U Trifunovom vinu u Diklu uživao pun autobus Nijemaca

Ovo je sigurno najbolji način prodaje vina. Imam goste od Uskrsa do listopada. Oni kupuju moje vino i nose ga svojim kućama. Gosti su oduševljeni njime, traže moje vino i morat ću se organizirati da zadovoljim njihovu potražnju. Međutim, treba uvijek težiti kvaliteti iznad kvantitete, kaže Trifun Poljak
Izvoziti vino kod kuće tiha je želja svih naših vinogradara i vinara. Tko ne sanja o autobusu koji se parkira u kućno dvorište i iz njega izlaze gosti jake platežne moći, koji ne pitaju za cijenu već samo traže kvalitetu. Dok mnogi o tome sanjaju Trifun Poljak, povratnik iz Švicarske rodom iz Poljaka kod Poljica, već je dio to priče. Nedavno je u svojim apartmanima u Diklu ugostio pun autobus njemačkih gostiju koji se nisu ustručavali potrošiti eure da bi uživali u domaćim mesnim i ribljima specijalitetima i ponajviše u vrhunskim vinima koje Trifun proizvodi. On nam otkirva kako je došao do svojih gostiju, što oni traže od njega i koji su mu planovi za budućnost.
– Lani je kod mene ljetovao dr. Deterd Goeman, dugogodišnji zaposlenik u njemačkom ministarstvu poljoprivrede. Oduševio se mojim vinom, razmijenili smo kontakte i ove godine mi je dovezao pun autobus gostiju, svojih prijatelja koji su na proputovanju kroz Hrvatsku. To su gosti visoke platežne moći, ne žale potrošti, ali traže kvalitetu. Ja im tu kvalitetu pružam jer je to najbolja reklama za moj posao. To su ljudi koji imaju svoje prijatelje, djecu i unučad i želim da kada odu od mene odu s dobrim dojmovima. Jedino tako će mi se kasnije vratiti i možda me preporučiti nekim od svojih priajtelja ili članova obitelji, kaže Poljak te dodaje:
– Ovo je sigurno najbolji način prodaje vina. Imam goste od Uskrsa do listopada. Oni kupuju moje vino i nose ga svojim kućama. Gosti su oduševljeni njime, traže moje vino i morat ću se organizirati da zadovoljim njihovu potražnju. Međutim, treba uvijek težiti kvaliteti iznad kvantitete.
Inače, Trifun Poljak je trideset godina proveo u Švicarskoj gdje je imao uspješnu građevinsku firmu. Vraća se u Hrvatsku gdje 1996. godine osniva također građevinsku tvrtku. Prije osam godina ulazi u vinarstvo. Od crnih vina proizvodi cabernet sauvignon, merlot, cyrah. Do lani je proizvodio i bijeli gegić, ali je od njega odustao u korist maraštine. Nema manifestacije na kojoj je sudjelovao, a da se u svoj podrum nije vratio s novom medaljom i plaketom kojima je već sada popunjen jedan zid. Ove godine završio je i školu za vinara.
– Moj ćaća i did su proizvodili vino i kad sam se vratio uvijek mi je bio san da budem proizvođač vina. Međutim, nisam želio proizvoditi na stari način s puno vode i cukra nego sam želio vrhunska vina. Uzeo sam knjige i proučavao kako rade Frnacuzi, Talijani i išao po degustacijama. Nemam svoj vinograd već surađujem s kooperantima Milanom Ninčevićem iz Gorice, Slavkom Marušićem iz Zemunika, Mićom Vrsaljkom iz Škabrnje. Mi smo jedan tim. Oni proizvode grožđe, a ja vino. Godišnje proizvedem do 3.000 litara vina, govori Trifun.
Na Trifunovom primjeru najbolje se vidi teorija nevidljive ruke Adama Smitha koji je isticao važnost specijalizacije i rekao da pojedinac stremeći vlastitom uspjehu najbolje promiče društvene interese. Danas pojedinac ne može znati sam sve. Netko je uspješan vinogradar, a netko uspješan vinar i trgovac. U ovoj priči imamo uspješne vinogradare i vinara koji zajednički stvaraju finalni proizvod u kojem uživaju bogati Nijemci. Trifun planira proširiti cijelu priču i to u dva pravca. Jedan je izvoz vina na strana tržišta, a drugi je udružiti se s ovdašnjim proizvođačima te im pomoći da oni sami ugošćuju goste. Da bi ušli u taj pothvat oni trebaju zadovoljiti visoke standarde koje od njih zahtijevaju gosti koji ne pitaju za cijenu.

 KROZ TURIZAM DO TRŽIŠTA

Trifunov podrum u Diklu otkrio je dr. Deterd Goeman, dugogodišnji zaposlenik u njemačkom ministarstvu poljoprivrede.
– Moja supruga i ja uživali smo na ljetovanju kod Trifuna i zbog toga sam ovdje odlučio dovesti moje prijatelje. Njegovo vino je odlično. Mislim da je ovo pravi način za Trifuna da distribuira svoje vino na tržište. Ne samo za njega nego i za druge male proizvođače u Hrvatskoj. Radio sam ovdje u Hrvatskoj na EU projektima. Nekada je razvoj seoskog turizma bio podupiran samo od ministarstva gospodarstva, a u budućnosti će i od ministarstva poljoprivrede. To će uvelike doprinijeti njegovom napretku. Hrvatska ima puno toga za ponuditi stranim gostima – od prekrasnih krajolika do izvrsne hrane i vina, kaže Goeman.