Treba biti lijepa, pametna, uspješna, a uza sve to i da dobro zna kuhati

Svaki put kad odem na kvartovsku kavu i tamo zateknem Antu, krene priča o tome kako je danas teško naći životnog partnera. Njega je nedavno napucala višegodišnja cura kad se najmanje nadao i sad je u panici da će ostati sam. Sam, kao Pale sam na svijetu.
Moram priznati da ne kužim tu opsesiju i da mi djeluje da će se pretvoriti u maničnu depresiju.
– Izađi!, kažem mu.
– Jesam, ali vani su sve mulice. Ili divorcine.
– E, pa u čemu je problem? U mulicama ili divorcinama?, pitam najozbiljnije.
– U svemu. Normalne žene ne izlaze vikendom i ne piju toliko koliko piju te ženske koje se smucaju okolo.
Pravila sam se da nisam dobro čula. A onda mi je objasnio da mulice piju kao smukovi. I da sam bila u pravu kad sam rekla da današnja ženska mladež izlazi vani u malo dužoj majici s kaišem na minus pet i da se nikako ne mogu oteti dojmu da su zaboravile obuć ili gaće ili suknju. Fakat im na garderobi fali pola metra materijala. I na cicama i na guzici.
– Ante, vremena se mijenjaju. Trebaš se prilagoditi!, rekla sam mu.
A onda je izverglao kako iste te mulice (roba do 30 op. a.) sve imaju istu šminku, frizuru i bolesno umjetne nokte. Kaže, vidi se na njima da ne zanju pofrigati i jaje i da sve imaju nekoliko zajedničkih ciljeva pri izlasku iz kuće: a) napiti se, b) naći dobrog ženika koji ima dosta vremena (novca) i solidan karakter (auto). Slična stvar je i s divorcinama koje se žele ugurati u kategoriju mulica…
– Ne vidim u čemu je problem, imaš i auto i novca i privatnu firmu i neblokiran račun. Dakle, likvidan si u svakom pogledu. Nije baš da si Bred Pit, ali nisi ni za bacit, rekla sam mu.
A onda smo došli do toga da je Ante opisao kakvu žen(sk)u on traži. Treba biti lijepa, pametna, uspješna, a uza sve to i da dobro zna kuhati. Bez ove zadnje opcije ne dolazi u obzir. Jer je njegova bivša bila i pametna i lijepa i uspješna poslovna žena, ali jebiga, nije znala kuhati. A i ono što bi pokušala skuhati, nije bilo kao što je to Antina mama spremala. K tome je stalno izlazila s frendicama, što je njemu strašno smetalo. A kao normalno je bilo da on s frendovima ide vani, na utakmice, i muška-spika-stvari. I ženska je sve to trpila, ali nikako se nije mogla pomiriti s time da je uspoređuje sa svojom mamom. Jer njegova mama najbolje kuha, njegova mama drugačije pere suđe, njegova mama drugačije pravi krevet… A onda kad bi još njegova mama došla u posjetu pa držala predavanja kako njen sin to ne voli ovako nego onako… Normalno da je ženskica nakon dvije i pol godine takvog zajedničkog života dignula sidro i vratila se svojoj mami jer je i ona iz nečije stvari ispala, pa ako je netko treba terorizirati, onda je lakše prihvatiti da ti to radi vlastita, a ne tuđa mater.
– Misliš da bi ti druga bila bolja?, pitala sam Antu.
– Ma ne, nikad više takve ženske kao što je bila moja Kate. Je da nije znala po kući što treba, ali kad pogledam kakve su mi nakon nje bile ove ‘leteće’ sad mi totalno ža što sam je pustio da ode. Ma pregrmio bih i to kuvanje, ako triba naučio bi ja sfrigati jaje za oboje…
Kasno se sjetio Ante da nije sve onako kako majka kaže. Da ne postoji idealna žena, a da je vlastita majka to najmanje. Ne kaže se džabe da je svekrva svekriva, a nevjesta nevješta. Rijetko kad su majke zadovoljne nevjestama, a onima koje jesu trebalo bi dati nagradu, pa makar bila ona i hrvatskog glumišta. I lakše je, očito, biti zet nego nevista, barem po svom bratu vidim.
Kako je Ante propustio priliku s Katom, a očito je jer je Kate već našla tipa, nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati pod materine skute ili da kuka kao što kuka u kvartovskom kad god nađe žrtvu.
– Ante, ti ćeš ostat stari momak. A kad se riješiš matere, ako ja i dalje budem stara cura, da se ti riješiš svojih, a ja svojih, ajmo mi lijepo glumiti par. Ali samo za rodbinu, jer brate, ko bi te trpija?
Mare ([email protected])