Majka zlostavljanih djevojaka tražit će pravdu i u Strasbourgu

– Nikada neću zaboraviti njihov sram i osjećaj krivnje dok su mi pognute glave pričale sve detalje što im je tetak radio kad god bi nasamo ostao s njima, pa čak i u našoj kući. Nastavit ću tražiti pravdu sve dok on ne završi gdje mu je mjesto – kaže Ana Budak
Zbog bludnih radnji i zadovoljavanja pohote koje je u više navrata tijekom 2003. godine 48-godišnji muškarac počinio nad dvjema sestrama, koje su tada imale svega 15 i 16 godina, zadarski ga je Općinski sud prošle godine osudio na dvije godine i tri mjeseca bezuvjetnog zatvora. Iako su pravdu čekale punih šest godina, djevojke koje danas imaju 22 i 23 godine i njihova majka Ana Budak, bile su zadovoljne presudom, no to je zadovoljstvo trajalo svega nekoliko mjeseci.
– Kada smo 30. srpnja primili rješenje drugostupanjskog Županijskog suda u Zadru koji je u žalbenom postupku donio novu presudu i zapravo oslobodio zlostavljača mojih kćeri, Dalibora D., cijeli mi se svijet srušio. Sud mu je zatvorsku kaznu preinačio na uvjetnu u trajanju od jedne godine i tri mjeseca zatvora s rokom kušnje na tri godine – ispričala nam je vidno uznemirena majka zlostavljanih djevojaka dodavši kako je presudu čitala nekoliko puta jer jednostavno nije mogla vjerovati da je to istina. S teškom je mukom mlađoj kćeri, koja živi s njom, pokazala presudu.
S teškom mukom priznale majci da su zlostavljane
– Rekla mi je “ja najbolje znam što sam prošla s njim. Neka mu Bog naplati”, ali ja se jednostavno ne mogu pomiriti s tim kada se sjetim što su mi djeca proživjela. Učinit ću sve što je u mojoj moći da on završi tamo gdje mu je mjesto. Za početak ću se obratiti Udruzi B.a.B.e., a potom ćemo ići i do Strasbourga, kaže ogorčena majka koja je sasvim slučajno, oko Nove godine 2004., saznala da su joj kćeri zlostavljane kada je načula nešto iz njihova šaputanja. Rekle su da nikada više neće u Radovin pa ih je pitala zašto. Danima ih je nagovarala da joj ispričaju, a one su se izvlačile jedna na drugu. Bile su posramljene i prestrašene, a kad su konačno smogle snage majci se povjeriti, ona je odmah slučaj prijavila policiji.
– Nikada neću zaboraviti njihov sram i osjećaj krivnje dok su mi pognute glave pričale sve detalje što im je tetak radio kad god bi nasamo ostao s njima, pa čak i u našoj kući. Bilo je to prestrašno slušati. Skidao se pred njima, dirao ih između nogu i po grudima, govorio kako se ne smiju imati odnose s dečkima kada su pijane jer bi mogao svršiti u njih pa bi mogle ostati trudne, pokazivao im svakakve časopise… – kaže Ana Budak ističući kako joj je najgore bilo kada joj je mlađa kćer rekla da se tetak raskopčao u kafiću dok je sjedio s njom za stolom i rekao joj da pogleda ispod, a kada je ne znajući o čemu je riječ ona to i učinila, zamahnuo je penisom i pitao ju bi li to moglo stati u nju. Djevojčica je kasnije, kaže majka, imala noćne more, spavala pod svjetlom, a očuha je zamolila da ne nosi svijetle jeans hlače jer da se užasava na njih budući da ih je tetak uvijek nosio.
Prvo sudsko ročište bilo im je zakazano još 2004. godine, a nakon toga uslijedilo je zatišje. Ništa se nije događalo, nitko ih nije zvao, pa su se raspitivali što je s tim slučajem, no nikakav odgovor koji bi bio opravdan nisu dobile. Konačno, u kolovozu prošle godine, majci je stigao poziv za sud kako bi dala svoj iskaz, a s njim i prijetnje od članova obitelji koji su željeli cijeli slučaj zataškati.
Obitelj i rodbina im okrenuli leđa
– Iako je moja sestra odmah nakon događaja stala na stranu mojih djevojčica i govorila kako ga treba ubiti zbog svega što im je učinio, i ona, a i ostala rodbina, pa čak i bivši suprug, otac mojih kćeri, stali su na njegovu stranu. Poručili su nam da sve povučemo i da ne sramotimo cijelu obitelj, a bilo je i prijetnji pred moj dolazak u Zadar pa sam sve to prijavila policiji u Dubravi, jer posljednjih šest godina živim u Zagrebu. Čak je i moj brat stao na njegovu stranu, a kada je prošlo ljeto sreo moju stariju kćer, ošamario ju i rekao da ju može biti sram što radi, jer da ih nije silovao – govori majka pitajući se gdje je pravda i zar su joj kćeri trebale biti silovane da bi se to smatralo zlostavljanjem. Takva joj rodbina ne treba, jer su njoj njezina djeca na prvom mjestu, ističe majka, sretna ipak što su djevojke danas dobro iako o tome što su proživjele prije šest godina izbjegavaju razgovarati.
– Svaki put kad se dotaknemo te teme, obje me prekidaju i mole da prestanem jer su im te slike i danas pred očima – tvrdi majka pitajući se kakvu poruku drugim djevojčicama, djevojkama i ženama ovakva presuda šalje.
 

Na kućnom broju 48-godišnjaka bez odgovora

Kako bi čuli i drugu stranu priče, odnosno komentar presude i od 48-godišnjaka, pokušali smo ga kontaktirati telefonom, no na njegovom kućnom broju jučer se nitko nije javljao.

Sud preinačio presudu temeljem olakotnih okolnosti

– Žalba okrivljenika djelomično je osnovana i to zbog odluke o kaznenoj sankciji – stoji u obrazloženju preinačene presude koju je 30. srpnja 2010. godine donijelo Vijeće Županijskog suda u Zadru i to zato što prema njihovoj procjeni prvostupanjski sud pri izricanju kazne nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti. A kao olakotne okolnosti navedena je njegova dosadašnja neosuđivanost, obiteljske i imovinske prilike te protek vremena od počinjenja kaznenog djela od sedam godina. Također se navodi kako u tom vremenu okrivljenik nije svojim ponašanjem omeo djevojke u njihovom svakodnevnom socijalnom funkcioniranju temeljem čega je sud donio zaključak kako će se svrha kažnjavanja postići i uvjetnom kaznom.