Jusup: Neshvatljivo mi je da osoba poput Kolege može obnašati gradonačelničku funkciju

Kad su još prije nekoliko godina određeni krugovi ustrajali na mojoj nominaciji, ja sam popustio i rekao sam da prihvaćam samo županijsku nagradu, a ne onu Grada Zadra. Zašto, pitat će te se? Pa ne bih bio sretan da je dobijem dok je sadašnji gradonačelnik Grada Zadra na funkciji. Po meni je neshvatljivo da takva osoba može obnašati gradonačelničku funkciju. Gradonačelnik ne smije učiniti sve građane Grada Zadra svojim taocima, a on je to učinio javno odbijajući položiti vijenac na spomenik antifašistima. Time je odbio antifašističke zasade na kojima je Europa stvorena, a ja sam se, budući da puno putujem Europom, zbog toga jako stidio.

Ovogodišnji dobitnik županijske nagrade zaživotno djelo poznati je zadarski gospodarstvenik Božo Jusup. Od 1960. Jusup se nalazi na raznim rukovodećim položajima u zadarskom gospodarstvu i svojevrstan je svjedok i akter njegovog polustoljetnog razvoja. Predsjednik je Nadzornog odbora Tankerkomerca d.d. i direktor Maritune d.d. Zadar te predsjednik uprave Donat boats d.o.o. i Moto-marina servis d.o.o. Obavljao je funkciju dopredsjednika Udruge trgovine, Udruženja managera CROMA, član Udruge poslodavaca, član ISSA-e, bio je član Upravnog odbora NK Zadar i član Skupštine KK Zadar, član je Upravnog odbora HGLK u 4 mandata, a s Tankerkomercom osnivač-dioničar Croatia airlinesa i član NO Croatia airlinesa od osnivanja do danas. I danas, u svojoj 72. godini Jusup je vrlo aktivan u businessu, pa je tako i ovaj razgovor vođen nakon njegovog poslovnog puta u Italiju. Osebujnog izričaja, ponekad britak do neugodnosti, Jusup objašnjava razloge koji su doveli do ovog priznanja.
Priznanje vam dolazi tek nakon 50 godina aktivnog bavljenja poduzetništvom. Nominirala vas je Hrvatska gospodarska komora, Županijska komora Zadar, na čijem čelu je Dario Jurin, osoba koja vas je zamijenila na direktorskom mjestu Tankerkomerca. Što zapravo za vas znači ova nagrada i mislite li da ste je možda zaslužili i prije.
–  Hrvatska gospodarska komora je tu samo forma. Malo je poznato da sam ja, puno godina prije, trebao dobiti Nagradu grada Zadra, ali sam izričito zabranio da me se nominira. Bolje rečeno, uskratio sam svoju suglasnost za nominaciju. Zbog moje prošlosti, članstva u Partiji, pa i događaja oko famoznih zastava, određeni, desni HDZ-ovci su smatrali da ja nagradu ne zaslužujem. Prevagnula je tad pismena izrijeka tadašnjeg brigadira Danijela Kotlara.  Nakon toga, budući da je Kotlarov glas bio prevaga, došli su mi se ispričati, a ja sam odlučio da od tog dana zabranjujem da se moje ime igdje nominira za nagradu. Kad su još prije nekoliko godina određeni krugovi ustrajali na mojoj nominaciji, ja sam popustio i rekao sam da prihvaćam samo županijsku nagradu, a ne onu Grada Zadra. Zašto, pitat će te se? Pa ne bih bio sretan da je dobijem dok je sadašnji gradonačelnik Grada Zadra na funkciji. Po meni je neshvatljivo da takva osoba može obnašati gradonačelničku funkciju. Gradonačelnik ne smije učiniti sve građane Grada Zadra svojim taocima, a on je to učinio javno odbijajući položiti vijenac na spomenik antifašistima. Time je odbio antifašističke zasade na kojima je Europa stvorena, a ja sam se, budući da puno putujem Europom, zbog toga jako stidio.
