ZD DNEVNIK: Graditeljstvo nije pletenje džempera

Sudeći po zadarskim graditeljima, dobar dio njih trebao bi ponovno u prvi razred. Gradilište tzv. kolektora visokih zona, svako malo je poprište neželjenih događaja. Samo u Ulici Petra Skoka do sad su graditelji tri puta „cvikali” kabel za struju, a jučer su pronašli i cijev za vodu. Pola Smiljevca je ostalo bez vode i nikomu ništa. Vatrogasci će očito svako malo morati intervenirati, dovoziti cisterne s vodom za pomoć stanovništvu koje je iznenada ostalo bez vode.
Zapravo ista priča ponavlja se na svim zadarskim gradilištima, bez obzira na to tko izvodi radove. A onda  kad pitate odgovorne u održavanju kad će cijev biti popravljena, s druge strane čuje se uvijek ista rečenica – pitanje: “Kako bi ja to znao gospodine?” Ma vidi stručnjaka!  
To govori da bi umjesto hrvatskog jezika, u obuku naših majstora iz Vodovoda trebalo uvesti predmet osnove arheologije (možda čak i katedru na ovom našem sveučilištu za kadrove koje nitko ne treba). Sve to govori o izostanku koordinacije i o tome kako naši graditelji ne znaju što je ispod onog što kopaju.
Na zidu ureda direktora Odvodnje Grge Peronje stoji skica starotalijanske kanalizacije u Zadru, a mi za mrežu postavljenu u zadnjih 50 godina jednostavno ne znamo. Rimljani su znali što rade i na njihovim graditeljskim dostignućima školuju se generacije građevinara širom svijeta, ali naši su očito slabi učenici. Evo, ni običnu odvodnju ne znaju tako projektirati i napraviti da to na nešto sliči i služi svrsi. Na Smiljevcu upravo rade šahtove u Ulici Petra Skoka, po jedan na svakih dvadesetak metara!  Kako li će to samo izgledati kad se dovrši – udarna rupa do rupe, a mogu se očekivati i poplave.
Zadarska jednadžba nakon svakoga novog asfaltiranja glasi jedan šaht = jedna rupa u koju mora upasti barem jedan kotač od vozila. Manje su rupa imale zadarske prometnice prije asfaltiranja, što je još jedan od dokaza da graditeljstvo nije pletenje džempera, nego posao u kojem razne „pletilje”, nemaju što tražiti. Građani godinama pate, traže odgovor tko je kriv za takva kreativna rješenja, projektanti ili izvođači radova. A oni se skrivaju, odgovornost prebacuju jedni na druge i rade dalje.