Miroslav Katić: Dokumentacija od koje svi imaju koristi

Izravna korist je objavljena dokumentacija Isse i gradine Talež. Tu nije samo riječ o običnom geodetskom snimku, nego i o dokumentaciji arheoloških ostataka na terenu. Kod snimanja arheoloških lokaliteta morate znati što snimate, koje informacije unosite…

Prije desetak dana na Sveučilištu u Zadru održana je jana obrana doktorske disertacije Miroslava Katića. Svoj doktorski rad Katić je, uz prisustvo velikog broja studenata i profesora zadaraskog Sveučilišta, branio pred Stručnim povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač, akademik Nenad Cambi i prof. dr. sc. Željko Miletić. Članovi Povjerenstva su u svojim ocjenama, uz sitne zamjerke, rad ocijenili pozitivno, istaknuvši kako je riječ o pionirskom radu.
 Doktorat vođen rezultatima arheoloških istraživanja
Kako ste došli do odabira ove teme doktorata?
– Tijekom 1997. godine vodio sam zaštitne arheološke radove u gradu Vis. Ta su istraživanja pružila dosta novih informacija o samoj Issi, njenom urbanizmu, nekropolama, o brončanodobnoj gradini koja se nalazila na poluotoku Prirovu itd. Tijekom 1997. godine uspio sam napraviti i novi geodetski snimak Isse, nakon tih istraživanja počeo sam obilaziti otok, a posebno su me zanimale željeznodobne gradine koje su prethodile grčkoj kolonizaciji na srednjem Jadranu. Rezultate istraživanja prezentirao sam akademiku Nenadu Cambiju koji je prihvatio mentorstvo u izradi doktorata s temom: “Urbanistički i kulturni profil antičke Isse”. On je sedamdesetih godina istraživao Issu i njenu nekropolu. Istražio je antički brodolom u uvali Vela Svitnja tako da je bio u viškim temama od početka svoje karijere. Oko pojedinih pitanja puno mi je koristilo njegovo znanje i iskustvo…
Članovi Povjerenstva istaknuli su kako takve rasprave još nema u hrvatskoj arheološkoj literaturi. Riječ je, dakle, o pionirskom uratku?
– Doktorat je vođen rezultatima arheoloških istraživanja  i to mu daje određenu težinu, bolje reći “svježinu”. Naime, do sada je Issa bila dosta istraživana, ali iskopani materijal je slabo obrađen. Još je prije tridesetak godina iskopana velika helenistička nekropola na lokalitetu Vlaška Njiva, istočno od bedema Isse. Otkriveno je 250 grobova u kojima je nađen izvanredan arheološki materijal. Na žalost, taj materijal nije do danas objavljen… zadnje vrijeme nema većih sinteza, pa su moja istraživanja i dokumentacija značajno upotpunili dosadašnja znanja o povijesti Isse i otvorila neke nove probleme koje tek treba početi rješavati. Zajedno s obradom arheološkog materijala i obilaskom terena i sam istraživač sazrijeva, nema koristi od silovanja teme, važno je u početku sve staviti na stabilne noge, a kod Isse su to već napravili naši veliki istraživači poput Šime Ljubića, Grge Novaka, Branimira Gabričevića, Mladena Nikolancija, Nenada Cambija. Treba se oslanjati na radove prethodnika i ozbiljno razmatrati njihove teze i rezultate istraživanja.
Dobar geodetski snimak Isse
Stavili ste više naglasak na urbanizam, negoli na kulturni dio?
– Antički urbanizam me povukao u prvom redu jer sam napravio dobar geodetski snimak Isse. On mi je omogućio da izvršim preciznija mjerenja, omogućio mi je da dođem do idealne veličine Isejskih insula, tj. stambenih blokova, jasnije su se počeli ocrtavati pravci ulica, javnih prostora itd. Issa se pokazala kao pravilno planiran grad 4. st.pr. Kr., a to je stoljeće izuzetno važno jer se razmahuju teoretske rasprave o polisu. To je vrijeme Aristotelove “Politike”, Platonovih “Države” i “Zakona”, u tim djelima se raspravlja o idealnom polisu, boljem društvu, njegovoj organizaciji, sve je to imalo odjeka i u gradogradnji. Issa je važno središte baš za proučavanje urbanizma 4. st. pr. Kr. i tu zauzima važno mjestu u okviru europske povijesti urbanizma.
