Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Kroz studij sam shvatila da me najviše privlači povijest glazbe

25.04.2011. 22:00
Kroz studij sam shvatila da me  najviše privlači povijest glazbe


U Zadru je prošloga tjedna  predstavljena knjiga koja na  jednom mjestu sakuplja svu  građu zadarske glazbene  baštine druge polovice 18. i  prve polovice 19. stoljeća. Autorica knjige “Glazbeni život  Zadra u 18. i prvoj polovici 19.  stoljeća”, Katica Burić, građu  za ovu knjigu sakupila je najvećim dijelom u arhivima te u  Nacionalnoj sveučilišnoj  knjižnici u Zagrebu. Knjiga je  nastala kao nastavak odličnog  diplomskog rada čija važnost  je prepoznata odmah po nastanku te ga je tiskala Hrvatska  akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Autorica Katica Burić završila je muzikologiju na Hrvatskoj muzičkoj akademiji u  Zagrebu, a trenutačno polazi  izvanredni studij knjižničarstva na Sveučilištu u Zadru te  doktorski studij kroatologije  na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Radi kao redoviti profesor na Odjelu za knjižničarstvoi na Odjelu za etnologiju i  kulturnu antropologiju  Sveučilišta u Zadru te kao  vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nakon promocije knjige “Glazbeni život Zadra u 18. i prvoj  polovici 19. stoljeća” nastavlja  se baviti ovom tematikom te  sakuplja građu za slijedeću  knjigu. S muzikologinjom Burić razgovarali smo o njenoj  knjizi, glazbenom životu Zadra koji knjiga obuhvaća, ali i  planovima za daljnji rad.
Cjelokupni glazbeni  život Zadra
Prošlog tjedna promovirali  ste knjigu koja se bavi glazbenim životom Zadra kroz 18.  i 19. stoljeće. Kako je knjiga  nastala?
– Zapravo tu temu počela  sam istraživati još u sklopu  studija muzikologije u Zagrebu. Kako sam rodom iz Zadra  htjela sam istražiti što se događalo u zadarskoj glazbenoj  prošlosti i tako je nastao moj  diplomski rad. On je donio  toliko novih stvari da su ga  hrvatski muzikolozi koji djeluju u Zagrebu htjeli objaviti  te je objavljen u izdanju Hrvatske akademije znanosti i  umjetnosti. Od tog trenutka ja  se zapravo nastavljam baviti  tom temom i širiti je pa je tako  nastala i ova knjiga.
O čemu knjiga zapravo govori, što točno obrađuje?
– Knjiga se bavi glazbenom  poviješću Zadra kroz 18. i  prvu polovicu 19. stoljeća. Dakle, obuhvaćeno je jedno razdoblje dulje od 150 godina.  Kroz cijelu knjigu bavim se s  dvije strane glazbenog života:  crkvenom glazbom, onom koja se odvijala u sklopu katedrale Svete Stošije, i svjetovnom  glazbom, koja se odvijala u sklopu zadarskoga  opernoga kazališta “Teatro  Nobile”. Osim tog crkvenog i  svjetovnog glazbenog života u  knjizi je obrađen i glazbeni  dilentantizam toga vremena, a  nešto malo govorim i o vojnoj  glazbi, jer je vojna glazba ili  tzv. vojna banda onoga vremena također bila važno glazbeno tijelo u gradu. U tom  smislu pokrivam cjelokupni  glazbeni život Zadra, obuhvaćam sve skladatelje koji su  djelovali u tom vremenu: i one  koji su bili rođeni Zadrani, ali  bavim se i onim stranim skladateljima, uglavnom Talijanima, koji su došli u Zadar jer su  ga prepoznali kao neko plodno središte.
U knjizi sam također obuhvatila i glazbenike, tj. instrumentaliste. U tom smislu prvenstveno izvlačim Zadrane,  neke poznate virtuoze, violiniste, orguljaše i tako dalje,  na svjetlo dana, ali i one koji  nisu bili profesionalci, koji su  se bavili glazbenim amaterizmom. Tu je možda moj najveći  doprinos, na neki način popisala sam sve skladbe zadarskih skladatelja koje se nalaze, ne samo u zadarskim  arhivima, nego i u ostalim  hrvatskim arhivima, od Dubrovnika, kroz Split, Krk i  slično. Nastojala sam vidjeti  kamo su te skladbe zadarskih  skladatelja putovale kroz Hrvatsku.
