Putovanje i putopis u Zoranića i Brusine

Nema razlike u svrsi opisa puta. Ona im je istovjetna, unaprijediti upoznavanje Domovine, kazao je u svom uvodnom slovu prof. dr. sc. Josip Balabanić, u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice na održanom predavanju pod naslovom «Putovanje i putopis u Zoranića i Brusine, a povodom 100. godišnjice smrti Špire Brusine i 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića.
– Zoranić hoće naći lijeka ljubavnim jadima, dok Spiridon Brusina putuje u svrhu znnstvenog istraživanja Lijepe naše. Nema razlike u svrsi opisa puta. Ona im je istovjetna, unaprijediti upoznavanje Domovine, kazao je u svom uvodnom slovu prof. dr. sc. Josip Balabanić, u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice na održanom predavanju pod naslovom «Putovanje i putopis u Zoranića i Brusine, a povodom 100. godišnjice smrti Špire Brusine i 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića. Također, u Izložbenoj dvorani ZKZ od 21. svibnja do 6. lipnja ove godine mogu se pogledati djela Spiridona Špire Brusine iz fonda ZKZ. Odnosno, to predavanje bilo je u znaku dviju hrvatskih i zadarskih obljetnica, Zoranićeva i Brusinovova. Petar Zoranić, autor prvog hrvatskog romana “Planine” i autor prvog napisanog putopisa, slikovito opisuje u svojim stihovima svoju vilu, kritički osvrt prema Domovini. «Nisi li većkrat čtil i čtiš sma, od koga svaki dan razlike pisce ki deželje razlikim i narešenim govorenjem ča već mogu hvale?. Vidiš, opominje ga vila, da po Grčkoj zemlji ni ore, ni vrha, ni rike, ni vrulje, ni školja, ni duba, ni napokom grma, od koga, budi da veći dil lažući, pisci njeje u razlike pritvore kriposti pišući reše, a naše ove vele veće gizdave i prudne prez hvale i časti kroz nepomnju vašu zagluhle stoje.»
Zoranić i Brusina Te riči dakle razmislivši i videć stanovito da prave bihu pisati odlučih. U uvjerenju da će vila biti zadovoljna napisanim ili barem manje nezadovoljna hrvatskim nemarom, jednako kao i ninski kanonik i rodoljub Matej Matijević, dobar bašćinac i Hrvatin pošten. Zoranić je već tada u prvoj polovici 16. stoljeća putovao u mašti, mišlju, pri čemu iznosi umjetničko i narodno blago u obliku imena i pojava pojedinih likova pastira ili naših velikana. Nastoji govoriti o stvarnim prorodnim pojavama, o planinama Velebitu i Dinari, rijeci Krki, zatim o pojedinim mjestima i gradovima na svome «putu», Nečven, Skradin, Šibenik i Zadar. Također, istaknut će prof. Balabanić, i Brusini je stalo da se promjeni žalosno stanje u stupnju znanstvenog poznavanja Hrvatske, faune, flore i gee, kako Hrvati ne bi zaostali za prosvjećenim narodima Europe i Amerike. Brusina u svojim putopisima ističe kako je njegovo duboko uvjerenje da se poglaviti razlog hrvatskog zaostanka treba tražiti upravo u tome, što ne marimo za prirodne nauke, a one su uvijet napretka na duševnom i materijalnom polju.Prevladavanju tog stanja Brusina je posvetio cijeli život. Zato i je neumorno istraživao i objelodanio rezlutate u više od 200 znanstvenih i stručnih djela, pa i u obliku terenskih dnevnika i putopisa. Svojim piasanjem Zoranić i Brusina pridonijeli su, svaki u svoje vrijeme, poznavanje Domovine i podizanju nacionalne hrvatske svijesti.
Znanstvena putovanja Brusina je na prvom povećem znastvenom izletu (1863) pisao dnevnik koji je prvi put objavljen u knjizi “Prvo znanstveno putovanje Spiridona Brusine”. Naime, radi se o naravoslovnim crticama znanstvenog putopisa, sa sjevero-istočne obale Jadranskog mora. Po samom izražaju imaju značajki pravog putopisa potkanog kratkim proznim tekstovima. Crtice su prepune opisa dojmova, razmišljanja kritičkih osvrta, s popisima faune, flore i fosila objavljene u Akademskom radu 1870., 1872., 1901., 1907., i u godini njegove smrti 1908. Brusine crtice za znanstvena putovanja u više navrata, počevši 1868. godine kada je iz Venecije krenuo za Trst, zatim za Zadar, pa dalju uz obalu do Splita, kopnim do Sinja, Dubrovnika, Kotora i Cetinja. Godine 1874. iz Rijeke je otputovao u Senj, Novalju, Rab, Zadar, Nin. Godinu dana ranije 1873. godine obilazi Zadar i njegovu okolicu, područje Novigrada, Obrovca i Splita gdje sa prof. F. Danilom uređuje zbirku vodozemaca, a prof. Jakov Boglić daje mu na uvid rukopis s popisom vaskularnog bilja i morskih beskralježnjaka Dalmacije koje je sastavio Matija Botteri. I njegovo istraživačko pomorsko putovanje jahtom Margarita 1894. godine trajalo je gotovo mjesec dana. Godine 1901. u Chiereghinijevim rukopisu nalazimo opis putovanja Brusine kada je iz Bologne krenuo prema Hrvatskoj, obilazeći područja Rijeke, Zadra, Splita, Sinja i Dubrovnika. Putovanje pomorske ekspedicije jahtom Margarita 1894. godine nije zabilježeno u putopisu ali je dokumentirano kao izvješće na kogresu u gradu Leydenu. Međutim, i kod Zoranića i Brusine, nadodat će prof. Balabanić, zanimljivi su istaknuti atributi opisa nostalgične patnje u vremenu kada se približavaju Zadru, bez obzira što se Zoranićevo putovanje odvijalo 1536. godine a Brusino mnogo kasnije 1836. Obojica se vraćaju prema Zadru različitih osjaćaja.
