Odgoj i obrazovanje su dvije strane jedne medalje

“Sve u svoje vrijeme”, podsjetnik na zakonitosti odrastanja i razvoja djece, predavanje je koje je u sklopu Festivala znanosti u Centru Stjepan Matičević jučer održala dr. sc. Dijana Vican. Ona je ovaj put nastupila u svojstvu pedagoginje, a ne rektorice Sveučilišta u Zadru, te je kroz svoje predavanje nastojala ukazati na pogreške, odnosno krive percepcije u sustavu obrazovanja, odnosno odrastanja djece. Podsjetila je kako radi u sustavu već 30 godina, te stalno čuje kako se govori da smo u krizi.
– Djelovanje traži visoku razinu svijesti. Imamo primjer podatka o milijunima izostanaka učenika zabilježen u hrvatskim školama. Je li nas to zabrinulo, je li tko reagirao? Nastavnici i učitelji se nalaze pred situacijom iščekivanja, gdje će ustuknuti. Možemo raspredati na različite načine, jesmo li u problemu, gdje je problem, tko je problem? Ide li nastavnik linijom manjeg otpora? U čijim je rukama moć odgoja? Odgoj podrazumijeva smisao, istaknula je Vican dodajući kako se postavlja pitanje čiji je odgoj problem, društveni, obiteljski, pedagoški, problem škole ili učenika.
– Odgoj i obrazovanje su dvije strane jedne medalje. U krizi smo zaboravili zakonitost odrastanja i razvoja djece. Roditelji koji nisu bili pismeni znali su za vrijednost obrazovanja. Očekivana postignuća djece i učenika odnose se na tjelesni razvoj, kognitivno sazrijevanje, emocionalno razvijanje, te razvoj konativnog područja. Razvoj djece programiran je tako da ona u određenoj dobi ulaze u određenu etapu razvoja koju moraju savladati, kazala je Vican istaknuvši kako je pamćenje temeljna intelektualna sposbnost.
– Ako nismo razvili druge sposobnosti nećemo moći ni apstraktne. Kada razvijate obje strane mozga istovremeno onda imate potencijal. Ako nisu razvijene slušne, kako će biti govorene sposobnosti? Svako dijete želi biti uspješno, to je programirano. Četverogodišnjaci su puni optimizma i samopouzdanja, puni uvjerenja da će uspjeti bez obzira na neuspjehe, jer su tako razvojno programirani sve do dobi od sedam godina. Do te dobi djeca ne razlikuju pokušaj od sposobnosti i većina ih vjeruje da će ostvariti uspjeh ako ustraju u pokušajima, istaknula je Vican citirajući L. E. Shapira, napominjući pritom još jednom kako smo zaboravili zakonitosti.