Kulturno središte  regije
Kako ste se zainteresirali  za ovu temu i počeli se baviti  baš ovim dijelom zadarske  glazbene povijesti?
– Ja sam prava Zadranka i  oduvijek sam bila vezana za  Zadar. Kad sam otišla u Zagreb na Akademiju, već tad  znala sam da ću se vratiti u  Zadar i baviti se nekom zadarskom temom. Uvijek me  nešto vuklo da saznam što više  o svom gradu, a kroz studij  sam shvatila da me najviše  privlači povijest glazbe. U  ovom slučaju ta tema krenula  je nekako slučajno, naiđete na  jednu stvar o kojoj želite nešto  saznati, a zatim se ta tema  stalno proširuje, to je zapravo  jedan pravi istraživački rad  kojem, u principu, nikada nema kraja. Imala sam sreću da  prije tri godine radim na Muzičkoj akademiji u Splitu gdje  mi je mentor bio profesor Miljenko Grgić, muzikolog koji  je bio dugogodišnji dekan  Muzičke akademije u Splitu te  se bavio istom temom, ali na  splitskom području. Na taj  način mogli smo razmjenjivati  neke informacije, on me kao  stariji mentor mogao i uputiti  kamo dalje da idem te se moja  tema jednostavno sve više razvijala dok se nije razvila u  knjigu.
Koliko je uopće bilo bogato  glazbom razdoblje zadarske  povijesti koje ste istraživali?
– Za 18. stoljeće nema puno  podataka, oni su malobrojni  pa sam ga rekonstruirala kroz  neke sekundarne izvore. Nemam pravih skladbi, ali uz  pomoć literature i događanja  onog vremena mogu rekonstruirati to razdoblje. Razlog  zbog kojeg nema puno građe  je taj što je Zadar puno kasnije bio i bombardiran, kad je  pala Mletačka Republika  mnogi Talijani odlazili su i  odnosili građu sa sobom i  slično, tako da smo mišljenja  da je puno toga odnešeno iz  Zadra. Međutim, već za prvu  polovicu 19. stoljeća postoje  brojni podaci i u našim zadarskim arhivima nalaze se  brojne muzikalije zadarskih  skladatelja koji su, uglavnom,  svi u rukopisima, tzv. autografi. Među tim skladbama  ima mnogo vrijednog materijala koji bi se danas mogao  izvoditi od strane zborova, orkestara ili manjih komornih  sastava. Zato je važno da se ta  djela izvuku, pogledaju, kritički obrade i onda da se izvedu i snime. Od te prve polovice 19. stoljeća, a onda i  kasnije kroz drugu polovicu  19. stoljeća Zadar je zapravo  bio kulturno središte ove regije, možda čak na neki način  jače i od samoga Splita. Imao  je dva velika operna kazališta  u kojima se godišnje izvodilo  nekad čak i po dvadesetak  opernih predstava, po nekoliko baleta, tridesetak drama,  dolazile su poznate talijanske  gostujuće trupe…
Značilo je, u principu, ako  prođete s jednom opernom  izvedbom u Zadru, onda ćete  sigurno proći po svim talijanskim kazalištima. Po godinama izvedbe možemo vidjeti da su neke opere, odmah,  ili godinu dana nakon što su  skladane, već izvedene u Zadru. Po tome možemo vidjeti  koliko je Zadar bio ažuran  grad, željan kulture, i ono što  je važno, koliko su gradski oci  toga vremena ulagali u kulturu i umjetnost. Njima nije  bio problem otvoriti dva kazališta, plaćati puste novce za  dirigente i operne trupe, oni  su ulagali u kulturu. Još je  interesantnije koliko je publika bila željna umjetnosti i  kulture, i ono što mene  strašno fascinira, koliko je ta  zadarska publika bila na svojevrsnom nivou. Nije se mogla  dogoditi jedna loša izveba  opere i da to tek tako prođe.  Sve što je bilo površno, nekvalitetno, to bi se odmah iskritiziralo u novinama, o tome  su ljudi razgovarali i kritizirali. Mi smo imali jednu obrazovanu publiku i to znači da je  kultura bila na jednom nivou  bez obzira što socijalne i gospodarske prilike nisu bile jednostavne i lake, Zadar se još  uvijek u tom razdoblju borio i  za samostalnost, jezik, pismo…
Izvoditi i snimiti  zadarske skladbe
Koliko je bilo teško istražiti  i sakupiti svu tu građu koju  ste uvrstili u svoju knjigu?