Dar našega mora Zoranić: «Poznah tad ja da to ona milošća jest, i na zlatu jabuku stupih i snjom se otpravih, za sobom Šibenik grad ostavin. Idosmo malne u zapadnje strane, upram desnom stranom stanovitu zemlju, a livom razlike, školje, koseći, sela, palače i kaštile s vinogradi i voćem s obojih stran gledajući. Vidih ne dovodeć slavnoga Zadra stanu vilu na brigu plačući, od ke pritvora na planinah pripovist sliših, vidih pake malo od nje Zadar čestiti, napokon k mistu pristah». Kod Brusine se sa slijedećim stihovima osjeti drhtaj njegova srca na pogled voljenog grada. U to trenutku on se po vlastitom svjedočanstvu, od simpatiziranja autonomaške ideje okreće narodnjacima. Svjestan je da pripada trećem naraštaju obitelji Brusina koja se je već pohrvatila. «20. listopada 1863. godine, otputovao sam iz Šibenika parabrodom Miramar. Sada prema Zadru za mirna mora, uz otoke, sela, brodove. Svu tu raznolikost koja opija oko putnika lakše je zamisliti negoli izreći ili opisati. U daljini spazismo bijelu točku, kapetan najavi Zadar, a ja udivljen promatrao sam kako se ta bijela točka povećava sve dok, u 5 sati poslije podne ne uplovismo u luku». Prof. Balabanić s puno digniteta govori o Brusinim postignućima, jednom od najvećih hrvatskih i europskih prirodoslovaca, znanstvenika, stekavši svjetski ugled u proučavanju fosilnih mekušaca Hrvatske i jugoistočne Europe. Upoznavši se kroz Darvinova djela s teorijom evolucije, postaje njegovim gorljivim zagovornikom na području Lijepe naše. Unaprijedio je prirodne znanosti, utemeljio i razvio moderni zoološki muzej. Pokrenio znanstvena istraživanja faune Jadranskog mora. Organizirao proučavanje recentnih ptica, riba, školjaka i puževa Hrvatske. Utemeljio Hrvatsko naravoslovno društvo i pokrenuo Glasnik. Iz temelja stvorio veliku stručnu knjižnicu. Odnosno, ostvario životni san, pomogao da hrvatski narod izađe iz zaostalosti, te da uhvati korak s ostalim svijetom, te sa svojom poznatom maksimom: «Od svih darova koje je nebo dalo Hrvatskoj, najveći je dar blago našega mora», poručio da bi od najbitnijih primarnih hrvatskih razvojnih pravaca trebala postati potpuna pomorska orijentacija Hrvatske. No, kako je Brusina u svoje vrijeme doživljen od suvremenika možemo to shvatiti putem jednog nekrologa.
Bez potomaka «Pokopan je na dne 23. svibnja ove godine na mirogojskom groblju u Zagrebu. U sprovodu bili su mu zastupljeni svi domaći znanstveni zavodi i mnogobrojna prosvjetna društva. U ulicama kojim je sprovod prolazio i u kojem je obćinstvo pravilo gust špalir, gorijele su u počast pokojniku plinske svjetiljke. S pokojnikom se oprostio nad njegovim grobom u ime sveučilišta i akademije sveučilišni profesor dr. G. Janišek. Oplakuje ga supruga Egina, rođena Maddalena i sin Branimir uz braću i sestre» Međutim, žalosno je što je Brusina kod Zadrana pao u zaborav, a jedan od razloga je, nadodat će prof. Milenka Bukvić, ravnateljica Znanstvene knjižnice, i taj što je zadarski prirodoslovac Špiro Brusina ostao bez potomaka.
Daljnja događanjaDa bi Brusinu valorizirali na način koji zaslužuje, organiziraju se slijedeća znanstvena događanja: U prosincu će u Zagrebu organizirati velika izložba i tiskan katalog.Znanstveni skup u Zadru prigodom 100. obljetnice njegove smrti i prigodom 140. obljetnice «Rođenja hrvatske biologije mora» (Zadar, 1. lipnja 1868) U 2009. godini u planu je izdavanje dvojezične monografije – Spiridon Brusina, na hrvatskom i engleskom jeziku, pod naslovom «Velikani hrvatske znanosti». Brusina to i zaslužuje s punim pravom, poznajući činjenicu da su do sada izašle takve knjige o Petriću, Boškoviću, Mohorovčiću, Tesli, Gorjanoviću, Krambergerui o Lj. Farkašu.