Na “Mihovilu” predavanje, druženje i branje šparoga

Šezdeset godina studija povijesti umjetnosti obilježava se cijelu akademsku godinu gostovanjima predavača, predavanjima profesora s Odjela za povijest umjetnosti, predstavljanjima izdanja, a zadnja aktivnost uključivala je izlet na sv. Mihovil uz predavanje dr.sc. Sofije Sorić.
Profesori, studenti i alumniji odjela brodom su iz gradske luke otišli u Preko i tamo za početak pogledali romaničku crkvu sv. Ivana iz 11. stoljeća koja nalikuje crkvama sv. Martina u Diklu i sv. Petra u Kuli Atlagića.
Uslijedio je jednosatni uspon na drugi najviši vrh na otoku Ugljanu, a zatim i predavanje profesorice Sorić koja je rodom iz Preka. Ona je ranije objavila nekoliko radova o utvrdi sv. Mihovila, među njima i “Kaštel Sv. Mihovila na otoku Ugljanu” u časopisu Ars Adriatica Odjela za povijest umjetnosti.
Benediktinski samostan
“Kaštel Sv. Mihovila velika je i relativno dobro očuvana srednjovjekovna utvrda smještena na ovom brdu na otoku Ugljanu točno nasuprot Zadra. Kroz povijest je bio strateški značajna utvrda u obrani Zadra s mora, pri čemu je važnu ulogu odigrao 1345. i 1346. godine, za mletačke opsade grada. Svojim položajem na teško pristupačnu brdu dominirao je zadarskim otočjem i omogućavao nadgledanje plovidbe zadarskim i srednjim kanalom. U sklopu utvrde nekada se nalazio benediktinski Samostan sv. Mihovila. Iako točno vrijeme izgradnje utvrde ili osnutka samostana do danas nije pouzdano utvrđeno, priroda položaja kaštela Sv. Mihovila upućuje na mogućnost da se na istom mjestu nalazila utvrda još iz vremena Justinijanove rekonkviste Jadrana.
Prvi povijesni podaci vezani uz kaštel zapravo se odnose na benediktinski Samostan sv. Mihovila, koji je tijekom svog postojanja bio poznat pod titularom Sancti Michaelis de Monte ili Sancti Michaelis de Scopulo. Najraniji podaci o samostanu sežu u kraj 11. ili prvu polovinu 12. stoljeća kada se spominju njegovi prvi opati. Imena opata koji su bili na čelu samostana pojavljuju se češće u arhivskim spisima tek u 13. stoljeću, a u narednim se stoljećima, sve do dokinuća samostana, može pratiti uredan niz imena opata. U početku je ovaj samostan bio osnovan kao podružnica najznačajnijeg zadarskog benediktinskog Samostana sv. Krševana, i s vremenom je postao samostalna opatija. Čini se da zajednica redovnika nikada nije bila velika, no samostan je s druge strane bio jedan od najvećih posjednika na otoku Ugljanu. U njegovu su vlasništvu bile zemlje na otoku Ugljanu s crkvicom sv. Petra u Poljani, zatim zemljišta na susjednom otoku Ižu te na kopnu, a u Zadru se nalazila kuća s hospicijem pokraj crkve sv. Antuna Opata. Bogatstvo samostana počelo je propadati kada je pretvoren u komendu sredinom 15. stoljeća. Godine 1570. preuzeli su ga dominikanci, a ono što je ostalo od njegovih posjeda i prihoda prešlo je sredinom 19. stoljeća u posjed Nadbiskupskog sjemeništa u Zadru.
Valorizirati i obnoviti
Kaštel Sv. Mihovila značajan je primjer fortifikacijske arhitekture zadarskog područja, kako zbog svoje veličine i očuvanosti, tako i zbog uloge koju je imao u zadarsko-mletačkim sukobima tijekom srednjega vijeka. Svoju najbližu paralelu, kao utvrda s benediktinskim samostanom, nalazi u benediktinskom samostanu na Ćokovcu na susjednom otoku Pašmanu, čije su zidine međutim bile porušene u vrijeme spomenutih sukoba. Stoga bi kaštel Sv. Mihovila, kao jedinu veliku srednjovjekovnu utvrdu na zadarskim otocima, trebalo primjereno valorizirati i u skoro vrijeme obnoviti, na što posebno upozorava njegovo sadašnje alarmantno loše stanje”.
Nakon druženja na “Mihovilu” uz ćakulu i branje šparoga uslijedio je spust natrag u Preko, kava prije broda i put natrag u Zadar.
Večeras u 19 sati u multimedijalnoj dvorani Kneževe palače očekuje nas predavanje prof.dr.sc. Emila Hilje na temu “Slikar Dujam Vučković u Šibeniku. Seriju predavanja završit će prof. dr. sc. Pavuša Vežić s temom Kontinuitet kultnog mjesta, u četvrtak, 4. svibnja u 19 sati.