Mirko Kolega: Život dugujemo ljudima s Murtera

Otac i sinovi Kolega, koji su prije dva dana doživjeli brodolom kod otočića Galijul, ogorčeni su načinom na koji je organizirano njihovo spašavanje, a jednako tako i izvlačenje broda. Kažu da je sreća što njihovi životi nisu ovisili o službama za spašavanje

Ovo što smo ja i  moji sinovi doživjeli je jedna  velika sramota. Ogorčeni smo  na postupanje svih uključenih u  naše spašavanje, nakon što smo  u ponedjeljak poslijepodne  doživjeli havariju kod Pašmana.  Ono što je do sada izišlo u  medijima jednostavno nije istina i zato želimo da se čuje i  naša strana priče – rekao je  Josip Kolega (61), dugogodišnji  iskusni ribar iz Kali na otoku  Ugljanu, koji se kao i nebrojeno  mnogo puta ranije iz mjesne  lučice sa sinovima Mirkom (31)  i Tonćijem (35) uputio u ribolov  prema otočiću Galijul. Tu ih je  oko 15 sati uhvatilo je nevrijeme, a nakon desetak minuta u  naletu jakih valova brodica im  se prevrnula na bok.
Bočni val prevrnuo  brodicu na bok
– Taman smo se spremali  baciti mreže, a prije nego smo  uspjeli baciti “kavical” udarila  nas je s boka jaka mareta i  prevrnula nam brod. Udar je  oca odbacio u kabinu, a mene  i brata u more, ispričao nam je  Mirko, mlađi Josipov sin, još  vidno potresen nakon  proživljenog brodoloma koji  je umalo završio tragično.
Mirkov stariji brat Tonći nakon pada u more nekako se  potom uspio domoći broda i  izvući iz mora, no Mirko nije  bio te sreće. Uhvatili su ga  valovi pa je jedini izlaz vidio  na kopnu udaljenom oko 500  metara od mjesta brodoloma.
– Nije mi preostalo ništa  drugo nego plivati prema obali, a kada sam konačno doplivao bio sam izmoren, promrzao i gotovo bez odjeće.  Činilo mi se da je prošla cijela  vječnost kada sam ugledao  brod na kojem su uz nekog  meni nepoznatog čovjeka i  ženu bili moj brat i otac. Kasnije sam saznao da su ploveći  prema Murteru  primijetili  brata i oca koji su s broda  mahali i vikali, a kada su ih  ukrcali na svoj brod žena je  nazvala centar 112 i obavijestila ih o svemu, događaju i  lokaciji na kojoj se nalazimo.  Tim ljudima koji su potom i  mene ukrcali na brod te nas  prevezli do Pašmana neizmjerno smo zahvalni, kao i  čovjeku koji nas je na Pašmanu primio u kuću, dao nam  toplu odjeću… spasio nas –  ispričao nam je Mirko, no potom se prisjetio dolaska policije i njihova postupka koji je  naljutio i razočarao i njega,  jednako kao i njegova oca i  brata.
– Mi jednostavno ne  možemo shvatiti zašto smo toliko dugo bili u moru i zašto je  policiji i tim spasiocima toliko  dugo trebalo da dođu do nas.  Ako se to zove spašavanje, e  pa onda ne znam što bih više  rekao – ogorčeno prepričava  ribar potkrijepivši svoju priču  podatkom da su ih sat i pol  prije brodoloma zaustavili policajci s namjerom da im prekontroliraju dokumente.  Međutim, u tome su ih spriječili veliki valovi pa su ih  samo zapitali za dozvolu, a  nakon što su im rekli naziv  svog ribarskog obrta i broj  dozvole, otplovili su prema  Biogradu. Drugi susret s policajcima uslijedio je nakon  brodoloma kada je do njih  doplovio policijski granični  brod “Nikola Tavelić” opremljen za spašavanje na moru.
– Umjesto da nam pomognu  i da nas što prije odvezu liječnicima, oni su nam dali  papir da zapišemo svoje podatke. Ni suhe čarape kod  sebe nisu imali, a oni su spasioci – ljutito je zaključio Mirko dodavši kako je ogorčen i  na organizaciju spašavanja  putem centra 112. Mišljenja je  da je upravo u obavještavanju  i međusobnoj komunikaciji između službi izgubljeno dragocjeno vrijeme što bi nekom  drugom ubuduće moglo  značiti izgubljen život.
Loša organizacija  spašavanja i izvlačenja  broda
– Da je kontaktirana Pomorska policija na vrijeme,  oni policajci koji su nas ranije  legitimirali sjetili bi se gdje su  nas vidjeli, a od Biograda su  do nas mogli stići za pet minuta – ljutit je Mirko. Svoj  život stoga, kaže, i on, a i  njegov brat i otac, duguju ljudima iz Murtera bez kojih bi  ih do dolaska spasilačkih  službi zasigurno “progutalo”  more. No, osim organizacije  spašavanja, Kolege je ogorčio  i odnos prema njihovoj imovini, a i okolišu. Naime, napominju kako je njihov brod  ostavljen da pluta.
– Ne da nisu organizirali  izvlačenje broda, već ga nisu  ni označili kako bi upozorili  ostale pomorce, niti su se pobrinuli za naftu koja je bila u  brodu. Sve to smo sutradan  obavili mi sami uz pomoć  naših prijatelja, ronilaca i zaposlenika u ribogojilištu “Cromaris” – rekao je Mirko, a to je  potvrdio i njegov prijatelj Ivica Ćikarela koji se nije mogao  načuditi da je brod s toliko  nafte ostavljen da pluta na  svega kilometar od kaveza s  ribom. Cijelu priču Kolege i  njihovi prijatelji odlučili su  podijeliti s javnošću u nadi da  će se na njihovom primjeru  nešto naučiti kako netko drugi  ne bi morao prolaziti isto, a  možda i izgubiti život.
 