O čemu je, zapravo, riječ u Vašem doktorskom radu?
– U radnji se opisuje povijest dosadašnjih istraživanja Isse, dodir grčkog i autohtonog ilirskog svijeta. Izgradnja grčkih kolonija poput Isse na otoku Visu, Farosa na otoku Hvaru, značila je i pojavu civilizacijskih tekovina na našoj obali. Utjecaj ovih prvih gradova na autohtone jadranske narode bio je značajan, dolazi do njihove helenizacije koja se odrazila na materijalnu kulturu Ilira. Issa je bila važno geostrateško središte na Jadranu, tko je imao nju kontrolirao je srednjojadranske pomorske putove kojima je od prethistorijskih vremena cirkulirala roba, u prvom redu između istočne i zapadne jadranske obale. U doktoratu upozoravam na prisutnost željezne troske na srednjojadranskim ilirskim gradinama, što pokazuje metaluršku aktivnost na njima. Željezo se lako moglo nabavljati s područja današnje BiH. Mogućnost nabavke metalnih sirovina u prethistoriji bila je važna koliko i danas pristup nafti. U 4. st. postaju važne sjevernojadranske žitnice u dolini Pada. Atena i Korint konstantno, stoljećima nastoje osigurati trgovački put prema sjeverojadranskoj žitnici. Issa je, dakle, uvijek bila važna luka, no tek će moćna sirakuška flota Dionizija Starijeg potisnuti Liburne i njihove saveznike i na Visu osnovati svoje uporište.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Pa praktično mi je trebalo nepunih osam godina. Posao u zaštiti spomenika ne motivira previše znanstveno napredovanje, paralelno s izradom doktorata radio sam svoje tekuće poslove. Ključan moment je bila 2004. godina kada sam boravio u Frankfurtu mjesec dana u biblioteci Römisch-Germanische Kommission. Oni imaju dobro uređenu i bogatu knjižnicu gdje sam uspio pregledati i “sagledati” literaturu koja mi je bila potrebna. Iz Frankfurta sam se vratio s puno kopija koje mi i danas pomažu u znanstvenom radu. Iza toga je trebalo osigurati koliko – toliko konstantan rad na temi, što je bila nemoguća misija. Trebalo je i svake godine neko vrijeme provesti na Visu, obilaziti lokalitete, izvoditi manja arheološka iskopavanja. Na kraju je došao i kolovoz 2008. kada sam tijekom godišnjeg odmora uspio radnju privesti kraju.
Objavljena dokumentacija Isse
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Izravna korist je objavljena dokumentacija Isse i gradine Talež. Tu nije samo riječ o običnom geodetskom snimku, nego i o dokumentaciji arheoloških ostataka na terenu. Kod snimanja arheoloških lokaliteta morate znati što snimate, koje informacije unosite… Uspješno se može dokumentirati samo lokalitet koji ste u potpunosti razumjeli i pregledali. Tu je i dokumentacija nalaza, uglavnom keramičkih posuda koje je prethodno trebalo sastaviti, tj. rekonstruirati. Od ove dokumentacijie imaju svi koristi. To je jedna vrst doprinosa moga doktorskog rada. Druga je pak što se upozorilo na neke dosadašnje prenapuhane teorije, posebno o osnivanju Isse, koja se umjesto u početak 4. st. pr. Kr. u zadnje vrijeme datira u drugu polovicu 4. st. pr. Kr. Obrađene su željeznodobne gradine koje su prethodile osnivanju Isse, obrađen je urbanizam Isse i upozoreno na krizu 3. st. kada dolazi do krize antičkog grada na Jadranu i šire. Ostava novca iz tog vremena nađena u jednoj isejskoj kući predstavlja odjek te gospodarske, vojne i političke krize koja je potresala Carstvo. Izravan uzrok zakopavanju ostave je mogla biti tzv. Ciprijanova kuga koja se javila negdje tijekom druge polovice 3. st. Ta pošast se izgleda počela širiti iz Egipta, prvi put je više ljudi umiralo nego što se rađalo pa su pojedinci mislili da se bliži kraj svijeta. Kako je Issa bila lučki grad, moguće da je vrlo rano došla pod udar ove bolesti. Činjenica je da se iza 3. st. grad nije razvijao i da kvalitet urbanog života opada.
