Donatovom zaslugom započelo je štovanje svete Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije

Donat je živio u vrijeme careva Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. Spriječio je sukob između ove dvojice careva te time posredovao mir između Bizanta i Franaka.
Kud god je biskup Donat prolazio s moćima svete Stošije, putujući prema Zadru, svetičinim zagovorom događala su se brojna čudesa i ozdravljenja.
Sveti Donat se u svom dugogodišnjem upravljanju biskupijom isticao velikom mudrošću. Grad Zadar ga od njegova preseljenja u vječnost časti kao sveca i zaštitnika kojem su se mnogi počeli utjecati i moliti njegovu pomoć na svom životnom putu
U mjesecu veljači od svetaca važno je istaknuti svetog Donata, poznatog zadarskog biskupa iz 9. stoljeća, čiji se blagdan spominje 25. ili 27. veljače. Sveti Donat drugi je zaštitnik grada Zadra koji se svojim zaslugama, duhovnom snagom i čudesima izdvaja u nizu duhovnih osoba Zadarske nadbiskupije. Zanimljivo se ovom prigodom prisjetiti kako je prvi poznati zadarski biskup bio Feliks koji je sudjelovao na saborima u Akvileji 381. i u Milanu 390. godine. Donat je živio u vrijeme careva Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. Spriječio je sukob između ove dvojice careva te time posredovao mir između Bizanta i Franaka. Kako bi se ostvario ovaj mir, s mletačkim duždom Benenatom, početkom 9. stoljeća, otputovao je u Carigrad gdje su se nalazile relikvije srijemske mučenice Anastazije (Stošije), koje su iz Sirmijuma prenesene u Carigrad. Naime, Stošijine relikvije su se štovale u Sirmijumu do 460. godine, odakle su prenesene u Carigrad u crkvu “Anastasis”. Donat je za nagradu oko 810. godine, od bizantskog cara Nicefora I., kao znak mira Bizanta sa Zadrom dobio moći svete Stošije, mučenice te za njih dao izraditi kameni sarkofag s latinskim natpisom u njezinu čast. Donatovim posredovanjem uspostavljen je mir između Bizanta i Franaka kojima je tada vladao car Karlo Veliki.
Donat je tijekom svog putovanja također obdaren moćima svetog Zoila te Agape, Hionije i Irene, kojima je Zadar postao baštinikom. Kud god je biskup Donat prolazio s moćima svete Stošije, putujući prema Zadru, svetičinim zagovorom događala su se brojna čudesa i ozdravljenja. Kad je Donat sa svojom pratnjom došao do Zadra, dužd Benenato je htio ponijeti moći svete mučenice Anastazije sa sobom u Veneciju. Međutim, iznenada je započelo veliko nevrijeme, te je dužd odustao od svoje namjere sudjelujući s narodom u velikoj svečanoj povorci prijenosa moći svete Stošije do zadarske katedrale, tada posvećene Sv. Petru, apostolu. Kasnije je, dolaskom Anastazijinih relikvija, preimenovana u katedralu Sv. Stošije. Tako je Donatovom zaslugom započelo štovanje svete Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije. Sveti Donat se u svom dugogodišnjem upravljanju biskupijom isticao velikom mudrošću. Grad Zadar ga od njegova preseljenja u vječnost časti kao sveca i zaštitnika kojem su se mnogi počeli utjecati i moliti njegovu pomoć na svom životnom putu. Papa Aleksandar III. je 1177. godine pohodio grob Sv. Stošije kada se Božjom providnošću zaustavio u Zadru pet dana, na svom putu prema Veneciji. Papa Ivan Pavao II. se za pastirskog pohoda Zadru, 9. lipnja 2003., poklonio pred zadarskom prvostolnicom. Prema predaji, sveti Donat je rodom Zadranin, podrijetlom iz ugledne zadarske obitelji. Nakon smrti pokopan je u crkvi Presvetog Trojstva koju je najvjerojatnije sam dao sagraditi. Ova crkva kasnije je posvećena svetom Donatu zbog velikog štovanja Zadrana koji su njegovim zagovorom primili od Boga brojne milosti. Prema želji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći svetog Donata su 1622. godine stavljene pod glavni oltar. Nakon provale Francuza u Zadar, 1809. godine, relikvije svetog Donata su prenesene u katedralu Sv. Stošije.
Donat dolazi od latinske riječi Donatus u značenju “od Boga darovan” te “Božji dar”. Ime Donat ili Donata danas se odabire na spomen svetog biskupa. Zanimljivo je spomenuti i prikazivanje svetog Donata koji se može vidjeti u biskupskoj odori s mitrom, a u ruci drži knjigu ili biskupski štap, kao znak njegove službe. Prvotno je crkva koju je dao sagraditi sveti Donat bila posvećena Sv. Trojstvu, kasnije od 15. stoljeća preimenovana u crkvu Sv. Donata. Najmonumentalnije je starohrvatsko crkveno zdanje srednjeg vijeka i zaštitni znak te jedan od simbola Zadra po kojem je ovaj grad prepoznatljiv u svijetu. Crkva Sv. Donata zaštitni je znak Zadra. Sagrađena je u blizini katedralne sakristije Sv. Barbare na pločniku Foruma. Prema povijesnim podacima, prvi put se spominje u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta “O upravljanju državom”, oko 950. godine. Kružnog je tlocrta, a sadrži tri apside i na katu galeriju – matronej. U zidovima crkve nalaze se ugrađeni brojni antički fragmenti. Nadalje, manje kasnije pregradnje bile su uglavnom nakon 1732. godine. Za vrijeme restauracije 1971., kako je poznato, otvorene su u visini matroneja na jugozapadnoj strani (ranije zazidane bifore). Od 1893. do 1954. u njoj je djelovao zadarski Arheološki muzej. Po svojoj gradnji i posebnosti crkva Sv. Donata jedna je od najznačajnijih spomenika graditeljstva na istočnoj obali Jadrana.