Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Nedostatak pedijatara i ugašena školska medicina

Autor: Vanja Mirčeta

26.02.2010. 23:00
Nedostatak pedijatara i ugašena školska medicina

Foto: Tomislav JERAK



Moram priznati da nije isto kada dijete pregleda netko tko je dodatno educiran za tu dob, pritom mislim na najmlađe ili liječnik obiteljske medicine. Naime, i ja sam isto liječnik, no nisam kirurg. Veliki hendikep osjećaju i djeca u manjim sredinama gdje liječnici obiteljske medicine zbrinjavaju i djecu predškolske dobi, istaknuo je dr. Moković
Doba humanih i stručnih standarda socijalno-zdravstvene sigurnosti odavno je prošlo i sad samo svjedočimo rezultatima zdravstvenog eksperimenta koji je od 90-ih naovamo uspio zatrti školsku medicinu u Zadru, odnosno u cijeloj Hrvatskoj. Zadarski roditelji već desetak godina dovedeni su pred zid, pred gotov čin, jer prema zakonu svoju djecu s prvim danom polaska u školu moraju od odabranog pedijatra prebaciti liječniku obiteljske medicine, odnosno u uvjete potpuno neodgovarajuće za djecu u dobi od 7 pa sve do 14 godina.
Osjetljiva skupina
Sigurnost pedijatrijske ordinacije roditelji su prisiljeni zamijeniti pretrpanim ordinacijama obiteljske medicine, gdje će za pregled kod liječnika ravnopravno čekati dijete od 7 godina, ali i onaj čovjek od 77 godina, kada će svi u skladu s dobrim odgojem čekati svoj red koji počesto zna potrajati i po nekoliko sati.
U svemu tome najviše ispaštaju upravo djeca od 7 do 14 godine koja su postala protjerana, nevidljiva skupina i Ministarstvu zdravstva, ali i svim onim službama koje ih podržavaju, koje su potezom ukidanja kurativne zdravstvene zaštite školske djece što su nekada obavljali liječnici školske medicine u gotovo svakoj školi na zadarskom području, ovoj osjetljivoj skupini naših sugrađana ukinuli kvalitetnu medicinsku zaštitu. Odlukom o provedbi preventivno-odgojnih mjera zdravstvene zaštite u osnovnim i srednjim školama koju je 3. rujna 1997. godine donio tadašnji ministar dr. Andrija Hebrang, koja je stupila na snagu 1. siječnja 1998., došlo je do odvajanja preventivne i kurativne zdravstvene zaštite školske djece. Tom odlukom poslove provedbe preventivno-odgojnih mjera zdravstvene zaštite školske djece i mladeži u osnovnim i srednjim školama obavljaju doktori medicine – specijalisti školske medicine pri županijskom Zavodu za javno zdravstvo. Brigu o liječenju bolesne djece preuzeli su liječnici obiteljske medicine. Naime, pedijatri koji su školovani za pružanje zdravstvenih usluga djeci od rođenja pa do njihove 14 godine pretrpani su pacijentima te su primorani, kako bi napravili mjesta za novorođene bebe, odnosno za djecu do 7 godina, ispisivati školsku djecu. U protivnom, ako to ne bi učinili, za ovu školsku ne bi dobivali naknadu.
S ovim problemom dobro je upoznat i jedan od najpoznatijih zadarskih pedijatara dr. Ivan Moković.
