Stefanovski pred dolazak u Zadar: Zašto sam se vratio bluesu

Vlatko Stefanovski, makedonski gitarist, pjevač i skladatelj, uoči dolaska u Zadar i predstavljanja albuma “Grmljavina iz vedra neba/Thunder From The Blue Sky”
Snimajući svoj novi album  “Thunder From The Blue  Sky” (Esoteria Records), prvi  na kojem izvodi blues standarde, poznati makedonski  glazbenik Vlatko Stefanovski  ostvario je suradnju s legendarnim nizozemskim gitaristom i skladateljem Janom Akkermanom, nekadašnjim članom kultne skupine “Focus”.  Promovirajući taj album Stefanovski će sa svojim triom i  Akkermanom održati i nekoliko koncerata u Hrvatskoj:  29. srpnja u klubu “Aquarius”  u Zagrebu, 31. u klubu “Arsenal” u Zadru, 2. kolovoza u  Tvrđavi Gripe u Splitu, 4.  kolovoza na Ljetnoj pozornici  u Opatiji i 6. kolovoza u  Utvrdi Pula u Puli.
Kako ste se upoznali s  Janom Akkermanom? – pitanje je kojim otvaramo razgovor s Vlatkom Stefanovskim.
– Kad je prije pet godina  nastupio na kumanovskom jazz festivalu, direktor festivala me nazvao i pitao mogu  li Akkermanu posuditi gitarsku pedalu. Rekao sam: “Gitarsku pedalu? Sva pojačala,  sve gitare i cijeli studio ću mu  dati ako treba, jer on je moj  heroj iz mladosti!”
Naravno, dao sam mu pedalu i otišao sam na koncert.  Upoznali smo se, odmah uspostavili prijateljski odnos i  počeli se dopisivati. Ponovno  je došao na blues festival u  Skopje i već smo tada podijelili pozornicu. Nakon mojeg nastupa s triom, svirao je  on sa svojim bendom, a tada  smo, na kraju njegovog nastupa, svirali on i ja s njegovim  bendom. U publici je bio  delirij. Kako je došlo do toga da  kao gost svira na vašem novom albumu?
– Rekao sam mu da spremam blues album i da bih  volio da mi bude gost, na što  je bez razmišljanja pristao.  Došao je u Skopje 3. siječnja  ove godine, tri dana je proveo  sa mnom, pili smo kvalitetno  makedonsko vino, jeli novogodišnja blagdanska jela, družili se i snimali u studiju. Sve  je proteklo jako dobro. Bila je  to sjajna avantura. Izuzetna je  osoba. Strašno je duhovit. Zanimljiv mozak. Po pitanju  glazbe – možete misliti!
Povratak bluesu
Je li Akkerman preko vaše  glazbe upoznao makedonsku?
– On se za mene zaiteresirao upravo zbog makedonske glazbe. Zna što sam,  jer sam mu prigodom prvog  susreta poklonio nekoliko  mojih ploča. Odmah mi je  javio da je fasciniran tom  glazbom. Nije slučajno usred  zime došao u Skopje.
Kako blues možemo povezati s makedonskom glazbom na koju svi koji ne dolaze  iz Makedonije gledaju kao na  iznimno složenu?
– Otkrio sam usporednice  između makedonskog i američkog bluesa. Za mene je to  isto. Makedonska je glazba  blues, samo drukčije zvuči.  Način na koji sviram makedonske teme, makedonske  balade, je blues. To je isto.
Možemo li to reći i za  sevdah?
– Isto to se može reći i za  bosanski sevdah. Ta sjeta i ta  tuga i ta radost u tuzi… “Joy  Inside My Tears”, rekao je  Stevie Wonder. A blues nije  samo tuga. On je istodobno  prkos, čežnja za slobodom,  ljubavlju, ljepotom. To nije  tuga. To je radost.
Zašto je u današnje doba  došlo do povratka bluesu?
– Potrošila se bjesomučna,  suha glazba, elektronska i  DJ-ska. Profanirali su je, a  DJ-i su se umorili od energetskih napitaka i raznoraznih sintetičkih droga. Umorili  su se od jednoličnosti ritma i  silnih gaža. Ne bih htio zvučati grubo, ali elektronika je  umorila naše uši. Ovaj je  album puristički napravljen.  Snimljen je s velikom ljubavlju prema glazbi, s “lampama” i električnim gitarama  iz šezdesetih. “Lampaška” pojačala, gitare, Hammond orgulje. Sve je odsvirano u  stvarnom vremenu. Akkerman je negdje nasnimavao, ali  i on je u nekim izvedbama  svirao s nama. U izvedbi  skladbe “Amazing Grace” odsvirali smo izuzetan duet, samo dvije gitare. Tako počinje  album.
