Najbolji u gradu

U sjeni svih važnijih košarkaških zbivanja u Donatovu gradu koje uglavnom obuhvaćaju sve vijesti i vjestice vezane za Košarkaški klub Zadar i njegovu seniorsku momčad te u manjoj mjeri za seniore Borik-Puntamike koje već sezonama opstaju u A-1 ligi, svojih su pet minuta dočekali i juniori. Ne, nisu juniori KK Zadra u pitanju, iako su upravo oni već desetljećima “gazde” u državi i gradu što se tiče tog posljednjeg stadija košarkaškog razvoja prije prelaska u seniorsku konkurenciju. Ovaj su put naslovnice novina, bliceve fotoaparata i sve pohvale zaslužili juniori mlađeg zadarskog prvoligaša Borik-Puntamike, koji ove sezone pod vodstvom trenera Marka Selina proživljavaju pravu malu renesansu. Slavlje nad juniorima Zadra u prvenstvenom okršaju (77:70) te trenutačna pozicija mladih Puntamičana na ljestvici juniorske lige Hrvatske, skupine jug, više je nego dovoljan razlog da se malo bolje upoznamo s tom mladom momčadi kojom dirigira njihov dirigent s klupe Marko Selin. Skromnost, rad u tišini te veliki entuzijazam prave su riječi kojim se mogu opisati rad s juniorskom selekcijom Borik-Puntamike, a ni nakon odličnih rezultata ne primjećuje se neka osiljenost koja bi vrlo lako izbijala na vidjelo kod nekih drugih momčadi nakon postizanja ovakvih rezultata.
Poluzavršnica realnost
U konkurenciji 10 dalmatinskih juniorskih momčadi Puntamičani za sada drže čvrsto treću poziciju sa sedam pobjeda i tri poraza, dok su ispred njih dvije velike momčadi, Split (10-0) te Zadar (8-2). Treća pozicija jamči na kraju 18 odigranih kola odlazak na poluzavršnicu juniorskog prvenstva Hrvatske, a zlu ne trebalo, tu je i ta četvrta pozicija koja vodi u dodatne kvalifikacije. Prije sezone Puntamičani su se potajno nadali dohvatiti to četvrto mjesto na osnovi kojeg bi pokušali doći do poluzavršnice, ali nakon ulaza u sezonu sa skorom 5-0 i nedavnim uspjehom nad Zadrom i ambicije su malo porasle pa se sad to treće mjesto ne čini uopće nerealnim ostvarenjem. Ipak, u maniri pravih trenera, i mladi Selin puše na hladno pa spušta loptu na zemlju, ne želeći unaprijed proglasiti posao završenim.
– Ne treba se previše bahatiti s nekim planovima daleko u budućnost, jer ima još osam utakmica do kraja, a moramo uzeti u obzir da nije nimalo jednostavno ovako mlade dečke držati budnima. Svakakvih tu faktora ima, i vanjskih i unutarnjih, pa je jako nezahvalno nešto znati unaprijed. Inače su dosada njihovo zalaganje na treninzima kao i sami angažman na utakmicama bili na visokoj razini, ali nam se ipak potkralo jedno opuštanje doma protiv Dubrovnika koji je mnogo slabiji od nas, ali u juniorskoj konkurenciji to zna biti dvosjekli mač, pa nam se dogodio neplanirani poraz, jer su moji igrači bili mislima izvan utakmice. Takve stvari su normalna pojava u mlađim kategorijama pa su sve prognoze i predviđanja neki put jednostavno bespotrebna. Sad smo na trećoj poziciji koja je za nas više nego odlična i imamo dobre izglede da se plasiramo na poluzavršnicu, a najvećim konkurentom smatram šibenski Jolly ispred kojeg moramo biti nakon 18. kola ako želimo proći dalje. Split je daleko pokazao najviše, dok je Zadar iako ima dva poraza isto vrlo vjerojatno siguran putnik – kazat će Selin o ambicijama koje su ostavljene po strani, iako bi bilo lijepo vidjeti Borik-Puntamiku u društvu jedne Cibone, Splita, Zadra, Zagreba ili Cedevite. Da su spremni za tako nešto, dokazali su ove sezone svladavši dva puta Zadar.
Kako to da su Zadrani postali vaše stalne mušterije?
– Istina je da smo ove sezone dva puta svladali Zadar. Prvi put na Memorijalnom turniru Tomislav Knežević u osmom mjesecu te sad nedavno u prvenstvu. Stvarno je bio užitak vidjeti kako su moji igrači pristupili tim utakmicama protiv nominalno jačeg i kvalitetnijeg protivnika. Pokazali su karakter, a motivirati ih nije trebalo posebno. Nije tu bilo nikakvog animoziteta ili nečeg sličnog, već pravi sportski rivalitet koji je izgleda pobudio veću motivaciju kod mojih igrača. Ipak je najveći gušt dobiti gradskog rivala i prije sveg bratski klub. No na terenu nema popuštanja nikome, nego je uvijek cilj pobjeda tko kod stajao na drugoj strani.