– Dobili smo logičan zahtjev od HZZO-a da u slučaju ako nemamo mjesta za upis predškolske djece, do 7 godina starosti, ispišemo školsku djecu kako bismo napravili mjesta za ono dijete koje se tek rodilo. Tako malo dijete zaista ne možete poslati liječniku obiteljske medicine, a kako ga ne možete prihvatiti radi popunjene kvote pacijenata u timu, ispis školske djece je sasvim logična posljedica. Nekada smo radili toliko da nam puno toga iz HZZO-a nisu priznavali, jer dijete iznad 7 godina mora biti prihvaćeno od HZZO-a, a intencija zakonodavca je da se ta djeca prebace liječnicima obiteljske medicine. No, moram priznati da je za djecu u toj dobnoj skupini još uvijek puno bolje da su pod nadzorom pedijatra jer je on ipak dodatno educiran upravo za najmlađu populaciju. Varijanta s odabirom liječnika obiteljske medicine je puno lošija, no i taj liječnik može dijete poslati pedijatru u bolnicu ako ocijeni da ga ne može adekvatno zbrinuti. Osobno, razumijem roditelje u njihovu strahu i dvojbi, ali to su okolnosti koje se događaju zbog nedostatka pedijatara. Koliko sam ja upoznat, protekle godine je na području cijele Hrvatske nedostajalo 85 pedijatrijskih timova. Prema zakonu mi smo specijalisti za djecu u dobi do 14 godine života, a što se tiče bolničkog zbrinjavanja čak za djecu do adolescentske dobi., ističe dr. Moković.
Hendikep
U slučajevima da kod pedijatra ima mjesta vrlo često djeca koja su kod njega upisana imaju mogućnost zdravstvene zaštite do svoje 14 godine, no to je rijetkost.
Osjeća se nedostatak gotovo ugasle školske medicine koja je nekada osim isključivo preventivne djelatnosti (cijepljenja, sistematskih pregleda…) imala i kurativnu djelatnost. Upravo su djeca školske dobi najproblematičnija jer su prestara za pedijatra, a premlada za liječnika obiteljske medicine.
– Postojanje školske medicine u prijašnjem sustavu bila je bolja okolnost. Liječnici su imali određenu edukaciju koja im je dopuštala da se bave i preventivom, ali i kurativom te su oni i zbrinjavali upravo školsku djecu. Moram priznati da nije isto kada dijete pregleda netko tko je dodatno educiran za tu dob, pritom mislim na najmlađe ili liječnik obiteljske medicine. Ne mogu reći da oni to ne obavljaju ili da neće dobro obaviti, naime veliki dio njih, ovisno o svojoj dobi, sklonostima i ambicijama se i dodatno educira, no s obzirom na opterećenje velikim brojem pacijenata, ne znam koliko zapravo u tome uspijevaju. Naime, i ja sam isto liječnik, no nisam kirurg. Veliki hendikep osjećaju i djeca u manjim sredinama gdje liječnici obiteljske medicine zbrinjavaju i djecu predškolske dobi, istaknuo je Moković.
Prestanak pedijatrijske zdravstvene zaštite za djecu od 7 do 14 godina zastrašujuć je za njihove roditelje jer se radi o u svim civiliziranim državama najzaštićenijoj kategoriji, djeci. Roditelji smatraju da su država i nadležne zdravstvene institucije izravno ugrozili elementarna načela primarne zdravstvene zaštite i pedijatrijske skrbi, kontinuitet i dostupnost odgovarajuće zdravstvene zaštite.
Niti jedan liječnik obiteljske medicine, uz dužno poštovanje, ne može djeci u dobi od 7 do 14 godina kvalitetno zamijeniti onoga tko je za to školovan. Mnogi se slažu da su jedine dvije opcije za poboljšanje ovakvog očajnog stanja našeg zdravstva povećanje broja pedijatara ili vraćanje liječnika školske medicine u škole, gdje bi uz preventivnu obavljali i kurativnu zdravstvenu zaštitu školske djece, kako je to zapravo nekada i bilo.