Izvukli brod uz pomoć prijatelja

Otac i sinovi Kolega sa svojim prijateljima i zaposlenicima ribogojilišta  “Cromaris” u utorak rano ujutro otišli su do mjesta brodoloma kako bi  izvukli brod i spasili što se spasiti još dalo, što je potrajalo gotovo cijeli  dan. No, kako nam je ispričao njihov prijatelj Ivan Ćikarela, nitko, baš  nitko iz policije, a niti iz Lučke Kapetanije cijeli dan nije prošao kako bi  provjerio što se događa i u kakvom je stanju brod.

Ljuti na policiju

Nakon što je doznao za brodolom svog zeta Mirka Kolege i  njegova oca i brata, Gojislav Škara uputio se svojom brodicom na  mjesto brodoloma od kojeg je  prošlo nešto više od dva sata.  Putem je naišao na policijski brod  koji ga je zaustavio, a potom su  mu zatražili dokumente i ribarsku  dozvolu.
– Iako im je moj punac odmah  objasnio da ide vidjeti što mu je sa  zetom, da nam se brod prevrnuo,  policajci su bili bezobrazno uporni  – ispričao nam je Mirko Kolega  dodavši kako ga nakon svega ne  bi začudilo i da mu punca kazne  zbog psovki koje im je u tako  uzrujanom stanju uputio.

Prijavu uz pristojbu od 20 kuna moraju predati u Šibeniku

Dan nakon što su izvukli brod i oteglili ga u Ždrelac, Kolege su primijetili  da im nedostaje dosta alata. Utvrdili su kako je ispao iz broda, a potom  su kontaktirali Kapetaniju kako bi im odobrili da alat s morskog dna  pokupe kočom s obzirom da je kočarenje na tom dijelu zabranjeno.
– Najprije su mi rekli da im uputim mailom zahtjev, a onda su mi rekli da  moram ispisati obavijest o nezgodi na moru i uz pristojbu od 20 kuna  dostaviti Kapetaniji. Prva informacija je bila kako to moram predati u Preku,  jer je brod tu registriran, a onda da ipak ne nego u Biogradu jer je to njihovo  područje. Posljednja informacija je bila da moramo odnijeti tu prijavu o  nezgodi u Šibenik, jer su otkrili kako područje gdje nam se to dogodilo spada  pod njihovu nadležnost – s nevjericom nam je ispričao Mirko Kolega.