“Tko je taj tko će reći tko može pisati?”

Julijana Matanović bila je posljednji gost književnih večeri na ovogodišnjoj manifestaciji ‘Zadar čita 2010.’. Nakon dvojice književnika, Pavla Pavličića i Ivana Aralice, te psihologinje Mirjane Krizmanić, o svom životnom putu progovorila je i Matanović.
– Nikad se ne žalim na svoj vlastiti život, sebično mislim da ću iz njega profitirati, kazala je na samom početku Matanović. Ističe kako je prozu počela pisati jer je mislila da će kao znanstvenik imati o čemu pričati. A piše li ona autobiografski, upitala ju je Iva Pejković, voditeljica većeg dijela susreta ?
– Moraš pisati iz života. Sve je autobiografija, kazala je jedna od najčitanijih hrvatskih spisateljica. Ističe kako je najsretnija kad je njen dan običan, što znači da odvede kćer u školu, te provede dva, tri sata za kompjuterom.
Matanović je priznala kako je knjiga ‘Tko se boji lika još’ najviše njena autobiografija, odnosno najviše ‘ja’. S druge strane ističe kako je riječ o pomalo hrabroj knjizi. Napominje kako nema prostora u hrvatskom medijskom prostoru, niti ga želi.
Julijana Matanović progovorila je i o stanju na hrvatskoj književnoj sceni, kazavši kako imamo bogatu scenu, te da nema ništa protiv toga da bilo tko piše.
– Tko je taj tko će reći tko može pisati? Pisac se nastaje i rađa, kazala je Matanović, priznajući kako ipak vjeruje da će doći do zasićenja.
Kad je riječ o izboru prave knjige ističe kako ne treba vjerovati top listama, ni književnoj kritici, već je najbolja preporuka usmena predaja. Kad je riječ ulozi pisca, Matanović je istaknula kako je piscu mjesto među ljudima, te mora imati takta prema osobama do sebe
– Pisac mora biti rastvoren svijetu, istaknula je.
Matanović se na suretu u Multimedijalnoj dvorani gradske knjižnice prisjetila svog djetinjstava, od rodnog Gradačca, životnog puta koji ju najprije odveo u gimnaziju u Našicama, da bi došla do studija u Osijeku i života i rada u Zagrebu. Odgovarajući Anti Mihiću kazala je kako bi voljela živjeti u bilo kojem manjem gradu, a također bi voljela živjeti u Italiji. Priznaje kako otkad je dobila kćer ima manje vremena za kavu, ali zato sad u dva, tri sata stigne napraviti ono što bi prije u tjedan dana. Istaknula je posebnu privrženost Vukovaru, te napomenula kako je taj grad posato heroj jedino u literaturi.