 
PEIJATRIJSKI TIMOVI RADE PREKO NORMATIVA


 
S kroničnim nedostatkom pedijatrijskog kadra na području Zadarske županije i nezadovoljstvom roditelja djece u dobnoj skupini od 7 do 14 godine života, koji su prisiljeni djecu iz sigurnosti pedijatrijske ordinacije prebacivati liječnicima obiteljske medicine, upoznat je i pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije dr. Josip Kraljić:
– Trenutačni broj ugovorenih timova pedijatrije s HZZO-om je 9 na području Zadarske županije, od toga 7 u Zadru, 1 u Biogradu i 1 u Benkovcu. Optimalan broj, dakle, onoliko koliko ih može biti na ovom području je 12 timova. Uskoro kao novost planiramo raspisivanje natječaja za koncesije za tih 12 timova. Trenutačno na specijalizaciji imamo 2 tima koji su negdje na polovici specijalizacije. Normativ za jedan tim je 1000 djece, koji inače može biti od 600 do 1400 djece. Od postojećih, četiri tima imaju oko 1500 djece, dakle, rade preko određenih normativa. Sljedeća četiri tima imaju također preko 1400 djece, dakle, isto preko normativa. Jedino deveti tim ima oko 1300 djece. Ovi podaci nam govore da su nam postojeći pedijatrijski timovi prezasićeni, drugim riječima, u Zadarskoj županiji, prvenstveno u Zadru, nedostaje pedijatara, naglasio je dr. Kraljić, dodajući da će se, kada dva tima koja su trenutačno na specijalizaciji završe školovanje, popuniti prvo mjesta u Zadru, a onda, ako bude teoretski izvedivo, Obrovcu ili Biogradu.
Osim kroničnog nedostatka pedijatara, problem je i njihov prirodan odljev. Naime, pojedini liječnici su poznije dobi te bi vrlo skoro mogli i u mirovinu, što će stvoriti dodatne probleme na polju pružanju odgovarajuće zdravstvene zaštite našim najmlađima. Zadarska županija školuje onoliko timova pedijatara koliko Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dopusti, odnosno, u skladu s tim koliko ih HZZO financira.
– Nedostaje nam pedijatara, a i od ovih postojećih neki su u poznijoj dobi te ne znamo koliko će još raditi. Mi školujemo onoliko timova koliko možemo, odnosno koliko nam HZZO plaća. Ovoga trenutka u bazi podataka stoji brojka od 12 tisuća djece u dobi do 7 godina na području zadarske županije. Budući da oni često prijeđu granicu od 7 godina, iako bi zapravo kod pedijatra trebali biti samo do 7. godine, pođu u školu, ali ostanu kod pedijatra, ta se brojka popne na nekih 13.150 opredijeljene djece u navedenim timovima.
Roditelji djece u dobnoj skupini od 7 do 14 godine života iskazuju nezadovoljstvo jedinom ponuđenom opcijom prema kojoj svoju djecu iz pedijatrijske ordinacije po zahtjevu svog pedijatra moraju upisati kod liječnika obiteljske medicine. Smatraju da to nije odgovarajuću zdravstvenu skrb za njihovu djecu te da je jedino alternativno rješenje odlasku tako male djece od odabranog pedijatra u povratku kurativne djelatnosti školske medicine.
– Vjerojatno je da se više neće ponovno uvoditi kurativna djelatnost liječnika školske medicine jer je sustav tako odredio. Roditelji djece u dobnoj skupini između 7 i 14 godine imaju izbor upisa svoje djece kod liječnika opće medicine. Ni onih prethodno navedenih 12 tisuća djece nisu svi zbrinuti kod pedijatara, jer se djeca u Gračacu, Gospiću, Pagu, itd., vode kod liječnika opće medicine. Teško je postići optimalno rješenje s obzirom na raspodijeljenost stanovništva i gustoću naseljenosti, odnosno ukupan broj djece na određenom području. Teško je govoriti o preustroju sustava. Mi ga možemo hvaliti ili kuditi, odnosno komentirati je li on dobro postavljen, no to eksperti rade kroz dugi niz godina. Nikada nećemo moći imati idealno rješenje. Kada govorimo o dostupnosti zdravstvene zaštite kao o jednom od temeljnih načela, uvijek nastojimo da ona bude dostupna svakome, ali jasno je da na dislociranim mjestima koji su izuzetno slabe naseljenosti nećete moći postići nešto bitno, nećete moći imati pedijatra gdje je premali broj djece. Relativno dobru, no ne idealnu situaciju možete imati samo u urbanim sredinama gdje je veliki broj djece koncentriran na jednom mjestu. Vjerujem da će se s raspisivanjem natječaja za koncesije za 12 timova povećati broj djece u dobi od 7 do 14 godina koji će moći ostajati kod pedijatara. Na te natječaje neće se morati javiti samo naši specijalizanti, već se na njega mogu javiti pedijatri iz cijele Hrvatske, istaknuo je dr. Kraljić te dodao da je tih 12 timova trenutačno jedino optimalno rješenje.
Tako bi umjesto dosadašnjih 9 timova na području zadarske županije djelovalo 12 timova i to po jedan u Biogradu, Obrovcu i Zadru. Kako je optimalan broj po timu tisuću djece, sve preko toga prema riječima dr. Kraljića dodatno otežava posao pedijatrima.
– Svi pedijatrijski timovi su ovog trenutka apsolutno preopterećeni jer svaki od njih radi s kapacitetom jednog i pol tima, dakle, sa oko 1500 djece. S ovim jednim dodatnim timom u Zadru ne bismo u cijelosti riješili problem nedostatka pedijatrijskog kadra i zbrinjavanja djece u dobi od 7 do 14 godine, ali bismo ga smanjili. Na gradskom području kao trenutačno optimalno rješenje nudi se 8 pedijatrijskih timova, kazao je dr. Kraljić, dodajući da rješenje cjelokupnog problema ipak najviše ovisi o procjeni Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te s tim u skladu financiranju HZZO-a.