Za mene je najvažnije da je moj Zadar pobijedio

Večer prije utakmice Zadra i Mega Leksa, oko 21 sat, stiže poruka: “Vraćam se na teren sutra”. Tko poznaje Ivana Vraneša, zna da je riječ o vrlo hrabrom i odlučnom momku, no takva odluka iznenadila je sve. Pogotovo kada se zna da preko mjesec i pol dana nije trenirao s momčadi.
Kako? Zašto?
– Rekao sam da želim. Pristao sam igrati na vlastitu odgovornost – stigao je odgovor u drugoj poruci.
Pa koliko je to opasno?
– Ne znam, nisam igrao gotovo dva mjeseca. Samo želim igrati i pomoći. Nema nas, potreban sam momčadi. Moramo dobiti – treća poruka možda najbolje opisuje Vranešov karakter.
Kako se osjećaš?
– Upaljen sam nenormalno i jedva osjećam loptu, ali dat ću sve od sebe. I da odigram samo par minuta i uhvatim par skokova, ako pobijedimo, dobro je.
Ušao je na isteku šeste minute, uhvatio skok u napadu, promašio prvi šut, potom uhvatio još jedan skok u napadu, zabio prvi koš i krenuo. U jednu od najljepših priča ove sezone, a i više od toga. Vraneš je u pobjedi protiv Mega Leksa za 24 minute na terenu zabio 19 koševa, uhvatio devet skokova (pet napadačkih) i udijelio jednu prekrasnu asistenciju na alley-oop Ivanu Marinkoviću. U jednoj večeri postao je priča za naslovnice. Pozivi su stizali sa svih strana, na sve je odgovorio, ali uz jednu skromnu želju.
– Molim vas, nemojte od ovoga raditi preveliku pompu. Istina, zaigrao sam na vlastitu odgovornost, što nije baš čest slučaj, ali sve je to sport i htio bih da ostane u tim okvirima. Za mene je najvažnije da je moj Zadar pobijedio i da sam se vratio. Sada se samo nadam da će nas sve poslužiti zdravlje pa da možemo nastaviti nizati pobjede.
Razmišljali ste i o završetku karijere.
– U takvim situacijama svašta čovjeku prolazi kroz glavu, pogotovo jer mi ni liječnici nisu mogli dati odgovor, ali košarka je moja prva ljubav i to me uvijek vuče na teren.
Prvi trening sa suigračima Vraneš je imao večer uoči dvoboja s Mega Leksom, iako, kada je izišao iz kuće, ni sam još nije znao da će se stvari tako razviti.
– Nisam uopće razmišljao o tome hoću li trenirati i na kraj pameti mi nije bilo da ću igrati protiv Mege. No, kada je krenulo zagrijavanje, razgovarao sam s trenerom Matulovićem i kroz taj razgovor odlučio da želim zaigrati na vlastitu odgovornost.
Kakva je bila reakcija trenera i obitelji?
– Trener je bio svjestan svega i ni na što me nije nagovarao. Rekao mi je: “Svaka čast.” Obitelj je bila iznenađena, ali svi su poštivali moju odluku i podržali me. To mi je puno značilo.
Kako to da ranije niste razmišljali o tom potezu?
– Svaki dan sam razmišljao samo u kakvom sam trenutno stanju. Očekivao sam da ću uskoro početi trenirati, ali nisam mislio da će se to dogoditi baš tako iznenada. Jednostavno, osjećao sam se dobro i donio tu odluku.
Kakav je bio sam dan utakmice?
– Došao sam tamo s ciljem da napravim sve što mogu da pomognem momčadi, jer sam znao da su svi umorni i da nedostaje igrača. Prije utakmice razgovarao sam s trenerima Jurom Šangom i Samirom Žužom i rekli su mi da samo uložim maksimalnu energiju kada budem na terenu i ako odigram pet-šest minuta, uhvatim par skokova, odradim nekoliko dobrih obrana i napada, dobro je. Nitko nije previše očekivao pa ni ja sam, ali eto, otvorilo mi se i ispalo je najbolje moguće. U par navrata sam tražio zamjenu, jer više nisam mogao disati, ali najvažnije je da smo svi zajedno izdržali do kraja i pobijedili.
Bila je to i vrlo emotivna utakmica.
– Emocije bi bile prisutne i da nisam odigrao tako dobro. Puno mi je značilo odigrati utakmicu nakon toliko vremena, a s obzirom kako je završilo, bio sam još sretniji.
U petak Zadar gostuje u Novom Mestu. Može li tamo do šeste pobjede u nizu?
– Tamo nikada nije lako, no vjerujem da možemo osvojiti još dva boda, koja bi nam jako puno značila. S tom pobjedom bismo napravili veliki korak naprijed u odnosu na konkurente u sredini ABA lige i dodatno si podigli samopouzdanje.
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju