Na četiri otoka šest učenika

Od ravnatelja Matuline saznajemo da su preostali učenici na Olibu i to jedan, na Silbi dva, te na Premudi jedan i na Molatu dva učenika. Na Premudi još uvijek je usamljen učenik Armando Smirčić koji je kad je krenuo u prvi razred, bio jedini učenik u školi, što nažalost, postaje normalna pojava za zadarske otoke
U ponedjeljak, 1. rujna svoja vrata otvaraju i malene otočne škole. Na samo pet otoka i ove školske godine će raditi minijaturne škole i to s ukupno 28 učenika. Možda ih bude i 29, koliko ih je bilo prošle godine, kazao nam je ravnatelj škole “Zadarski otoci” Branko Matulina, ali ako se na Iž doseli jedan učenik, kako im je najavljeno.
Usamljeni Armando
No, Veli Iž je najveća otočna škola, s ukupno 22 učenika u tri kombinirana odjeljenja. Jedno školsko odjeljenje čine prvi, treći i četvrti razred, drugo peti i šesti, a treće sedmi i osmi razred ove škole koja i jedina na manjim zadarskim otocima ove godine ima prvi razred. U njemu su upisana čak četiri učenika, a ni na jednom drugom otoku nema naznaka da će ih biti čak ni iduće godine.
Od ravnatelja Matuline saznajemo da su preostali učenici na Olibu i to jedan, na Silbi dva, te na Premudi jedan i na Molatu dva učenika. Ove godine je jedna učenica manje na Olibu. Ona je trebala pohađati drugi razred, ali su roditelji odlučili da je prebace u Zadar, samo zbog bolje socijalizacije, jer na Olibu uopće nema djece s kojom bi se djevočica družila. Podsjetimo da je na Premudi još uvijek usamljen učenik Armando Smirčić, koji je kad je krenuo u prvi razred bio prava medijska zvijezda, jer je tada Premuda bila jedina škola s jednim učenikom. Danas, pak, to je normalna pojava za zadarske otoke.
Otočne učiteljice
U otočnim školama zadarskoga arhipelaga (osim Ugljana i Dugog otoka koji ne spadaju u ovu skupinu otoka) radi skoro više učitelja nego učenika. Tako na Ižu radi šest učiteljica, na Olibu dvije, koliko i na Silbi, a na Molatu i Premudi po jedna učiteljica. Na svim tim otocima vjeronauk predaju mjesni svećenici. Većina učiteljica živi u Zadru, neke imaju tek po nekoliko sati, a neke opet predaju u više otočnih škola. Na primjer učiteljica engleskog radi na Ižu i na Olibu i tjedno putuje na oba otoka i na njima mora prespavati. Srećom put joj plaća nadležno ministarstvo, isto kao što snosi i sve troškove rada ovih minijaturnih škola. Čak im plaća i privremene stanove na otocima. Isto tako otočna djeca, kao i djeca u gradovima, imaju besplatne knjige, koje im donesu učitelji, a radili su im to i prije, dok su ih roditelji plaćali.
Koliko god je mali broj djece u tim školama, valja reći da se radi o kvalitetnoj nastavi, jer učitelji pristupaju svakome djetetu individualno i s njim rade više nego kada je u razredu dvadeset i više učenika. Jedini problem djece na otocima je socijalizacija, jer su prisiljeni živjeti bez vršnjaka, samo sa starijima.