Kad gledate iz ove perspektive, mislite li da ste mogli napraviti više?
– Uvijek se može napraviti više, ali treba znati kada je dosta. Valja izgraditi neki unutarnji korektiv za “dosta”, koliko i za ono “više”. Ako to nemamo onda se može dogoditi da umremo zagledani u “više”, a da iza nas ne ostane ništa.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Svakako, već sam nastavio rad na novoj viškoj temi koja mi je “pobjegla” u doktoratu, a to su viški kamenolomi. Vratit ću se obradi isejskog teatra i problemu kasne antike na Visu. Otoci su zahvalni za istraživanja kao zatvorene prostorne cjeline. Pojedini povijesni procesi se na njima lakše iščitavaju nego na kopnu.
Čime se trenutačno bavite?
– Trenutačno nadzirem zaštitne arheološke radove u gradu Trogiru. U izgradnji je kanalizacijska mreža agencije EKO – Kaštelanski zaljev koju nadziremo i prije građevinskih radova izvodimo arheološka iskopavanja. U Trogiru je iskopan sjeverni potez renesansnih i baroknih bedema, a na Travarici rimski ranokršćanska crkva i srednjovjekovno groblje.
Planovi za budućnost?
– Posebnih planova nemam, nastao je mali vakuum nakon doktorata, pa se namjeravam više posvetiti svakodnevnim stvarima. Svaki moj slobodni trenutak bio je posvećen arheologiji i znanstvenom radu, to ne bi bilo moguće bez podrške obitelji, posebno moje supruge Davorke koja je iznijela lavovski dio posla u kući i oko djece. Nakon svega se želim više posvetiti obitelji.

 ŽIVOTOPIS

Miroslav Katić rođen je u Splitu, osnovnu školu pohađao je u Solinu, a srednju u Splitu. Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1993. godine. Početkom 1994. godine zaposlio se u Ministarstvu kulture – konzervatorskom odjelu u Splitu kao arheolog konzervator. Od 1994. godine do danas vodi više zaštitnih arheoloških istraživanja u Srednjoj Dalmaciji od kojih su značajnija ona u gradu Hvaru, u Starom Gradu na Hvaru, Visu, Solinu, u Baškoj Vodi, Konjskom, Katunima i drugim mjestima Dalmatinske Zagore. Od 2000. godine glavni je koordinator na zaštitnim arheološkim istraživanjima na Jadranskoj autocesti. Od 2007. godine radi u Konzervatorskom odjelu u Trogiru.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2001. god. magistrirao je na temi “Grčko – helenistička keramika Faros”. Osnovao je arheološku zbirku u Baškoj Vodi.
Do sada je objavio 24 znanstvena rada i sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu: 1996. na skupu L’Ilyrie meridionale et l’Epire dans l’Antiquite – III; 2000. u Grenobleu na IV. skupu pod istim naslovom. U Atlanti u SAD-u je 1999 na sveučilištu Emory bio na skupu Shifting Frontiers in Late Antiquty s temom o kasnoantičkom gradu na istočnoj obali Jadrana. U Hrvatskoj sudjeluje na skupovima Hrvatskog arheološkog društva i u Puli na skupovima Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju.