Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Baštica u vihoru balvan revolucije

25.05.2012. 22:00
Baštica u vihoru balvan revolucije


Od 130 zaposlenika na Baštici, 101 je bio po nacionalnosti Srbin. Jednom prilikom radnici sezonci iz Srbije su došli kod nas i rekli nam: – Inženjeru, imamo problem. Mi smo ih pitali o čemu se radi, a oni su nam rekli: – Ovi vaši nas hoće naoružati, kazao je Kostović


U nastavku razgovora s dipl. ing. Ivicom Kostovićem pokušali smo utvrditi s kojim se problemima susretala poljoprivredna proizvodnja na zadarskom području, a osobito u sustavu PK Zadra u proteklim desetljećima. Osim stalne potrebe za radnog snagom tijekom berbe, važno je bilo i pravilno obraditi pobrane plodove za što je na Baštici napravljena tada suvremena sortirnica.
Početak kompjutorizacije
– Kad ste plodove ubrali na vrijeme, treba ih i na vrijeme distribuirati, znači prva stvar je ohladiti i sortirati po klasama i onda idu u distribuciju. Ovdje moram spomenuti kako je PK Zadar, odnosno Voćarstvo i Vinogradarstvo, vodio računa o svojim inženjerima i poštovanju nove tehnologije. Mi smo stalno putovali. I po dva puta godišnje, primjerice u Italiju po sadnice ili na neki kongres vinogradara i vinara. Primjerice, pokojni dr. Medin je bio i u Italiji uvažen stručnjak i nije bilo kongresa na koji nije bio pozivan, a on bi onda nas vodio sa sobom. Tako smo bili u tijeku svih novih tehnologija i svih novih sortimenata. Svaku treću-četvrtu godinu kad bismo radili obnovu voćnjaka, donosili smo nove sortimente i pratilo se sve od sortimenta do tehnologije, kazao je Kostović i istaknuo:
– Tako smo uvezli i taj novi stroj za sortiranje, mislim da se zvao ‘Roda’, koji je bio kompjutoriziran, a zadnja nova tehnologija koju smo uveli bio je hydro-cooler. To je bio tunel dugačak 7-8 metara i u koji uđe paleta i putuje kojih 5-6 minuta, a kad ta paleta, recimo bresaka iziđe, svaka breskva u toj paleti ohlađena kod koštice na +4, što ne bi u našoj hladnjači mogli postići da tjedan dana hladimo. A kad je ona tako ohlađena, možemo raditi s njom što nas je volja, kaže Kostović, koji nam je ispričao kako su se znanje i tehnologija koji su se tada bili koncentrirali na Baštici, demonstrirali i distribuirali drugim proizvodnim središtima bivše države koji su tu dolazili učiti i promatrati demonstracije novih strojeva za berbu, oranje ili novih priključnih strojeva. Svojedobno je čak i jedna delegacija iz SAD-a bila zaprepaštena da u ovom dijelu svijeta postoji takva razina proizvodnje. Možda ni sami nismo bili svjesni koliko smo bili napredni i u korak sa svjetskim događanjima, reći će Kostović.
– Nažalost, kad smo dosegli tu tehnološku razinu, došlo je do promjena i previranja. Od 130 radnika na Baštici, 101 je bio Srbin i naravno da su se ta previranja osjetila. Jednom prilikom ovi radnici Srbijanci iz Srbije su došli kod nas i rekli nam: ‘Inženjeru, imamo problem.’ Mi smo ih pitali o čemu se radi, a oni su nam rekli: – ‘Ovi vaši nas hoće naoružati.’ Mi smo brzo reagirali i napravili platne liste, isplatili te ljude koji su također osjetili određeni strah i poslali ih nazad u Srbiju, rekao je dipl. ing. Kostović, opisujući stanje u ljeto devedesete, a potom su nastupile i druge promjene.
 Pod “krajinskom” policijom
– Od drugog mjeseca, a napustio sam krajem osmog, pola godine sam tamo bio pod kontrolom ‘krajinske’ policije. Imali su uredno uniformu, naoružanje, ambleme ‘Krajine’ i obilazili su nas, smatrajući da je to njihov teritorij. Na kraju sam ja sam odlazio gore, a nisu mi dali preko Suhovara da idem pa sam išao okolo i dolazio preko Islama. Moram priznati da me nisu dirali, iako sam očekivao, no bilo je s njihove strane provokacija jako puno. Primjerice, nakon marende bi uvijek bila tzv. dispozicija: dolazili bi poslovođe i dogovarali bismo posao za sutra. Tih mjeseci, a pogotovo u tom osmom mjesecu, nisu dolazili samo poslovođe, dolazili su ljudi koji nisu imali veze s dispozicijom, niti tu što tražiti. Jedan od tih je poslije na trešnji živio u Smilčiću. Ja sam znao zašto su on i još nekolicina koji su bili ortodoksni, zbog čega su došli tu. Čekali su da ih pitam što tu rade, a da oni meni odgovore – a što vi tu radite. No ja bih održao dispoziciju i oni bi se razišli i gotovo. Ti isti bi ujutro odradili svoju smjenu, a popodne bi bili u Smilčiću na cesti s redenicima na straži. No, jedan put me jedan od njih upita: ‘Recite nam, inženjeru, što se ovo događa?’ priča nam Ivica Kostović te nastavlja:
– Nisam odmah znao što bih mu rekao no onda sam mu ovako kazao: ‘Dušane, ako se ima dogoditi ovo što se događa, a mislio sam na sukob i rat, naravno. Znači, ako se to ima dogodit, nećete ispaštati samo vi, jer neki od vas već ispaštaju, nego će unuci vaših unuka ispaštati. I to se i obistinilo. Nema ih nikoga, unuci ne dolaze, niti će ikad doći na zemlju koju su tolike godine obrađivali, zaključio je Kostović, a o današnjem stanju Baštice kaže:
 Propast kombinata
– Danas tu ima jedan respektabilni dio proizvodnje voćarske, samo se ja isto usudim reći da ću takav stupanj tehnologije doživjeti da ponovno bude tu. Proizvodnje, ipak, ima i dostaje dobra i kvalitetna. Kombinata, međutim, nema, nažalost, nema ih u cijeloj Hrvatskoj. Nije stradao samo naš kombinat koji smo bili na crti razdvajanja, nego i npr. Neretva koji nije imao veze s tim. Kombinati su jednostavno zatvoreni i mislim da je tu pogreška nastala nakon rata. Trebalo je nastaviti, ne točno takvu proizvodnju i organiziranost, ali imamo u susjedstvu Talijane koji imaju kooperative, a Baštica je bila idealna za jednu vrhunsku kooperativu sa svom tom infrastrukturom i jezerom od milijun kubika vode. U kooperativama postoje inženjeri koji vode proizvodnju, a kooperativa je respektabilna zajednica i s količinom proizvodnje. Trebalo je nešto takvo formirati i to bi danas bio vrhunski potez, istaknuo je Ivica Kostović.


Razgovor o “demokraciji”




– Sjećam se jedne provokacije, baš je bio sa mnom kolega Aurel, tad voditelj Nove Baštice, i išli smo u skladište na mostnu vagu, trebao mi je poslovođa Dane i odosmo mi gore. U tom momentu nekih 4-5 problematičnih ljudi došlo je tamo provocirati. To su uglavnom bili Parente i jedan od njih u toj maloj vagi di smo mi stajali, a oni su bili vani na vratima i on me onako provokativno pita: ‘Što to znači ta vaša neka demokracija?’ Onda smo mi, znate, često pričali o demokratskom društvu pa i pretjerivali s tim izrazom. Kao i danas, uostalom. I ja sam ostao zatečen te sam brzo počeo misliti da se nečeg dosjetim i da mu odgovorim istom mjerom. Uključio sam mozak i ono, daj, daj, smisli nešto i moram priznati da sam i danas ponosan na to koliko brzo mi je mozak izbacio misao. I kazah mu: ‘Objasnit ću ti što je ta demokracija; ja te, Rade, u ovoj demokraciji mogu nacionalno mrziti, a ti mi ne možeš ništa.’ U tom je momentu svih tih petero likova ostalo kao da sam ih ispljuskao, pogledali su me, okrenuli se i otišli u skladište. I moj kolega mi je odmah rekao – budalo jedna, bit će problema! Ali nije bilo problema nakon toga. Zato jer su oni bili velike kukavice. Vrati im žestoko i ne boj se!


Bili smo Europa


– Pitanje je kad će se uopće tehnološki novo koji je imao PK Zadar opet postići. Ne samo na Baštici, nego općenito u Dalmaciji. Tu je bila najnovija tehnologija, putovali smo dosta i imali prilike razvijati se kao inženjeri. Svi smo onda to nazivali Europom. Bili smo na tako zavidnoj razini da kad su nam dolazili ljudi iz drugih krajeva bivše Jugoslavije i kad su vidjeli što imamo, bili su šokirani stupnjem naše tehnološke opremljenosti i sortimenta.