Tri akorda
Budući da se radi o izvedbama blues standarda, je  li snimanje albuma bilo zasnovano na načelu “jam session”?
– Ne. Kad se pojavio već  smo bili pri kraju snimanja.  Rekao je: “Pusti mi snimku  onoga što ste do sada uradili!”  Kad ju je preslušao rekao je:  “Počnite snimati!” Uključio se  i odmah počeo svirati na  snimke standarda koje smo  već odsvirali. Program je odabran iz literature koja me je  “napadala” dok sam bio klinac. Ovaj put iskazujem poštovanje prema glazbi s kojom  sam odrastao. Birao sam  skladbe po svom afinitetu,  one koje su dopirale do mene,  koje su me hranile dok sam se  glazbeno razvijao: “Need  Your Love So Bad”, “Spider  In My Web”, “Stormy Monday  Blues”, “Hoochie Coochie  Man”… Bez filozofije. Bez  nepotrebnog intelektualiziranja. Najjedostavniji mogući  pristup. Ili znaš to odsvirati,  ili ne znaš.
Kako ste se upravo sada  odlučili snimiti te skladbe  koje inače glazbenici sviraju  na početku karijere?
– Iscrtao sam širok krug da  bih stigao do jednostavnosti.  Ovo je na prvi pogled jednostavna glazba – tri akorda.  Ali ta tri akorda su samo  teren za razvijanje igre. Jesi li  dečko iz kvarta koji igra nogomet ili si David Beckham,  to je druga stvar. Lopta je  okrugla. Jesi li majstor s ta tri  akorda ili si diletant?
Kako objašnjavate povratak blues glazbi koji se događa danas.
– Godine 1980. sa skupinom  “Leb i sol” nastupio sam na  jazz-blues festivalu u Sportskoj dvorani u Zagrebu. Na  istom je festivalu nastupio i B.  B. King koji je svirao poslije  nas. Bilo je sjajno, ali tada B.  B. King nije bio “in”. Ni blues  tada nije bio “in”. Svi iz njegova banda bili su odjeveni u  odijela i doimali su se poput  cirkuske atrakcije, za razliku  od danas, kad je B. B. King  najcjenjeniji. Naravno, godine rada i godine života čine  svoje, ali on je sada nedodirljiv. On je sada Bog. Želim  reći da je blues ponovno “in”  među mladima. Trideset sam  godina čekao da bih snimio  blues album.
Mnogi gitaristi koji su tijekom karijere svirali suvremenu glazbu, vraćaju se bluesu.
– Primjerice Bill Frisell koji  na nekoliko zadnjih albuma  svira country i blues. Komplicirao je, komplicirao i vratio se na tri akorda. Ta tri  akorda skrivaju veliku tajnu.
Posvećenost i  disciplina
Koliko je žilav vaš trio?
– S basistom Đokom Maksimovskim i bubnjarom Dejanom Milosavljevićem sviram već osam godina. Putovali smo cijelim svijetom.  Svladali smo sve moguće  komplikacije makedonske  glazbe. Momci sviraju jako  dobro. Poznaju sve što sam  svirao. Imamo bogat repertoar. Imamo veliko iskustvo,  ali nisam htio snimati blues  album prije nego sam ih odveo u Ameriku. Imali smo  studijsko putovanje i turneju  po Americi i Kanadi. Morali  su osjetiti te blues vibracije.
Na koji ste ih način upijali?
– Dovoljno je hodati ulicama New Yorka i slušati  radio, otići u jazz klub na  pivo. Morate osjetiti taj miris,  te vibracije. Svako putovanje  je avantura i novo iskustvo.
Što vam je najvažnije u  glazbi?
– Najvažnija mi je posvećenost. Volim vidjeti da je  netko tko je na sceni, posvećen tome što radi, da je sto  posto u tome. Ako je pedeset  posto u tome, okrenem se i  odem. Disciplina duha, tijela i  uma. Želim osjetiti da me  netko vodi, bez obzira kojim  stilom svira. Važno mi je da  mi privuče pažnju, da mi pobudi emocije, da me odvede  negdje i po mogućnosti da me  uspješno vrati.