Bili ste gospodarstvenik u dva politička i ekonomska sustava. Kako gledate na taj dio zadarske prošlosti. Je li i po vama to bilo doba „Kad je Bog hodao po zemlji!”
– Od 1960. svjedočim zadarskom gospodarstvu. Napose na rukovodećim mjestima u tadašnjoj  Tankerskoj plovidbi gdje sam bio osoba zadužena za centralnu nabavu, osoba od povjeranja legendarnog direktora Ivana Paše. Moje „direktorstvo” zapravo  datira još od prije, od 1959.  kad sam bio šef recepcije u Hotelima Borik . Većinom su to bila teška vremena, osbito kad sam došao na mjesto komercijalnog direktora u Brodogradilištu Zadar, i to nakon naftne krize 70-tih. Bila je to planska prvivreda s vrlo značajnim utjecajem na ukupno gospodarstvo tadašnje SFRJ. Reforma 1., reforma 2., reforma 3., sve su to bili isključivi krivci da ja nemam više djece. Možda to nekome izgleda kao malo preosobna ocijena neke gospodarske situacije, ali a sam tad rekao mojoj supruzi je li pošteno uopće stvarati djecu koja neće imati nikakve vizije i budućnosti. Nažalost i mene je obmanuo uspon koj je došao nakon tih reformi. Zašto to ovako intimno govorim. Možete zamisliti kako je bilo radnicima kad sam ja kao rukovodioc ovako razmišljao. To govorim i danas jer sa radnicima sam uvijek živio zajedno i intimno proživljavao probleme. I tad kao i danas na ove najave recesije, ljudi su se počeli zatvarti u sebe, i to u jedno stanje u kojem misle da će najmanje našteti svojoj okolini.
U jednom dijelu nominacije se spomnji da je vaša tvrtka, ali i vi osobno, uvijek imala poseban odnos sa zaposlenicima kojima ste uvijek pomagali u složenim životnim situacijama. Često vas napadaju ljudi sa strane, ali skoro nikako zaposlenici u vašoj tvrtki.
– Teško je o tome govoriti. Moja komunikacija s ljudima u tvrtki i izvan nje je uvijek bila izravna. Moja životna flozofija je pomoći ljudima gdje mogu i koliko mogu. Ne vjerujem da je u Zadru postojala bilo kakva akcija u kojoj ja ili moja tvrtka nismo sudjelovali. To je za mene svetinja. Našim radnicima koji su na dugotrajnom bolovanju znali smo uplaćivati ostatak plaće od one koju su dobivali u vidu naknade za bolovanje. O raspodjeli tih sredstava, po svojim kriterijima,  brinuo se sindikat.  Plaćali smo i operacije koje naš radnik nije mogao plaćati. Nismo dopustili ni u onom, ali ni u sadašnjem sustavu da se naš radnik ne može liječiti samo zbog toga što nema sredstva za liječenje. Znali smo pomagati i kod, otvoreno ću reči, teških socijalnih i obiteljskih problema i trauma. Tankerkomerc je tvrtka za koju sam ja uvijek ustrajao kao na jednoj velikoj obitelji. Istina je i drugačija, ona koja kaže da  sam ja mač i da me se boje. I dušu ću dati pravom radniku, ali jedino što nisam trpio, to su neradnici. Kao i u svakoj obitelji, oni bi bili upozoreni na svoje neprimjereno ponašanje, bilo u tvrtki bilo izvan nje. Međutim, Bože sačuvaj da zbog toga pati njegova obitelj. Osobno bih došao kod radnikove supruge i objasnio joj zašto joj je muž ovaj mjesec dobio „manju” plaću te nije mogao kupiti knjige djeci. No kod težih oblika, pokušao bi hzajedno s Kadrovskom sve učiniti da vidimo može li se taj čovjek spasiti.  Čuo sam nedavno spoticanja da nisam vjernik, a ja, iako sam bio član partije bio sam krsni kum a i kum na vjenčanjima. To znaju svi koji me bolje poznaju. Ja nisam osoba koja ide svaki dan, ili svake nedjelje na misu, ali sam na svim važnim crkvenim događanjima.
