Postoji pozitivan trend u shvaćanju važnosti kulturne baštine

Marija Brajčić doktorirala  je na sveučilištu u zadru s  temom rada “Arheološki parkovi i spomenici – doprinos  očuvanju kulturne baštine  (stanje i perspektive)”
Kako ste došli do odabira  ove teme doktorata?
– Do odabira teme došlo je  nakon konzultacija s akademikom Nenadom Cambijem  koji je bio moj mentor pri  izradi diplomskog i kasnije  magistarskog  rada. Naime,  moj je znanstveni interes od  početka bio usmjeren na  razdoblje starog vijeka. Za ovu  temu smo se odlučili jer smo  željeli povezati dva polja mog  znanstvenog interesa, a to su  odgoj i obrazovanje i arheologija. Kako arheološki parkovi imaju izrazitu edukativnu  ulogu, odlučila sam istražiti  stanje prezentiranosti naših  arheoloških lokaliteta (arheoloških parkova), koliko su  otvoreni za javnost te njihovu  edukacijsku ulogu.
Pojam arheološkog  parka
O čemu je, zapravo, riječ u  Vašem doktorskom radu?
– U mojoj doktorskoj disertaciji nastojala sam definirati pojam arheološkog parka, analizirati stanje na terenu, sistematizirati ih i klasificirati u kategorije prema  stupnju prezentiranosti za javnost. Rezultati ovog iscrpnog  istraživanja pokazali su pozitivan trend u shvaćanju  važnosti prezentiranja naše  bogate kulturne baštine za  javnost, te implikacije na odgoj i obrazovanje,  napose turizam. Provedena su četiri empirijska istraživanja. Tri su se  odnosila na učenje na kulturnoj baštini, napose arheološkim parkovima. Provedena su s djecom predškolske  dobi, zatim djecom školske  dobi i studentima. Sva tri su  istraživanja ukazala da  doživljaj prilikom neposrednog susreta s kulturnom baštinom (u ovom slučaju arheološkim parkovima) potiče  učenje i razvija ljubav prema  baštini što je neophodno da bi  se osvijestila važnost očuvanja  baštine, njene svrhe i značaja.  Također su razmatrani pozitivni učinci i važnost kulturne  baštine kao gospodarskog resursa. Posljednje istraživanje  empirijski je dalo sliku stanja  na terenu, odnosno postotak  arheoloških parkova u Hrvatskoj u odnosu na ostale kategorije, a to su djelomično  uređeni arheološki parkovi,  gradske i druge aglomeracije  (koje u sebi također sadržavaju elemente arheološkog parka), te arheoloških lokaliteta.  Stanje je ocijenjeno zadovoljavajućim obzirom da 70 posto od analiziranih lokaliteta  ima sve ili većinu elemenata  koji bi zadovoljili kriterije koji  u svijetu podrazumijeva pojam arheološki park.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste  se sve služili?
– Istraživanja za disertaciju  počela su prije četiri godine,  koliko je trebalo da se disertacija realizira. Korištene  su interdisciplinarne metode,  tako da moja disertacija objedinjuje teorijski i empirijski  pristup.
Promicati važnost  kulturne baštine
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Doprinos znanosti čine  provedena istraživanja i  značajni rezultati do kojih se  došlo, osobito sustavno meta-  istraživanje, tj. istraživanje koje slijedi nakon već provedenih pojedinačnih istraživanja određene problematike, u  ovom slučaju arheoloških lokaliteta, napose arheoloških  parkova. U svijetu se ovakva  istraživanja smatraju najznačajnijim, jer pružaju cjelovitu sliku dosadašnjih istraživanja na jednom polju ili  području. Također je značajna  analiza stanja na terenu te  percepcije u budućnosti. Novost predstavlja i istraživanje  obrazovnog aspekta učenja na  kulturnim spomenicima, te  veze arheologije i turizma.
Čime se trenutačno bavite?  Hoćete li se nastaviti baviti  ovom tematikom?
– Predajem na Filozofskom  fakultetu u Splitu, a moji trenutačni interesi se zadržavaju  u sferi interakcije kulturne  baštine i odgoja i obrazovanja,  te afektivnog učenja u muzeju.
Planovi za budućnost?
– Nastaviti s istraživanjima u  ovom smjeru, te promicati  važnost naše kulturne baštine,  kao važnog čimbenika nacionalnog identiteta, osobito u  doba globalizacije gdje se kulturne granice sve više brišu.