Paveliću se pola stoljeća pristupalo tendenciozno

Sveučilište u Zadru nedavno je dobilo još jednog doktora znanosti. Ante Delić doktorirao je na temu “Djelovanje Ante Pavelića od 1945. do 1953.”, a disertaciju je obranio pred stručnim povjerenstvom u sastavu dr. sc. Ante Bralić, dr. sc. Zlatko Begonja i dr. sc. Mario Jareb.
Radnja sadrži 230 kartica teksta, a rad je podijeljen na uvod, političko djelovanje Ante Pavelića do 1945., Ponovno u emigraciji, O ulozi Ante Pavelića u planiranju, pripremi i provedbi “Akcije 10. travanj” ili “Kavranove akcije”, Pavelić u Italiji, Katolička crkva i skrivanje Ante Pavelića u Italiji, U Argentini, Publicistička djelatnost i Zaključak.
Iako je riječ o doktorskom radu sama tema je izazvala velik interes javnosti, kako prije tako i na samoj obrani rada. No, iako mnogobrojna, publika nije imala ni jedno pitanje za autora koji je tijekom svog izlaganja prije svega objasnio metodološki pristup radu. U odgovorima Povjerenstvu, pak, je razjasnio neke spoznaje. Za Zadarski list dr. sc. Ante Delić govori o motivaciji za ovu tematiku, te o samom nastajanju rada, s čime se sve susretao i koliko je dugo radio na samoj disertaciji.
* Zašto ste se odlučili za ovu temu doktorata?
– Kao što sam rekao i na samoj obrani, i kod onih slabije upućenih nema nikakve dvojbe o tome da je Ante Pavelić jedan od najpoznatijih Hrvata unutar i izvan naših granica i ujedno jedna od najkontroverznijih osoba naše povijesti kojem se često u javnosti pristupa na način “svi sve znaju” i sve je „svima jasno”. Osim toga, Pavelića, i sve ono što se vezuje uz njegovo ime, do današnjeg dana koristi se u smjeru produbljivanja podjela u našem društvu. Razlog tomu treba tražiti prije svega u činjenici da se Paveliću gotovo pola stoljeća pristupalo tendenciozno, a mitovi su se širili geometrijskom progresijom. Nije se marilo za činjenice. Njih se bezobzirno prilagođavalo potrebnoj interpretaciji. Na koncu, sasvim dovoljnim razlogom zbog kojeg treba istraživati Antu Pavelića smatram činjenicu da do današnjeg dana nemamo znanstveno utemeljeno djelo koje prikazuje Pavelićevo političko djelovanje.
Istraživati političko djelovanje Ante Pavelića danas nije osobito zahvalan posao zbog propagandom nametnutih „istina” iz vremena bivšeg jugoslavenskog režima od kojih se mnoge i danas drže neupitnima. Upravo to propitivanje i preispitivanje dosadašnjih spoznaja na temelju kritičko-analitičkog pristupa, koje bi trebalo biti svojstveno svim ljudima neovisno o području kojim se bave, jer bez toga nema napretka, u našoj javnosti često puta dovodi do etiketiranja pojedinaca koji se time bave. Dakle, kad govorimo o povijesnoj znanosti, svrha postojanja povjesničara je da uvijek i iznova na temelju novih dokumenata i novih činjenica preispituju dosadašnja saznanja kako bi se što više približili idealu koji se zove istina. Bez revizije nema razvoja, kako povijesne tako ni drugih znanosti. Upravo spoznaja da u Hrvatskoj to mnogima još uvijek nije jasno, pokazuje da treba i dalje uporno raditi na tome na dobrobit svih nas.
* Koliko ste vremena utrošili na izradu rada?
– Kad uzmete u obzir stotine i tisuće radova koji su napisani o ovoj temi (neovisno o razini njihove kvalitete) pa tome pridodate domaće i inozemne arhivske izvore koji čuvaju kilometre građe koja je temelj ovakvog i sličnih istraživanja onda je jasno da se taj posao ne može obaviti u nekoliko godina koliko traje doktorski studij. S druge strane, taj posao ni ne završava s obranjenim doktoratom.
* Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Naravno. Još uvijek postoje brojna pitanja na koja nemamo toliko potrebne odgovore. Ili kako je rekao La Bruyere: „Istine koje najmanje želimo čuti jesu one koje bi nam najviše koristile da ih znamo.”