Živo janje zamotano u vreću bacio u kontejner

Šime Budija je 2008. godine kaznenim nalogom najprije bio kažnjen s 20 prosječnih hrvatskih dohodaka, no kako se žalio, jučer mu je započeo novi postupak u kojem tužiteljstvo kao sankciju predlaže dvostruko veću novčanu kaznu ili uvjetnu osudu

Zbog toga što je 14. svibnja 2007. godine u kontejner u blizini svoje kuće zamotano u plastičnu vrećicu, bacio živo janje koje je potom satima u mukama ugibalo, jučer je na optuženičku klupu Općinskog suda u Zadru sjeo 68-godišnji Šime Budija zvani Šango, umirovljenik iz Ninskih Stanova.        
Budija je za ovo nedjelo 2008. godine kaznenim nalogom najprije bio kažnjen s 20 prosječnih hrvatskih dohodaka, no kako se žalio, jučer mu je započeo novi sudski postupak u kojem tužiteljstvo kao sankciju predlaže dvostruko veću novčanu kaznu ili uvjetnu osudu.  
“Nevin sam k’o dijete”
– To nije moje janje. Nevin sam k’o dijete. Ja ni smeće ne bacam u taj kontejner nego ga bacam u kantu pred kućom, a kamoli što drugo – kazao je Budija, pojašnjavajući da u selu ima oko dvije tisuće ovaca, pa da je janje moglo biti bilo čije. Budiju je policiji prijavila supruga njegova rođaka, sumještanka Anka Budija, nakon što ga je vidjela kako janje koje je prethodno motikom zatukao, mota u crnu plastičnu vreću i još živo baca u kontejner, a na njenu dojavu policajci su obavijestili komunalne redare Grada Nina.
Budija se branio da je ta žena sve izmislila kako bi mu napakostila jer nisu u dobrim odnosima, a naglasio je i kako sve njegove ovce, kojih ima 65, imaju na uhu serijski broj jer ih je dobio preko programa državnih poticaja.
No, nakon što je svoje svjedočanstvo iznio komunalni redar Šime Grbić, kojeg su taj dan poslali da provjeri što se dogodilo te suočen sa zapisnikom sačinjenim nakon razgovora s njim taj dan, Budija je zaključio kako možda ipak postoji šansa da je tada priznao kako je Šime Grbić, komunalni redar iz Nina, koji je na poziv policije izašao na teren i tada razgovarao s optuženim Budijom, jučer na sudu posvjedočio kako janje nije vidio te da ne zna je li bilo crno ili bijelo, od pet ili deset kilograma, ali da zna kako je tada bilo živo jer se koprcalo u najlonskoj vreći.            
Janje se koprcalo u vreći
– Pogledao sam u kontejner i nisam vidio janje jer je bilo u crnoj plastičnoj vreći, ali sam čuo koprcanje. Pozvao sam veterinarsku ambulantu Pakoštane koja je s nama imala ugovor u to vrijeme za odvoženje svih uginulih i bolesnih životinja – rekao je Grbić pojasnivši kako on nije ni vidio Budiju da baca to janje u kontejner, ali da je s njim obavio razgovor jer je čuo da je to on učinio.                                       
– Ne znam ja ni je li janje bilo numerirano, niti sam to pitao Budiju. Ja sam ga pitao je li istina da je on to učinio, a on mi je odgovorio da je blago ugrizao poskok i da janje krepava već deset, 15 dana, pa da ga je bacio kako se ne bi druge životinje zatrovale. Rekao sam mu „pa znaš da se to tako ne radi, morao si nas zvati ili ga zakopat u zemlju, a ne ovako” – svjedočio je Grbić, na što je Budija odgovorio da je moguće da je tako nešto ipak odgovorio šaleći se, a ne misleći ozbiljno. Grbić nije znao reći kada je janje uginulo jer su uz kontejner ostala dva policajca koji su čekali veterinara, a on je prije njegova dolaska otišao.     
Suđenje se nastavlja, a na prijedlog tužiteljstva na sljedećoj će se raspravi saslušati Anka Budija i dvojica policajaca koji su tada uredovali.