Nigdje u svijetu nije zakonom omogućeno da se pije alkohol dok se radi

Takav prijedlog je nebulozan, pa i degutantan. Umjesto da se zalaže za prava umirovljenika i za veće mirovine, u ovim za radnike i umirovljenike iznimno teškim gospodarskim trenucima, zastupnik Hralja bavi se alkoholom. Pa nigdje u svijetu nije zakonom omogućeno da se pije alkohol dok se radi, kaže Uranija

Prijedlog predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika Silvana Hrelje, koji je iznio tijekom prošlotjedne saborske rasprave o Zakonu o zaštiti na radu, po kojemu bi se radnicima na radnim mjestima trebalo dozvoliti ispijanje alkohola u količini do 0,5 promila u krvi, u dijelu javnosti izazvao je nevjericu, ali i zgražanje.
Teško je, naime, zamisliti u kojim bi to sve djelatnostima bilo primjereno i radno učinkovito da radnici tijekom radnog vremena piju alkoholna pića. Zasigurno ne u autoprijevozničkim tvrtkama, gdje profesionalni vozači ne smiju imati niti dozvoljenih 0,5 promila, zatim zdravstvenim, odgojno-obrazovnim ili socijalnim institucijama, vojsci, policiji, trgovini, građevinarstvu, ali i u proizvodnim djelatnostima.
Zastupnik Hrelja je, podsjetimo, u raspravi izjavio kako zakonskom odredbom o nula promila alkohola u krvi “nema praga tolerancije, a život mora imati taj prag i stoga se zauzimam da imamo i u vožnji i na poslu iste uvjete”, rekao je Hrelja , dodajući kako u “brodogradilištu ljudi popiju dec vina ili pivo, ali nije mi znano da je itko stradao zbog pijanstva”, te kako je on “kao inženjer sigurnosti na radu bio u izvidu petnaestak smrtnih ozljeda, a ni jednoj uzrok nije bio alkohol.”
Koje je djelatnike, osim puhača stakla koje je apostrofirao kao radnike koji dok rade moraju piti pivo, a ne vodu, Silvano Hrelja imao na umu, ili pak misli da je alkohol dobrodošao u sve radne sredine ostalo je nejasno, ali njegov je prijedlog još uvijek predmet rasprava, pa i ismijavanja.
U Hrvatskoj je prema aktualnom Zakonu o zaštiti na radu, člankom 64. propisano da je na radnom mjestu zabranjeno pijenje alkoholnih pića, ali i unošenje takvih pića u radne prostore. Navedena odredba o zabrani unošenja alkohola, kao i drugih sredstava ovisnosti u radne prostore propisana je sa svrhom da se radi učinkovitosti poslovanja alkohol apsolutno ukloni iz radnih prostora i da se na taj način spriječi bilo kakva pomisao na alkohol.
Što o ideji ispijanja alkohola tijekom radnog vremena misle u sindikatima, upitali smo neke od zadarskih sindikalnih predstavnika. Tako je Jere Bilan, županijski povjerenik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama ostao pomalo zatečen molbom da uopće komentira jedan takav, po njemu, nevjerojatan prijedlog.
– Za mene je takvo što nepoznanica, da se uopće razmišlja o pijenju alkoholnih pića na radnom mjestu. Što se tiče prosvjete apsolutno nema govora da bi profesori za vrijeme nastave mogli piti alkohol. U određenim situacijama, kada netko od kolega proslavlja neki sretan događaj poput rođenja djeteta ili vjenčanja, pa počasti kolege primjerice kolačima, uvijek se posluže sokovi ili ostala bezalkoholna pića. Nikome ne pada na pamet da bi kolege počastio alkoholom, kaže Bilan, a na pitanje kako bi izgledalo da u zbornici tijekom odmora nastavnici popiju pivo ili “bićerin” odgovara smijehom koji sam za sebe sve govori.
Slična reakcija na Hreljinu ideju dolazi i od Vedrana Uranije, pravnog zastupnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske koji je, kako kaže, šokiran i zaprepašten neozbiljnošću jednog saborskog zastupnika.
– Takav prijedlog je nebulozan, pa i degutantan. Umjesto da se zalaže za prava umirovljenika i za veće mirovine, u ovim za radnike i umirovljenike iznimno teškim gospodarskim trenucima, zastupnik Hralja bavi se alkoholom. Pa nigdje u svijetu nije zakonom omogućeno da se pije alkohol dok se radi, takva odredba bila bi u suprotnosti s praksom u svijetu, osim možda negdje u Africi. To me podsjeća na stihove iz neke pjesme “pijem da je zaboravim”, ali ovoga puta radnici bi, valjda, trebali pićem zaboraviti na svoj težak položaj, niske plaće ili čak njihovu neisplatu. No, šalu na stranu, takva ideja je štetna, nedopustiva i socijalno neodgovorna. Ona samo govori o jednom sindromu dezorijentacije među mnogim političarima koji često ne znaju što govore, kaže Vedran Uranija, dodajući još da zbog takvih ideja ljudi gube vjeru.