Imate 15-oricu igrača na raspolaganju, a koliko od njih ili koji od njih bi mogli u idućim sezonama zakucati na vrata seniora?
– Budući da sam njihov trener i s njima sam svaki dan, malo je nezahvalna ta uloga ocjenjivanja igrača, jer bi se netko od njih mogao osjetiti uvrijeđenim ili zakinutim što nije spomenut. No postoji normalno nekolicina igrača u našoj momčadi koji odskaču od drugih po svojim igrama. Imamo skupinu od 15 igrača od kojih su sedmero rođeni 1993. godine, što znači da i za sljedeću sezonu imamo dobar kadar. Ipak od svih njih prvog treba izdvojiti Marina Grabovca koji je već zakucao na vrata seniorske momčadi, pa je ovo ljeto prošao pripreme s prvom momčadi te je i registriran za utakmice A-1 lige iako većinu vremena provodi s nama. Tu su još dosta napredovali naš organizator igre Toni Barić, pa Josip Krešan koji igra na poziciji bek šutera, te Lovre Torbarina koji je na poziciji krilnog centra iako sve te pozicije po momčadi treba uzeti s jednom rezervom, jer ipak smo najviše hendikepirani nedostatkom visine pa su nam centri relativno niski igrači.
Uvjeti odlični
Prije nego što ste vi postali trener sve mlađe uzraste pa i juniore vodio je sadašnji trener seniora Neven Plantak. Njegov program rada sa seniorima je prenesen analogno na sve mlađe uzraste. Koliko je to dobro da se preslikava jedan sustav na sve kategorije?
– Sigurno je više korisno nego štetno. Bilo bi glupo da se u kadetima radi na jednom principu i programu, u juniorima na drugom, a u seniorima na nekom trećem principu. Usklađenost svih dobnih kategorija čine jedan klub zdravim i stabilnim. Borik-Puntamika je uvijek darivala veliku pažnju mladim igračima, i s tim modelom proizvodnje igrača uspijeva namaknuti snagu za seniorsku momčad. Trener Plantak je odlično odradio taj dio posla sa svim uzrastima i osjete se ti pomaci na bolje svakim danom. Na kraju krajeva, našim kadetima ili juniorima osiguran je mnogo lakši prijelaz na višu stepenicu i u taktičkom i fizičkom smislu. Manje vremena je onda potrebno da neki igrač koji igra prvu seniorsku sezonu igrački sazrije ako mu je poznata situacija u kojoj se mora na brzinu pokušati snaći.
Rezultati polako dolaze, potencijal za prvu momčad postoji, a ove sezone ste konačno dobili i može se reći vrhunske uvjete za rad? Termini na Višnjiku su dali sigurno jednu injekciju samopouzdanja vašim momcima.
– Istina, taj nas je problem s neodgovarajućim uvjetima mučio dosta dugo. Ne samo nas mlađe kategorije, već su i seniori lutali raznim dvoranicama širom županije kako bi uhvatili mjesta za koji sat treninga. Otvaranjem Sportskog centra “Višnjik” uspjeli smo doći (mi Zadrani) do kapitalnog objekta koji sve košarkaške, a i druge sportske aktivnosti uzdiže na jedan pravi europski standard. Tu nam ne nedostaje apsolutno ništa. Odlične dvorane, s pravim svlačionicama, grijanjem i jedna općenito lijepa radna okolina sigurno doprinose još više samopouzdanju tih mladih momaka, koji su u jednom razdoblju života u kojem im ne treba puno da izgube strpljenje i kažu zbogom sportu. U ovakvim uvjetima prava je milina raditi i igračima i nama trenerima – za kraj je kazao Selin.
 

Momčad Borik – Puntamike

!< Toni Barić 1992.
Josip Krešan 1992.
Marino Grabovac 1992.
Lovre Torbarina 1992.
Jure Stošić 1992.
Ive Plantak 1992.
Tomislav Glavan 1993.
Juraj Segarić 1993.
Roko Miočić 1993.
Domeniko Kresoja 1993.
Josip Ivanišević 1993.
Tomislav Grbić 1993.
Mate Markoč 1992.
Lovre Predovan 1992.
Toni Jeremić 1993.
Trener: Marko Selin