Recesija je punom tijeku, kako će se Tankerkomerc nositi s njom. Hoće li biti otpuštanja radnika ili smanjenja plaća?
– Ova recesija, a ja je zovem kriza, ima najizravniji utjecaj na poslovanje Tankerkomerca. Trenutni problem nam je nelikvidnost. Vi znate da smo mi vlasnici zemljišta između Sojare i Polikema u zadarskoj industrijskoj zoni. U taj posao smo uložili dosta vlastitih sredstava, ali i 15-ak milijuna eura kredita. Uzeli smo sredstva na godinu dana.  Radi se o nekih 74.000 m/2. od čega 32.000 m/2 ostavili smo za tvornicu bio-goriva, a ostalo smo namijenili prodaji. Zainteresiranim kupcima ponudili smo još prošle godine prodaju zemljišta. Oni su nas nedavno obavijestili da za njih sad nije vrijeme kupnje. Kako nismo zatvorili financijsku konstrukciju za tvornicu bio-goriva, sredstva su došla na naplatu.  Da je došlo do prodaje zemljišta, Tankerkomerc ne bi imao nikakvih problema, jer bi prihod od takve prodaje bio veći nego što je naše ukupno zaduženje. Prije dva dana u Tankerkomercu smo odlučili da ćemo prodati određene nekretnine koje nisu u funkciji. Malo se zna da smo mi npr. vlasnici bivše Elektronike gdje smo zajedno sa Siemensom željeli pokrenuti novu proizvodnju. Nadalje, tu je i teniski klub, Marina Iž. Sve su to naše nekretnine koje nisu u funkciji, a za koje imamo interesenata. Nadalje, naš zabavni dio i restoran u Marini Zadar su nam izvan funkcije već 2-3 godine. Za sve te nekretnine plaćamo i nadalje nemale obveze Gradu i Državi. Ipak, zadržat ćemo svoj kor-bussines kojeg čine: trgovina, nautički turizam, snabdijevanje brodova, terminal za tekuće terete, proizvodnja pršuta i proizvodnja brodica tipa Calafuria. Nećemo niti otpuštati radnike, niti smanjivati plaće, a s 10-tak milijuna eura rješit ćemo sve probleme i to u najkraćem vremenu.
Recite nam je li istina da ste 1991. naredili skidanje zastave s dizalice u vašoj marini u Zadru?
– U tim složenim vremenima,  JNA je bila u gradu, politička situacija je bila vrlo zategnuta. Današnji direktor Obala i lučica Ante Bassioli i grupa radnika postavili su zastavu na dizalicu za dizanje i spuštanje brodova u more, iako u samoj marini postoji mjesto za izvješenje zastava, a i dan danas postoje za to aktima tvrtke, određena mjesta unutar Tankerkomerca. Tad nisam ni znao tko je izvjesio zastavu, sve dok ti ljudi to sami nisu rekli u javnosti. Rijetki su znali  da sam ja u to doba već odavno bio organiziran u pripremi obrane Hrvatske. Još u prosincu 1990. povezao sam se sa Uredom za obranu radi osiguranja za obranu Republike Hrvatske, a događaj sa zastavama se dogodio u rujnu 1991. Malo je poznato da sam sudjelovao u nabavci od onih najjednostavnijih do najsloženijih sustava potrebnih za obranu Hrvatske od kojih neki, bez lažne skromnosti, kao npr. bacač granata MGL, nikad ne bi došao, bez mojeg sudjelovanja, u ruke hrvatskog vojnika. Takvih nabavljača kao što sam bio  ja, bilo je svega 20-ak u Hrvatskoj. Važno je napomenuti da protiv ljudi koji su podigli zastavu, nitko nikad nije pokrenuo neki disciplinski postupak ili da je nad njima primjenjena bilo koja druga mjera.
Vaš humanitarni rad ogleda se u izravnim donacijama i određenim humanitarnim projektima. Član ste i Lions cluba Zadar.
