(Ne) treba žaliti za prolivenim mlijekom

Kada se u zemlji gospodarske suše mlijekom zalijevaju oranice, nije to znak nemjerljivog obilja nego krajnjeg očaja mljekara koji više ne znaju što bi sa svojim kravama ni sa samima sobom.
Paralelno s godinama zapostavljanom poljoprivredom ni obećane investicije kojima se mjesecima „kinđurio” prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, nisu došle, pa je Vladi preostalo da se u ovoj godini za zaborav, brani izjavama da nije odgovorna za ono što se uništavalo prethodnih godina. Ako mljekari i mogu žaliti, Vlada, a prije svega „investitor” Čačić, trebaju prestati plakati nad „prolivenim mlijekom”.
Naime, Vlada nije dobila mandat da sastavi izvještaj o tome što je poharala HDZ-ova vladavina i da se njime štiti uvijek kad zaškripi, nego da stanje popravi i promijeni. Prolazi dragocjeno vrijeme, reforme kasne, investicije ne dolaze, samo Čačić ostaje postojan u svojim nevjerojatnim istupima i prebacivanju odgovornosti u prošlo svršeno vrijeme. Osim toga, on tvrdoglavo i uvijek iznova pomiče obećane datume i već polako nervira i SDP-ovce, a o svojoj ostavci i ne pomišlja iako je nudio na početku mandata u slučaju da ispadne upravo ovakvo stanje kakvo je sada. Građanima više nije toliko važno tko je kriv i što je bilo, važno im je da se dogodi bolji život.
Za razliku od Čačića premijer Milanović ponekad preuzima odgovornost, a samo ministar financija Slavko Linić ima snage i dovoljno političke odgovornosti izgovoriti da se Vlada preračunala, da nije ostvarila što je htjela, da će obećani rast kasniti i da su pred zemljom teški mjeseci, a možda i godine. Pored takve realnosti, europska priča većini građana izgleda poprilično futuristički i sve im je manje jasno što ih to čeka u EU.
Hoće li se u EU gasiti hrvatske farme i pošto je mlijeko morao je odgovarati i predsjednik Sabora Leko kada već ministar poljoprivrede Jakovina na ta pitanja danima izbjegava direktan odgovor. Zašto je (ne)prihvatljiv njegov tzv. mliječni paket i kakve su to strukturne reforme koje bi u dogledno vrijeme trebale spasiti hrvatske krave kad mljekarima pomoć treba odmah jer im je suša „spalila” stočnu hranu i jer ih pritišću krediti?
Zašto mljekarima reći da tržište određuje otkupnu cijenu mlijeka da je tržišno prihvatljivo da oni daju mlijeko za 2,15 kuna, a u trgovinama je i blizu sedam kuna pa im onda nakon prijetnji ipak baciti “mrvice”? Otkupna cijena 2,43 kuna, iako sada mljekari ne traže 4,05 kuna nego 3,50 kuna. Mljekari će opet biti nasanjkani jer se radi tek o vatrogasnim mjerama.
Tako još uvijek ostaje bojazan da bi krave mogle na barikade na carinu, pa kako će se s tom sramotnom mukom u Europu? Mljekari neće dugo trpjeti verbalne „nebodere”, reformske zavrzlame, prihvaćati kule u oblacima, oni traže sasvim jasna, razumljiva rješenja jer je i njihova računica vrlo jednostavna, i s ovakvom otkupnom cijenom mlijeka njihove farme će polako nestati. Oni će ostati nezaposleni i pasti na teret države pa kako se onda Vladi, koja u posljednje vrijeme kroz osobu ministra rada Mrsića stalno govori o poticanju zapošljavanja za što izdvaja sredstva, ne isplati pomoći mljekarima?!
Teško se oteti dojmu da je poljoprivreda i ovoj Vladi zadnja rupa na svirali ili se kao i u još nekom slučajevima našla u čudu kad je poljem potekla rijeka mlijeka.
Žalopojke nad onim što je napravila HDZ-ova vlada više ne mogu proći, ni pomoći, neki će se problemi ipak morati rješavati „preko noći”. Ono što je bilo, bilo je, treba misliti o tome kako stvoriti povoljne uvjete za rast, a ne propast poljoprivredne proizvodnje i mljekarstva, osigurati bolju klimu za investitore, nikako ne tražiti izgovore u postupanju prethodne vlasti i hvatati se za glavu nad štetom koja je već počinjena.
Ako se već ne može izdržati uspoređivanje s političkom konkurencijom može se to napraviti kada se postignu rezultati, to bi bilo pravo poentiranje, a ovako je to tek slika nevesela hrvatskoga sela.
Vlada mora znati da je na tronu mogu zadržati samo osjetni gospodarski pomaci, investicije i zapošljavanje, a ne „brda i doline” i „priče iz davnine”.