Zahvalni smo mons. Prenđi na optimizmu i ljubavi

Koliko je volio ovu krajevnu Crkvu pokazao je pri preuzimanju službe nadbiskupa kada je veliko područje bilo porušeno, a ljudi raseljeni i osiromašeni. I dok je zauzeto obavljao pastirske pohode po župama, veselio se obnovi svake kuće i sakralnih objekata te povratku raspršenih vjernika, istaknuo je mon. Puljić

Zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić sinoć  u katedrali Sv. Stošije u Zadru  predvodio je misu zadušnicu u  povodu prve godišnjice smrti  pokojnog nadbiskupa mons.  Ivana Prenđe.
Misi zadušnici su uz predstavnike vlasti sudjelovali gradonačelnik grada Zadra  dr.  Zvonimir Vrančić i zadarski  župan Stipe Zrilić, zatim poznati zadarski liječnik dr. Marko Prenđa, s. Anđela Prenđa,  brat i sestra mons. Ivana  Prenđe te ostala braća i sestre,  rodbina i prijatelji blagopokojnog nadbiskupa. Mnogobrojni  svećenici Zadarske nadbiskupije okupili su se na svetoj misi  u znak ljubavi i zahvalnosti  prema mons. Prenđi, velikom  svećeniku i pastiru ove Crkve.  Nadbiskup Puljić i svećenici su  se nakon euharistije pomolili  na grobu mons. Prenđe.          
– Prije godinu dana bio sam  u Zagrebu po istom zadatku  susreta HBK i u jutarnjim satima susreo na hodniku varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka koji mi je tada  priopćio tužnu vijest o smrti  nadbiskupa Prenđe. Pošli smo  odmah, nas obojica na duhovni stol pomoliti se za njegovu  plemenitu dušu. Samo dan prije toga ovdje je sa svojim suradnicima dogovarao i planirao što ga čeka u prošloj godini. No, čovjek snuje, a Bog  određuje. U njegovim su rukama vrhunci planina, njegovo  je more i sve što je u njemu,  naveo je u propovijedi mons.  Želimir Puljić.
– Prije devet mjeseci preuzeo sam kormilo lađe zadarske  Crkve koju je prije toga vodio  mons. Ivan Prenđa. Mons.  Prenđa rođen je u Zemuniku  Gornjem, 1939. godine, a  1964. primio je sveti svećenički  red. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom i zaređen  1990. Njegovo svećeničko geslo “Dođi Kraljevstvo tvoje” kao  i biskupsko “Ljubiti Crkvu” jasno govore koji su bili njegovi  svećenički ideali. Iako je naš  duhovni poziv predodređen  ostati vječnom tajnom koju samo Bog u potpunosti razumije, očima vjere mi uspijevamo ponekad i dešifrirati tu  tajnu koju je Bog položio u  srce onih koje poziva. Tako  prepoznajemo da je pastir ove  zadarske Crkve u Augustinovom duhu uzeo riječi “Ljubiti  Crkvu”. S tom ljubavlju je dugi  niz godina neumorno i zauzeto  pratio sjemeništarce i bogoslove u njihovom rastu i hodu,  pa i onda kad je postao nadbiskupom nije prestao biti  njihov rektor i nije krio svoju  osobitu ljubav prema sjemeništu koje je nazivao “zjenicom  nadbiskupije”, istaknuo je nadbiskup zadarski.
– Koliko je, pak, volio ovu  krajevnu Crkvu pokazao je pri  preuzimanju službe nadbiskupa kada je veliko područje bilo  porušeno, a ljudi raseljeni i  osiromašeni. I dok je zauzeto  obavljao pastirske pohode po  župama, veselio se obnovi svake kuće i sakralnih objekata te  povratku raspršenih vjernika.  S osobitom, pak, radošću i ponosom ugostio je i pozdravio 9.  lipnja 2003. papu Ivana Pavla  II. S kakvom se radošću pripremao za Susret mladih 8. i 9.  svibnja prošle godine, to najbolje znaju njegovi najbliži suradnici. Pamtimo ga kao ugodnog sugovornika i zauzetog  pastira koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve što je  Božje i crkveno, upravo u  duhu svoga biskupskog gesla  “Ljubiti Crkvu”. Vjerovao je  on u uskrsnuće mrtvih i znao  kako je dobro i plemenito moliti za pokojne.
– Zahvalni smo mons.  Prenđi što je Riječ Božju naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjega  naroda oko stola Gospodnjeg  okupljao te pjevao, molio,  slušao i razmatrao. I dok  počiva u ovoj našoj katedrali,  on nas pred tajnom smrti, a u  kontekstu nekrvne žrtve novoga saveza poziva da s vjerom  ponovimo: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni  dolazak iščekujemo. Kruh s  neba dao si njima koji svaku  slast u sebi ima”, zaključio je  mons. Želimir Puljić.