Potiho gušenje jedine zadarske međunarodne trajektne linije

Najstarija, najkraća i Zadru jedina međunarodna trajektna veza potiho se guši u vremenu gradnje jednog od najvećih trajektnih terminala na Sredozemlju, dok žudimo za privlačenjem kamiona za koje imamo sustav autocesta, kao i snažnijim dolaskom talijanskih gostiju
Trajektna veza Ancona-Zadar koju održava lijep brod kršten imenom “Zadar” ne prometuje od 10. siječnja, ali neće niti prometovati do 29. ožujka. Prvih mjesec dana siječanjskog prekida, koji se protegao i na veljaču, još se moglo pripisati redovnom remontu. No, još više od mjesec dana produljenja pauze pomalo uzbuđuje Zadrane.
– Jako smo time pogođeni. Znamo da je to najstarija, odnosno najtradicionalnija veza s Italijom. Ne znam čime se tumači prestanak, vjerojatno novcem, ali zašto onda istovremeno plovi Jadrolinijin trajekt za Split koji ima i SEM-ovu vezu, kada je ova linija duga 80-ak, a ona 130 milija dakle značajno je duža, upitao se Ivica Burić, ravnatelj Lučke uprave Zadar.
– Naravno da smo nesretni zbog toga. Pokušali smo učiniti sve što je u našoj moći i iznijeli argumente za održanje linije koje vam ne moram nabrajati, ali je odluka dovedena u vezu s aktualnim gospodarskim i proračunskih stanjem, kazao nam je Dario Jurin, predsjednik Gospodarske komore Zadra i član Nadzornog odbora Jadrolinije. Denis Ikuć, tajnik komore kao član odbora Agencije za obalnu linijsku plovidbu nije na ovo niti mogao utjecati jer se Agencija bavi obalnom linijskom plovidbom, dakle domaćim linijama. O “ratu” koji se oko “štednje” tamo vodi više drugom prilikom.
Tako će Zadar biti gotovo tri mjeseca bez veze s Anconom.
Statistika i tradicija
Na liniji Ancona-Zadar u lanjskoj godini, u kojoj je zabilježen pad prometa u trajektnim i dužobalnim linijama i u prometu putnika i vozila, prevezeno je 61.200 putnika ili 5,1 posto više nego godinu prije. Istovremeno je prebačeno i 18.500 vozila ili 1,7 posto više nego 2008. godine. Linija za Split ima manje vozila od ove za Zadar i pad od šest posto, dok je u putničkom prometu jača (78.000), ali sa 6,5 posto pada i vožnjom dviju tvrtki.
Zadrani su na ovu liniju navikli jer vozi otkako većina Zadrana zna za sebe. Najstarija je jer je i prelazak preko Jadrana ovdje najbliži, odnosno iznosi samo 80-ak milja. Tradicionalna je veza koja je prethodila tradicionalnim vezama Pescara-Split i Bari-Dubrovnik i tada u Jugoslaviji Bar-Bari. Rat je donio premještaj veze s Anconom na Split iz Zadra pod granatama. Centralizacija prometa trajekta u Italiji na Anconu, a odumiranje Pescare to je zadržalo.
Strahovanja i (ne)prilike
Mnogi u Zadru, a ne libi se tog ni Burić, strahuju da ovakav odnos tendira prema tome da se ovu liniju na kraju svede na – sezonsku. Može se to pravdati teškim prilikama. No, trajektne veze su posao na duge staze. Ljudi i tvrtke pa i međunarodna javnost moraju biti sigurni u trajnost, stalnost i dugovječnost određenih prometnih pravaca da bi se recimo autoprijevozničke kompanije iz Rumunjske, Ukrajine ili Mađarske odlučile koristiti ovu liniju za svoje terete. Tu je svaka improvizacija i nestabilnost višestruko štetna.
Za Zadar je nevolja višestruka, pa i razvojno. Konkretno, u ovom se trenutku u Zadru provodi jedna od većih investicija u trajektni terminal, dakle i RO-RO promet ili barem njegove preduvjete, ne Sredozemlju. U Novoj luci u Gaženici se ulaže 232 milijuna eura kreditiranih od Europske i Njemačke razvojne banke. Upravo su one procijenile značenje širenja lučkih i prometnih potencijala i koridora na istok sa snaženjem EU i njenim proširivanjem prema Istoku. Jedina linija koju Zadar za sada ima u međunarodnom prometu trebala bi biti mamac za uspostavljanje novih. Zašto ne i prema Grčkoj, Albaniji pa i Turskoj.
Bez nade u bolje
Pored toga neprekidno ponavljamo da je Hrvatska Talijanima najbliža zemlja za odmor. Talijanski turisti, osim nautičara preferiraju godišnji odmor osobnim automobilima. Svima južno do recimo Toscane odnosno Firenze za odlazak na odmor izvan zemlje kolima izbor je sužen i usmjeren prema trajektima. Oni za Hrvatsku su rijetki, skupi i čudno organizirani. “Zadar” bi za Zadar recimo mogao voziti i dva puta dnevno kad uzmemo njegovu brzinu i udaljenost. No, luta i čeka otvaranje lučkih vlasti u praskozorje pred Anconom. Pa s nekim od specijalno brzih linija gomila kamiona, ali i turista stigne iz Ancone do stotinama milja udaljenog Patrasa za ne puno duže vrijeme nego do najbližeg Zadra. Talijani su za put na Sardiniju ili Siciliju navikli stati u red za trajekt kao mi za Preko i tko ne stane u prvi, kupi ga drugi. Ovdje pak moraš biti siguran mjesecima unaprijed da imaš kartu.
Naravno da ovo nije sve adresirano Jadroliniji već se tiče i države i njenog interesa za održavanje određenih linija koje cijene razvojno i turistički značajnima.
– Ne znam što da kažem osim da ćemo se boriti svim silama da se ne ponovi nepoštivanje unaprijed zadanog voznog reda, odnosno stalne veze Zadra i Ancone, kazao nam je Jurin.
Prisjećamo se jednog trenutka kada smo u ljeti imali četiri veze za Anconu pa smo cjepidlačili (zbog velikih valova) i jednu čak i potjerali.
Ne šireći se previše na međunarodne horizonte kažimo kako je posljednjih godina autocesta Venezia – Trst pod blokadom tisuća kamiona mahom iz istočnih zemalja EU od kojih bi ogroman broj, ako dolazi s južnijih područja puno kraće putovao preko Zadra ili Splita dobrim sustavom hrvatskih autocesta na istok.