Prodao mu konobu, oduzeo pa prodao drugom vlasniku

Branimir Čulin posvjedočio je da je Jozi Vidakoviću potpisao hipotekarnu zadužnicu na konobu s namjerom da tako spriječi Pinčića da ga ostavi i bez novca i bez nekretnine. Vjeruje da je Vidaković sve potpisao zbog pritiska i straha
Na Općinskom sudu u Zadru jučer je izvanraspravno saslušan svjedok Branimir Čulin iz Osijeka u sudskom postupku koji se na tom sudu vodi protiv Umberta Pinčića (55) iz Zadra, osumnjičenog za prijevaru.
Pinčiću se na teret stavlja da je 2001. godine kao opunomoćenik Nenada Lovrića, vlasnika konobe “Gešo” u Rogoznici, Jozi Vidakoviću iz Osijeka prodao tu konobu za iznos od 300 tisuća kuna od kojih mu je Vidaković na ruke isplatio polovinu. Čulin, kao dugogodišnji Vidakovićev prijatelj, jučer je sutkinji Ani Zrilić pred kojom se vodi ovaj postupak ispričao kako je od samog početka involviran u cijelu priču oko kupoprodaje konobe jer ga je Vidaković molio za savjet još dok je dogovarao kupnju.
Naime, kako je Vidaković posvjedočio, za konobu je doznao od poznanika Damira Brkića koji ga je i upoznao s Pinčićem. Sklopili su kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika te mu je ovaj potom isposlovao uknjižbu u gruntovnici na vlasništvo 1/1. No, Vidaković je u međuvremenu upao u financijske probleme pa nije mogao isplatiti ostatak novca. Pinčić je potom od njega zatražio da potpiše punomoć njegovom prijatelju Željku Bagiću kako bi tu konobu prodao, a njemu vratio novac. No, ni do danas Vidaković svoj novac nije dobio natrag, a u međuvremenu mu je, kako je posvjedočio, došao i nalog za platiti porez na konobu u iznosu od 36 tisuća kuna.
Potpisao pod pritiskom
– Odgovarao sam Jozu od kupnje čim sam čuo tko mu je pronašao taj objekt na moru. Riječ je bila o Damiru Brkiću i njegovom prijatelju Marinku iz Tenja za koje sam znao da imaju prijave zbog gospodarskog kriminala i slično. Međutim, on me nije poslušao nego je otišao na more i tamo ispotpisivao kupoprodajnu dokumentaciju. Nakon što je tom Bagiću potpisao punomoć za prodaju konobe, došao mi se sav uplašen požaliti. Jozo je pošten čovjek koji se iz Njemačke vratio s velikim kapitalom. Otvorio je svoju firmu i kasnije propao jer su ga izvarali razno razni ljudi. Nisam htio dozvoliti da ga i ovi prevare i uzmu mu zadnji novac – ispričao je Čulin napomenuvši kako je potom Vidakoviću potpisao hipotekarnu zadužnicu na konobu s namjerom da tako spriječi Pinčića da ga ostavi i bez novca i bez nekretnine. Potom su zajedno otišli kod javnog bilježnika gdje je Vidaković potpisao otkazivanje punomoći Bagiću nakon čega ga je Čulin kontaktirao telefonom i o tome izvjestio.
– Nakon nekoliko dana ja sam i pismeno poslao Bagiću otkaz punomoći i dokaz o hipotekarnoj zadužnici na moje ime. Svega nekoliko dana kasnije u Osijek je došao Pinčić s nekim čovjekom iz Zagreba i pokušao me zastrašti. Rekao mi je da se ne miješam u njegove poslove i neka opozovem zadužnicu. Pokušao je to ponovno nakon nekog vremena, ali ja ga se nisam uplašio i nisam htio odustati. Međutim, ponovno mi je došao Jozo sav uplašen i molio me da skinem zadužnicu pa sam to i učinio, a Bagić je odmah konobu prepisao na Zorana Tokića. Mislim da je priča bila takva da je Bagić u prometnoj nesreći razbio njegov skupocjeni “audi” pa je ovaj njemu prepisao konobu – prisjećao se Čulin jučer na sudu istaknuvši kako je riječ o dobro uigranoj prevarantskoj ekipi te da je siguran da su njegovom prijatelju gadno zaprijetili iako mu to on nikada nije priznao. A da je to tako, ustvrdio je Čulin, uvjerio se nakon što je misleći kako ovi žele nasanjkati i Tokića shvatio da su oni svi dio istog tima.
– Raspitao sam se malo o njima pa sam doznao da je Tokić na konto te konobe podigao nekoliko kredita u različitim bankama. Ne znam detalje, ali mislim da bi sud to mogao provjeriti. Isto tako, čio sam i da su prevarili jednog Slovenca na način da su mu u zamjenu za deset šlepera keramičkih pločica prepisali tu konobu, da bi ju kasnije zaplijenila jedna od banaka – ispričao je Čulin.
Pinčića ni policija nije pronašla
Na jučerašnjoj raspravi okrivljeni Umberto Pinčić nije se pojavio iako je za njim bio raspisan dovedbeni nalog pa je zastupnica tužiteljstva Karol Radman sudu predložila da policiji naloži terensku provjeru adrese.
Inače, Pinčić je stari policijski znanac kojemu izbjegavanje dolazaka na sudska ročišta nije nepoznato. Posljednji put zadarska ga je policija uhitila u studenom 2004. godine temeljem raspisane tjeralice, jer je izbjegavao ročišta na zagrebačkom Općinskom sudu. Tamo ga se teretilo za krivotvorenje ugovora o kupoprodaji nekretnine u Zagrebu koju je iskoristio u ostavinskoj raspravi. Riječ je bila o stanu u vlasništvu 75-godišnjakinje koja je živjela u Švicarskoj. Pinčić joj je provalio u stan, izmijenio bravu i angažirao zaštitarsku tvrtku da mu taj stan čuva.
Inače, ime Umberta Pinčića pojavljivalo se u crnim kronikama i ranije vezano uz najrazličitije oblike kaznenih djela, a u nekoliko navrata je i osuđivan te je po zatvorima proveo više od deset godina, od čega je sedam godina proveo u švedskom zatvoru zbog pljačke. Početkom 1995. godine s još dvojicom Hrvata bio je uhićen u Italiji pod sumnjom na šverc heroina i oružja. Krajem 1999. godine povezivalo ga se uz priče o naručenom ubojstvu čiji je on trebao biti izvršitelj što je on tada zanijekao, a medijima je između ostaloga ispričao kako je tijekom Domovinskog rata je za Hrvatsku “radio određene poslove o kojim se ništa ne zna i ne treba se znati”.