– Teško mi je kvantificirati svoj humanitarni rad. Zadarski Lionsi broje 40-ak članova. Pomažemo Domu za stare u Zemuniku. Pomažemo hendikepiranoj djeci, a i održavamo jednog konja koji služi u terapijske svrhe. To je samo djelić onoga u čemu Lionsi sudjeluju. Na drugu stranu, mnogi su mi se smijali kad je moja tvrtka izdvojila novce za obnovu katedrale Sv. Stošije i kad smo ostale gospodarstvenike jednostavno zamolili da sudjeluju u tome. Rekao sam onda i danas tvrdim – mi ne dajemo novce Crkvi kao instituciji ili liječnicima kako bi imali veće plaće. Mi ulažemo u naše sakralne objekte koji služe našim vjernicima i svećenicima, a time pomažemo očuvanju naše kulturno-povijesne baštine koja našem gradu daje veću snagu i vrijednost s kojom se u svijetu možemo ponositi. Malo je poznato da smo izgradili skoro cijelu zgradu Interne i Pedijatrije s ostalim gospodarstvenicima Zadra. Trajno pomažemo i osiguravamo sredstva za opremanje naše bolnice sa najmodernijom medicinskom opremom. U tom davanju, na dobrobit svima, kod Jusupa mjere nema.
Kakva je vaša uloga u slučaju generala Gotovine?
– Generala Gotovinu sam upoznao za vrijeme akcije Maslenica. Posebno sam njegovu kvalitetu osjetio i prije, za pregovora u Žitniću kad su na našoj strani pregovarali Drago Krpina i Davorin Rudolf, a na drugoj strani je bio ratni zločinac general Ratko Mladić. Tad sam već vidio da je general Ante Gotovina izuzetna osoba. Morate znati da sam ja bio tad jedan od suradnika u MORH-u za opremanje Hrvatske vojske. Zbog tih svojih aktivnosti, često sam se susretao s generalom Gotovinom. Unatoč upozorenjima, kad mu je bilo potrebno, nisam se ni trenutka dvojio hoću li mu u svakom obliku, ali ne samo njemu, pomoći. I novčano i moralno, ali ponavljam, ne samo njemu i svim onima…
Jeste li izravno financirali njegov bijeg?
– To su me pitali i oni koji su ovdje, u moju tvrtku, došli s blindiranim kolima provjeriti s kojim oblikom pomoći sam sudjelovao u generalovoj obrani.. Rekao sam im: „U firmi nećete naći dokaz da je Tankerkomerc sudjelovao u financiranju bijega ili pomoći generalu Anti Gotovini!” Ja sam iz svog džepa izvadio snop novčanica od 500 eura i bacio ih pred inspektore rekavši:”A vi sad provjerite odakle ovi novci Boži Jusupu! I ako su ilegalni ili sumnjivog podrijetla, Jusup je spreman snositi posljedice. Ne možete mi, ni vi ni nitko drugi, da sa svojim sredstvima raspolažem prema vlastitoj odluci”.
Znači svojim novcima ste financirali njegov bijeg i rekli im: „To je moja stvar…!”?
–  Tako je! Istina je! I uvijek ću biti na pomoći!
Bojite li se da će te nakon ovog razgovora i riječi imati problema s Haagom?
– Ne, ne bojim se. Nisam prouzročio nikakav čin, djelo ili akciju, koja se može podvrći pod tako nešto. Ovo je humana i ljudska gesta, ona koja proizlazi iz moje životne filozofije. Ona kaže da treba pomoći generalu Gotovini u svakom pogledu jer on to zaslužuje svojim životom, posebice u Domovinskom ratu gdje je zaslužio naziv heroja. Stoga sam generala već posjetio u Haagu, a krajem travnja, posjetit ću ga opet. To sve znaju i naši i Englezi, koji su sve prisluškivali i poslali već potpisani nalog za moje uhićenje. Nikad nikom nisam odbio pomoći, osim istina, onima koji nisu to stvarno zaslužili i kojima sam to rekao u lice. Nikome nisam za dobro ostao dužan, na bilo koji način, a uvjeren sam da i neću za mog života.