Općina Sukošan zatražila utvrđivanje granica pomorskog dobra

Sukošan je općinsko središte na obali prostranog zaljeva, zaštićenoj uvali Zlatna luka. U još vidljivim tragovima vile rustike u moru na Barbiru, ilirske tvrđave na Vrčevu, te starog rimskog vodovoda (Vilinski zid), neodoljivo se ukazuje nastanak ovog mjesta u doba rimskog vladanja na istočnoj jadranskoj obali.
Danas mjesto broji oko 2.900 stanovnika okrenutih promociji turizma, poljoprivrede i malog gospodarstva koji prezentiraju i cjelokupno bogatstvo različitosti i kulturnu baštinu Zadarske županije i Hrvatske. Među njima su svakako i suhozidi, međe i betonski zidovi, ogradni s kojim omeđuju svoju parcelu. Bilo da su u skladu ili ne s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
– Zid s kolonom je od oko dva metra dužine, kaže 56-godišnji Svetko Sveto Nadinić, vlasnik najvjerojatnije najkraćeg ogradnog zida u Zadarskoj županiji i šire.
Nesvakidašnji ogradni zidić je podignut na parceli površine 340 metara četvornih, dimenzija 18×19 metara, dodiruje se s frekventnom cestom na raskrižju Ulice Ante Starčevića i Puta Dijanovih. Kao jedino dovoljno prohodno raskrižje veći kamioni i šleperi dovoze potrebite proizvode do obližnje poljoprivredne trgovine koja se bavi i prodajom ogrjevnog drva, ali i građevinskog materijala do objekata u tom širem okruženju.
– Ako kome smeta ograda rado bih se mijenjao za drugu parcelu ili je prodao. Naime, čim dođem do novca ogradit ću barem južnu stranu parcele na kojoj se može raditi kuća dimenzija 10×11 metara, objašnjava nekadašnji poznati radnik sukošanske bloketare.
Pritom ističe kako kao poduzetnik usprkos kući i poslovnom objektu na samoj Jadranskoj magistrali u Sukošanu, ima veliku konkurenciju, ali i veliki broj dužnika.
– Morao sam nešto poduzeti, imam duga od oko 80.000 eura od privatnih i pravnih osoba a ni kune u džepu. To je na sudu već 10 godina, jada se Sveto.
Istovremeno s rušenjem suhozida proteklih godina nestaju jedinstveni svjedoci najstarije tehnike gradnje u kamenu. Bez natpisa ili arheoloških ostataka takvu građu vrlo je teško datirati, tim više što je ona kroz stoljeća ostala ista: kamen se slaže bez veziva, a za gradnju se koristi lokalni kamen iz obližnjih malih kava.
– Suhozidi su kulturno i povijesno blago, upečatljiv spomenik teškog života i golemog truda ljudi našeg priobalja, nastali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem. Svojim oblicima, površinom, izgledom i namjenom, jedan su od najreprezentativnijih primjera pučkog autohtonog graditeljstva, objašnjavaju meštri gradnje suhozida s otoka Paga.
A što je s utvrđivanjem granica pomorskoga dobra? Uzurpiraju li pomorsko dobro i devastiraju li ga pravne osobe i pojedinci gradeći zidove, terase ili privezišta za brodice? Jedinice lokalne samouprave rade to nekada i u dobroj namjeri, primjerice kad su u pitanju nasipanja, ali nedopustivo je bilo što raditi bez potrebnih dozvola i prethodnih studija o ekološkoj zaštiti. Građevinska se dozvola, naime, za gradnju na pomorskom dobru ne može dobiti ukoliko nema detaljnog provedbeno-urbanističkog plana obalnog pojasa – dokumentacije kakvu nema gotovo nitko u Zadarskoj županiji i uopće na našoj obali.
Uzgred, saznali smo da je Općina Sukošan zatražila utvrđivanje granica pomorskog dobra upravo kako se ne bi radila šteta okolnim parcelama i obalnom pojasu. Postupak je dug.