Puno grada, malo seksa

Uhvatila sam vremena otići do kozmetičarke i počupati se. Standard, predljetne visinske pripreme. Je da boli ko sam vrag, ali ljepota je važna. I za ne faliti, naletim tamo na prijateljicu koju u zadnje vrijeme izbjegavam jer stalno nešto grinta. A glavna tema joj je muž s kojim nikad nije zadovoljna. Te previše radi kad ima dva posla, te premalo radi kad radi samo jedan, pa kakva mu je frizura, te kakvo mu je auto… Uglavnom, što god čovjek napravi, njoj uvijek neki kukumar smeta. A tip je takav, da je samo takav. Lijep, pametan i zgodan. Pomaže u kući, oko djece, dobar drug, veseo, duhovit… Čim se udala rekla sam joj:
– Bolje si se udala, nego što si mislila.
Mislim da ni dan-danas nije shvatila poantu te moje rečenice. A ona je i na vjenčanju grintala. Bilo je važnije je li svaka vlas na svome mjestu, je li vjenčanica boje šampanjca ili leda, nego išta drugo. I čini mi se da je sve to napravila forme radi, nego radi srca. A inače je komplicirana i nikad joj nitko nije uspio ugoditi. Vječito je nešto grintala, vječito je u jajetu tražila dlaku….
Na sado-mazo seansi očupavanja dlaka, žene si obično otvore dušu. To skidanje dlaka raznoraznim metodama, a ni jedna nije bezbolna, može se usporediti s nekakvom muškom inicijacijom. Ono, kad se frajeri kuže. Počne ratna, brodska ili nogometna spika, vide se možda drugi put u životu, ali postoji nekakav neizbrisiv link među njima. Ono, dečki se kuže nakon prve rečenice, nakon drugog pogleda i prešutno u zraku visi ona:
– O da, znam kako vam je.
Bez onih suvišni:
– Ne, ne znate.
– O znam…
– Ne, ne znate…
Tako i žene otvaraju jedna drugoj dušu dok im treća nanosi bol.
– Gledaj me. Debela sam ko krmača. Udeljala sam se i naslagala celulita, kaže mi ta moja prijateljica.
Objašnjavam joj da je to normalno, jer ipak je rodila dvoje djece, nema vremena za sebe…
– Da, ali ti nemaš pojma kako je to ne imati što obući…
– Imam, jer ako nisi primijetila, ja sam još uvijek deblja od tebe. I dobila sam tri kile, a ne dvije kao ti i sve mi je malo i sve me živcira i dođe mi poubijati pola svijeta. I patim od predmenstrualnog, menstrualnog i postmenstrualnog sindroma. Stalno mi je neki kuki i nemam čak ni muža kao ti, na kojemu bih liječila frustracije. Daj ženo, seksaj se. Mejk lov, not vor u kući.
– Meni se to više ne da. Više nemam ni izgovora, rekao je muž da će me poslati na magnetsku rezonancu jer me stalno boli glava.
– Ti stvarno nisi normalna. A ja bih ubila za jedan čvrsti, siguran, muški zagrljaj. Za dobar seks da i ne govorim, rekla sam joj najiskrenije.
– Seks je sasvim nebitna stvar, nadovezala se ona.
Seks je najvažnija sporedna stvar na svijetu, htjela sam joj reći. Ali nisam, jer tko sam ja da joj govorim o istinama i zabludama o seksu.
– Rekla je da će mi se javiti za kino kad dođe Seks i grad, pa da odemo zajedno pogledati limunadicu. Nemam volje to uopće gledati, jer koliko sam vidjela foršpan, ne trebam ići ni na filmskom platnu u Dubai da skužim kako u brakovima u posljednje vrijeme sve manje toga štima. Pun je grad takvih kao što su Carrie. Puno grada, malo seksa. I nezadovoljnih žena i muškaraca iza svakog ugla.
Ako se ikad udam, udat ću se zbog ljubavi. I seksa, ofkors.