Poznati podaci o ukupnom broju pisama Antuna Vrančića

Doprinos se u prvom redu odnosi na jednom sistematičnom prikazu kako Vrančićevih adresata, tako i pisama prema centralnom tematskom kôdu, a nadasve na statističkim podacima o broju pisama i adresata, kazala je Diana Sorić
Diana Sorić magistrirala je prošlog tjedna na Sveučilištu u Zadru s temom “Klasifikacija pisama Antuna Vrančića”. Rođena u Zadru, živi u Preku na otoku Ugljanu. Nakon završene srednje škole upisuje studijske grupe Latinski jezik i književnost /Talijanski jezik i književnost te naknadno Grčki jezik i književnost.
Diplomirala je 2000. godine na sva tri studija i tako stekla status Profesora latinskog, talijanskog i grčkog jezika i književnosti. Iste godine je primljena na znanstvenoistraživački projekt “Biti Hermana Dalmatina”. Od 2003. godine je u statusu asistenta na Odjelu za klasičnu filologiju.
Udana je i ima troje djece: Emu, Karmen i Roka.
Klasifikacija pisama
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu magisterija?
– Za ovu temu sam se odlučila na prvom mjestu zbog činjenice što je korpus pisama našeg uglednog humanista Antuna Vrančića (1504.-1573.) bio gotovo na marginama znanstvenih interesa, pa su se podaci o broju njegovih pisama te o adresatima s kojima se dopisivao uglavnom okvirno iznosili. Tu sam vidjela priliku da doprinesem boljem poznavanju Vrančićeva epistolarija i u tom smislu sam se odlučila za izradu klasifikacije kako bi se došlo do što preciznijeg broja pisama.
O čemu je riječ u Vašem magistarskom radu?
– Kao što sam naslov radnje govori, moj magistarski rad metodološki je usmjeren prema sistematizaciji kompletnog Vrančićevog epistolarija koji se nalazi u mađarskom izdanju iz 19. st. u seriji Monumenta Hungariae Historica i to prema parametru adresata i sadržaja.
Nakon uvodnih poglavlja u kojima opisujem povijesni, crkveni i kulturno-intelektualni kontekst s naglaskom na dvjema epistolografskim teorijama, srednjovjekovnoj ars dictaminis i humanističkoj ars epistolandi, centralni dio radnje se odnosi na klasifikaciju prema adresatima u kojoj sam izradila popis svih Vrančićevih adresata uz popratnu informaciju o broju pisama koje je dotični adresat dobio te godini kada je pismo napisano. Konačni rezultati te klasifikacije mogu se brojčano iznjeti na sljedeći način: sveukupan broj adresata je 258 od čega je najviše Vrančićevih prijatelja i poznanika -113, vladara i državnih dužnosnika – 65, crkvenih velikodostojnika i ostalih klerika – 62, članova obitelji – devet i podređenih službenika – devet. Ovom klasifikacijom također sam došla do konačnog broja pisama, a to je 765 na latinskom, 20 na talijanskom i šest na mađarskom jeziku. Dakle, Vrančić je napisao uistinu impozantan broj pisama – 791, čemu treba pridodati još 199 koja je pisao u suautorstvu za vrijeme diplomatskih poslanstava u Tursku.
Četiri glavne skupine
Klasifikacijom prema sadržaju pokušala sam usustaviti taj golemi korpus unutar četiri glavne skupine: privatna, politička, crkvena i mješovita pisma. Unutar svake skupine slijedila je podklasifikacija pisama tako da se unutar privatnih pisama nalaze Vrančićeva prijateljsko-kurtoazna pisma, autobiografska, prigodna i esejistička, zatim, politička se odnose na pisma društveno-političkog sadržaja, protuturskog sadržaja, diplomatska i apelativna i naposljetku crkvena pisma, koja se dijele na konvencionalno-kurtoazna, pisma vezana uz crkvenu upravu, te pisma vezana uz probleme s hereticima. Mješovita pisma obuhvaćaju korpus koji je sadržajno vrlo raznolik pa ga je bilo teško staviti u neku od prethodnih skupina. Sadržajnom klasifikacijom sam željela olakšati potencijalnom čitaču snalaženje u korpusu koji se nalazi na gotovo 3000 stranica, te dati pregled i osnovnu informaciju o raznim sadržajima koje možemo čitati kao povijesni, crkveni i kulturni izvor.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Moj rad na magisteriju tekao je u nekoliko faza; ponajprije sam trebala doći do korpusa pisama i dobro ga iščitati, uz neizbječno proučavanje sekundarne literature kako bih se što bolje upoznala s cjelokupnim kontekstom 16. stoljeća. Intenzivni rad na magisteriju trajao je otprilike tri godine, a rad se temeljio na prijespomenutom mađarskom izdanju pisama. Od sekundarne literature spomenula bih ovom prilikom samo nekoliko naslova: monografiju S visina sve, Vratović – Novaković; Rhetoric in the Middle Ages, Ahistory of the Rhetorical Theory from Saint Augustine to the Renaisance, J. J. Murphy, Companion to neolatin studies, J. Ijsewijn itd.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Doprinos se u prvom redu odnosi na jednom sistematičnom prikazu kako Vrančićevih adresata, tako i pisama prema centralnom tematskom kôdu, a nadasve na statističkim podacima o broju pisama i adresata.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Vjerujem da hoću jer smatram da sam tek otvorila jedno zanimljivo i bogato područje istraživanja u kojem se nude razni segmenti za dalja proučavanja.
Čime se trenutačno bavite?
– Trenutno sam usmjerena prema proučavanju ostalih hrvatski epistolografa 16. st. budući da me zanima komparativna analiza pisama na relaciji Vrančić – ostali epistolografi.