– Bilo mi je lakše u tu ruku  što se muzikolozi već zadnjih  dvadesetak godina bave  sređivanjem te građe u arhivima. Zapravo imala sam  olakšan posao jer sam dobivala već popisane kataloge i  mogla sam samo uzeti neki  katalog, recimo iz Dubrovnika, i vidjeti koji su to zadarski skladatelji. Nisam morala ulaziti u te druge arhive i  kopati da bih našla, to sam  radila u arhivima u Zadru.  Velik dio posla odradila sam u  Nacionalnoj knjižnici u Zagrebu koja čuva gotovo sve  stare novine iz toga vremena  pa sam i uz pomoć novina  pratila što se izvodilo, koja  djela, i na taj način sam rekonstruirala koje skladbe i  skladatelji su bili aktivni. Ali  ono što nije napravljeno, i što  ne može napraviti jedan čovjek sam, dakle, ući u ostale  hrvatske arhive i vidjeti što se  još u svim tim arhivima nalazi.
Što je s okolnim mjestima  oko Zadra? Ako je Zadar bio  jedno kulturno središte, koliki dio te kulture je završio i u  mjestima u okolici Zadra?
– Zadar je bio središte regije, kako u kulturnom, tako i  u svim drugim pogledima.  Ono što se događalo u zadarskoj katedrali i u zadarskom kazalištu “Teatru Nobile” imalo je naravno odjeka  po cijeloj regiji. Što se tiče tih  okolnih mjesta, ako se nešto i  čuva od tih starih muzikalija  najvjerojatnije se čuva u nekim mjestima gdje postoje samostani. To je obično ono što  su crkvenjaci prepisali, ili naručili da im se prepiše, nakon  što bi čuli izvedbu u Zadru. Ta  istraživanja će prije dočekati  neke mlade muzikologe nego  mene. No, često mi se događa,  s obzirom da je moj prošli rad  objavljen na internetu, da mi  se ljudi iz okolnih mjesta i  drugih gradova: Dubrovnika,  s Korčule, pa čak i iz Italije,  javljaju s materijalima koje su  našli, ne znaju što bi s tim pa  onda meni to šalju. Kad vidim  da u nekom mjestu ima  nečega tako zanimljivoga onda bih mogla doći tamo, ali da  bih sustavno išla po svim mjestim, pa i otocima, gdje ima  samostana to bi bio ogroman  posao.
Koji je krajnji cilj vašega  rada?
– Trebalo bi biti tako da kad  muzikolozi nešto otkriju pa to  objave u smislu nekoga članka  ili knjige, njihov cilj bude završen. Međutim,  pošto sam ja  na neki način i glazbeni praktičar, vodila sam zborove te  sam i sama sam pjevala u  njima, meni se čini da je zapravo šteta ako se ta građa ne  izvede. Šteta je što ljudi ne  mogu čuti o čemu se zapravo  tu radi. Mi u Zadru imamo  dosta prilika gdje se ta glazba  može izvesti, imamo zadarski  komorni orkestar, nekoliko  zborova: Zoranić, katedralni,  male crkvene zborove, djevojački zbor u Glazbenoj školi, dakle zašto ta djela koja su  za orkestar ili za zbor ne bi  postala dijelom njihova repertoara? Zašto oni kada negdje  otputuju ne bi na taj način  promovirali zadarsku umjetnost, zadarsku glazbenu  prošlost? Također zalažem se i  da se sve to snimi, na tome već  pomalo surađujem s dirigentom Edom Mičićem koji vodi  orkestre i zborove u Grazu.  On već dvije godine sakuplja  tu građu koju sam ja iskopala i  polako je snima. Na kraju  imate jedan povijesni dokument koji traje zauvijek, i tko  god želi čuti što su bili zadarski skladatelji tog razdoblja može ih poslušati.
U kojem smjeru će se nastaviti vaš rad. Hoćete li se  nastaviti baviti ovom tematikom ili prelazite na neko  novo područje?
– Već dvije godine intenzivno se bavim drugom polovicom 19. stoljeća, negdje  do 1. svjetskog rata. Uglavnom istražujem sve što mogu  naći u Zadru, kopam po arhivima, otkrivam nove skladatelje, mnogo toga sam već i  popisala, češljam kroz koncertne programe, opere, našla  sam mnoge domaće i strane  glazbenike. Tih daljnjih šezdesetak godina je ono što sada  intenzivno proučavam.