Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Zvonku Zeliću “martićevac” nogom izbio osam zubi

24.03.2011. 23:00
Zvonku Zeliću “martićevac”  nogom izbio osam zubi


Baljak i Ivandić optuženi su zbog ratnog zločina nad civilima na okupiranom području tijekom Domovinskog rata. Zajedno su premlatili bračni par Pajić u Rodaljicama čiju su imovinu opljačkali, dok se Baljaka tereti i za premlaćivanje trojice mještana u Popovićima


Dvojici “krajiških  milicajaca”, Nebojši Baljaku i  Stevi Ivandiću, jučer je u odsutnosti na Županijskom sudu  u Zadru započelo suđenje  zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom na području Ravnih kotara.
Baljaka se tereti da je kršeći  pravila Međunarodnog prava  za vrijeme oružanog sukoba  osobno napadao, mučio,  nečovječno postupao i primjenjivao mjere terora prema  civilima, Zvonku, Bori i Mili  Zeliću iz Popovića, a zajedno s  Ivandićem osumnjičen je i za  zločin nad bračnim parom  Stojom i Ivanom Pajić iz Rodaljica. Sudsko vijeće Pajiće  će ispitati u njihovoj kući zajedno sa svjedokom nemilih  događaja, sumještaninom Antom Kamberom zbog njihovog zdravstvenog stanja, odnosno invalidnosti koja im  predstavlja prepreku za dolazak na sud, dok je četvoro  svjedoka iz Popovića ispitano  na jučerašnjoj raspravi.
Baljak dvaput  premlatio Zvonka  Zelića
Optužnicom županijskog  odvjetništva Baljaka se tereti  za dva djela u Popovićima od  kojih je prvo počinio 5. listopada 1991. kada je u vinogradu pretukao Zvonka  Zelića, a drugo 18. ožujka  1992. kada je osim Zvonka  Zelića sudjelovao i u premlaćivanju i mučenju njegova  brata Bore i susjeda Mile Zelića.
Prisjećajući se tog 5. listopada ’91. Zvonko Zelić je  ispričao da se sjeća kako su taj  dan on, njegov brat Bore i još  nekoliko mještana obavljali  poljoprivredne radove u vinogradu njegove sestre  Maše.
– U centru sela parkirao se  transporter iz kojega je izišla  grupa naoružanih “martićevaca” s potkapama na glavi i  krenula pretraživati kuće pod  izlikom da traže skriveno  oružje. Dvojica iz te grupe  uputila su se prema nama nakon čega su smo se svi u strahu  za život razbježali i posakrivali, ali mene su našli. Baljak  kojeg sam prepoznao jer ga  znam od ranije, vezao mi je  povez preko očiju, udario nekoliko puta kuda je stigao, a  onda me natjerao da se popnem na smokvu. Nakon nekoliko minuta rekao je da  siđem, a onda su me i on i taj  drugi kojeg nisam prepoznao  izudarali kundacima – prisjećao se Zvonko dodavši kako  ga je od daljnjeg maltretiranja  i premlaćivanja spasio treći  “krajišnik” kojega poznaje kao  švercera ribom, ali se nije mogao sjetiti njegova imena. Njegov drugi susret s Baljakom,  18. ožujka, bio je još mučniji. S  grupom njemu nepoznatih  “martićevaca” tada mu je upao  u kuću navodno tražeći  oružje, ali i njemačke marke  koje su u to vrijeme bile u  opticaju. 
– Rekao sam da me slobodno ubiju oružjem koje  pronađu u mojoj kući, a onda  mi je Baljak pretresao džepove i našao jedan papirić. Bio je  to popis alata i nekih kućanskih aparata na što mi je on  odgovorio da ga to ne zanima  nego ono što sam sakrio, a  mislio je na oružje – rekao je  Zvonko kojeg su tada maskirani i naoružani muškarci  izvukli iz kuće te udarajući ga  usput kundakom puške po  leđima odveli u krš. Natjerali  su ga da klekne, nakon čega ga  je Baljak udario nogom i izbio  mu osam zubi, podigao ga,  rekao mu da proguta krv, i još  nekoliko puta ga udario kundakom. Krvavog i pretučenog  vratili su ga do kuće gdje su ga  natjerali da opere krv s lica u  koritu za napoj stoke. Isti postupak uslijedio je i s njegovim  bratom Borom.
Odvodili ih u krš i  premlaćivali
– Kada su mi brata krvavog  vratili iz krša, onda su odveli  mene. Tukli su me tražeći da  priznam gdje mi je oružje i  optuživali da krišom pomažem Hrvatskoj vojsci. Nakon torture vratili su me kući i  jednako kao i brata natjerali  da isperem krv – prisjećao se  Boro dodavši kako su nakon  njega na isti način tukli susjeda Milu Zelića, no da su  njega gotovo ubili. Rekao je  da se sjeća kako je bio sav  krvav i modar od udaraca, no  njegov susjed o tome neće  moći svjedočiti jer je preminuo 2009. godine. Nakon  braće Zelić o tim nemilim događajima svjedočili su Matija i  Jure Zelić. Jure, kojeg nisu  tukli, i njegova supruga Matija, ispričali su kako su vidjeli  odvođenje trojice svojih susjeda u krš te potom vraćanje  premlaćenih i krvavih natrag. 
– Kako se neću sjećati. Bila  su to teška vremena koja nikad neću zaboraviti – rekla je  Matija odgovarajući na upite  predsjednika sudskog vijeća  Marijana Bitange i tužitelja.
Suđenje se nastavlja.
 


Slijepu ženu tukli sjedalicom




Baljaka i Ivandića tereti se da su 6. lipnja 1992. godine u Rodaljicama  pokraj Benkovca ispred obiteljske kuće tukli Ivana Pajića psujući mu ustašku  majku. Kada se pod udarcima srušio na tlo, oni su ga podigli i preko zida  bacili u susjedno dvorište. Čuvši ga kako zapomaže njegova slijepa supruga  Stoja upitala je Baljaka i Ivandića što to rade nakon čega su je srušili sa  sjedalice i tom sjedalicom izudarali, a potom ih oboje ostavili ležati na podu  dok su iznosili stvari iz njihove kuće.