svrhe. Ali, mi smo na  žalost, od takvog načina razmišljanja sve dalje i dalje.
Uostalom, pogledajmo što  je bilo večeras u dnevniku:
Poštovani gledatelji,
Ove kasne vijesti počinjemo  iznenadnim i neočekivanim  priopćenjima koje smo tijekom večeri primili iz centralnog ureda za proslavu  državnih i vjerskih blagdana, a  upućenih od strane Djeda  Mraza iz Centralnog komit…  pardon, sa Sjevernog pola, od  izvjesne Svete Luce, tamo  negdje iz Južne Hrv… oprostite iz tzv. Dalmacije, te od  našeg dragog Svetog Nikole iz  bijeloga nam Zagreba grada.  U spomenutim otvorenim pismima ove su tri kreature dale  naslutiti mogućnost pravdanja  neučinkovitosti i nespremnosti odrađivanja svojih povijesnih zadaća, a sve to nauštrb  naše drage dječice kojoj bi, s  obzirom na trenutačnu ekonomsku situaciju, ove godine  moglo biti uskraćeno ono što  najviše vole, a to su pokloni.  Uostalom, poslušajmo što  nam to oni žele reči – djed  Mraz službenim izvještajem,  sv.Lucija otvorenim pismom,  a sv. Nikola priopćenjem svekolikom pučanstvu.


  SLUŽBENI IZVJEŠTAJ DJEDA MRAZA




Draga moja dječice svih vjera, nacija i političkih opredjeljenja. Evo vam pišem ovo pismo,  drhtavom svojom staračkom rukom, a tužan sam jer se, kako stvari stoje, ove godine nečemo  viđet. Naime, kao što ste u emisiji o kućnim ljubimcima mogli čuti, moji su se jeleni, jakovi, gnuovi  i sobovi malo razbolili, a i ova moja ženet´na Baba Zima smatra da se ne bi treb´o po ovoj  hladnoći smucati svijetom i da je vrijeme da smirim stare kosti uz toplo ognjište. Poklone koje  sam vam namijenio dobiti nećete, a u nastavku ćete saznati i zašto. Ja sam pročit´o vaša pisma, i  mogu vam reć´ da su me dirnula, osobito ona u kojima ste me nazvali starom komunjarom,  avetinjom iz prošlosti i jugoizmišljotinom koja je trebala biti substitut autohtonim domaćim  svecima, a da vam i ne divanim o onim ostalim svecima, iako bi vam trebao i njih spomenuti, i to  sve po spisku. A niste u pravu đeco moja, jer ako sam vam bio dobar tol´ke godine mogli ste ipak  pokazat´ malo više zahvalnosti prema čestitom starcu. Vi ste još mali pa ne pamtite ona vremena  kada sam samo ja nosio darove. Istina, moram pošteno priznat, bilo je i onih koji su onomad  zaista išli u crkvu, i njihovoj su djeci poklone nosili Nikolet´na i Luca, iako bi se i oni, u fabrikama i  firmama gdje su im radili roditelji, prošvercali i za sindikalne poklone, ali nije ih bilo puno pa bi ja  zažmirio. Ali, dolaskom demokracije svi su postali vjernici, pa i oni koji su crkvu zaobilazili u  širokom luku žureći na partijske sastanke. Ipak, ja se ne dam i dalje nosim darove. Naravno,  svjesni ste da su pokloni svake godine sve skromniji, i to kako su vaši roditelji čarima onoga što  se zove privatizacija (u što se vi ne razumijete, a kako vrijeme prolazi to sve manje razumiju i vaši  roditelji) ostajali bez posla. Ali tako mi moje sijede brade i vi ste postajali sve zahtjevniji, pa vam  više nisu bili dovoljni suhe šljive i orasi, drveni konjići, autići, lutke, nego ste tražili neke  elektronske sprave, mob´tele, a bogami i gotov novac, kao da sam ja, daleko bilo, vlasnik Kaptol  banke ili član nekoliko upravnih odbora pa da mi pare same padaju s neba direktno u džep. S  obzirom da svi iđete na vjeronauk, i u školu i u crkvu, neka vas tamo malo nauče skromnosti i  poniznosti, da budete manje bahati i pohlepni za materijalno – tehničkim sredstvima. Ugledajte se  na sv. Lucu koja na magarcu jaše i ne vozi jadna ne bila Audi A8, a još više na sv. Nikolu koji baza  pješke iako mu je krampus stalno za petama. To su pravi uzori, a ne oni koji na njima zarađuju  novce. Ali da ne duljim. Darova nema, a vi se žal´te kome hoćete. Iđem ja u penziju, a vi se  snađ´te.
Vaš did Mraz


 PISMO SV. LUCIJE


Lipi moji mali Dalmatinci
Evo pišem vam ovo pismo u malo nezgodnom položaju jer mi je noga u gipsu i slabo se krećem,  a osim što mi je taj položaj nezgodan, još  sam u nezgodnijem jer vam moram ispripoviditi neke  novitade koje vas neće baš razveselit´. Znate i sami da sam vam svih ovih godina darove  donosila na svome tovariću za kojega ste mi ostavljali slamu i sijeno, pa čak i vi koji ste stanovali  na 5-6 katu, što vam ne mogu zamirit, jer vi ste mali i niste mogli ni znat´ da ja nisam dida Mraz pa  da mogu letit. Ove sam jeseni malo grubo (naravno ukoliko se uopće može lipo tresnuti o tleh)  pala sa svoga tovara i bidna ruvinala nogu i dospila u ošpidal, tako da me ove godine nećete  viditi i ne morate ostavljati kalce jer vam je to uzaludan posal. Osim toga, dico moja draga, malo  sam ja i idna na vas. Nemam ništa protiv svoga kolege Nikole ali osjećam se zapostavljena i  gurnuta u stranu s obzirom da me se u medijima ni ne spominje, njanci jedne beside. Nema  mojih čokoladnih kipića u butigama, ne vižitajem vrtiće i škole, bolnice i domove, ka da sam,  oprosti mi Bože tu rič, prešla u ilegalu, ka da sam dil partijske ćelije. A i vas se, dico moja lipa i  šesna, namnožilo nekako puno. Pari mi se da vas po crikvama u ove dane ima puno više nego  prin dvadesetak godišt. Senjala sam da i u onim kućama di su prin vijorile partijska i ona druga  bandira, sada na punistrama vise kalce koje očekujete da ću napuniti darovima. E baš neću!  Nećete meni prodavati onu priču “prin se ni smilo”, jer to kod mene ne pali. To vi pričajte nekome  iz dijaspore. Uostalom, neka vam oni pošalju poklone i šolde. Ja ih nimam. Recesija je.
Sritan vam Božić i voli vas vaša
Sveta Luca


 PRIOPĆAJ IZ UREDA SV. NIKOLE


Draga moja djeco, uključujući i ono svekoliko pučanstvo koje do prije koju godinu nije ni znalo ni  priznavalo da uopće i postojim, a danas je u većini. Svi vi koji ste mi pisali znate da ja nosim  darove svoj dobroj katoličkoj djeci, jer kak´ je poznato sva su djeca koja iskreno vjeruju u  Božićne blagdane dobra i vrijedna. Problem je u tome što sam zadnjih 10-15 godina postao jako  popularan i u krajevima gdje je ovu dužnost obnašala moja kolegica Luca, što mogu najviše  zahvaliti onima koji su na račun mene skupljali političke i one druge poene i forsirali me na  dalekovidnici, po školama, dućanima i svim onim mjestima gdje se od moga lika i djela mogla  izvući neka materijalna dobrobit. Svake sam godine dobijao sve više i više pisama, a za ove sam  blagdane morao pripremiti neuobičajenu množinu darova. Ja, kao što vam je svima dobro  poznato, nemam poput svete Luce osla da ih nosi, a nemam, štapa mi moga, ni zrakomlat ni  uvrtnjak, a ni one puste leteće kopitare i saonice kao onaj “crveni” djed Mraz. Ove sam godine  imao mali feler jer sam pretovario svoju vreću pa sam dio tereta morao dati krampusu da mi  pomogne nositi. A krampus je dječice moja jedno prljavo i pokvareno stvore, pa je lijepe poklone  koje ste trebali dobiti kao nagradu za vaše ćudoredno i uljudbeno ponašanje, jednostavno  prodao jednom hrvatskom trgovačkom lancu i tako sebi napunio hrvatsku lisnicu u hrvatskom  džepu i koliko sam čuo, kupil je jahtu, skupi mercedes, i da vam ne pričam više kaj sve ne, a  navodno je našao i 20 godina mlađu ljubavnicu. Bilo kako bilo, što se tiče mojih, Nikolinih  poklona, to je dakle što bi naš narod rekao “piši kući propalo”. Nema ništa. Nula. Ništica.  Dogodine možda, ovisno o tome kako će se vaši roditelji ponašati na parlamentarnim izborima, a  dotle od mene samo pozdrav. Čestit Božić i Bog i Hrvati!
Vaš sveti Nikola!