Sestra ubijene ga preklinjala da prizna gdje je pokopao Ljubicu?!

Nisam monstrum. Duboko se kajem radi ovog što sam učinio. Ja naprosto i dalje živim s Ljubicom i tako će biti cijeloga života. Možda će vama to zvučati nenormalno i bolesno, ali to je tako – iznoseći svoju obranu, rekao je danas u sudnici Županijskog suda u Zadru 60-godišji Zoran Sorić kojemu se sudi zbog ubojstva supruge Ljubice Filipović Sorić (37) u prosincu 2009. godine.
Tužiteljstvo ga tereti da je ženu u podstanarskom stanu usmrtio “na točno neutvrđen način”, a njezina se tijela riješio bacivši ju omotanu u deku i karton u kontejner za kućno smeće. Tijelo nesretne žene ni do danas nije pronađeno, a Sorić je i jučer u sudnici ponovio priču koju je prvi puta ispričao policiji u prosincu prije dvije godine.
– Te večeri sve se odigralo u trenutku, neplanirano. Napala me da se ne trudim dovoljno da joj omogućim odlazak k rodici u Australiju. Trebalo joj je 15-tak tisuća eura, a ja nisam uspijevao prodati dionice. Vrijeđala me i rekla da mi više znači pas, a ja sam joj odgovorio da me on nikada nije iznevjerio i ostavio. Vikala je i dalje i udarila psa, a dok sam ga pokušao maknuti od nje, ona mi je skočila na leđa. Najprije sam je samo ramenom odgurnuo, a zatim, onako refleksivno, udario sam je šakom u predjelu glave – ispričao je Sorić dodajući kako je od udarca zateturala unatrag i pala. Glavom je udarila u rub kreveta i ostala ležati na podu poluotvorenih očiju. Prišao joj je, popipao bilo kojeg nije bilo. Zatim je primjetio lokvicu krvi ispod glave i s psom izašao vani.
Te je večeri u Zadru pao snijeg, bilo je hladno pa je s psom sjeo u automobil i odvezao se do Privlake gdje ranije živjeli. Sjeo je u kafić i odlučio svoj zločin prikriti. Vratio se u podstanarski stan, tijelo omotao dekom pa kartonom koji je privezao konopom te na ramenu iznio do kontejnera.
– Vidio sam kontejnere i odmah odlučio. To mi je bilo najjednostavnije jer sam jednoruk i ne mogu kopati rupe. Zašto sam tako odlučio ni sam ne znam. Je li to bio moj revolt, strah…ne znam. Samo sam nakon toga htio nastaviti svoj život i omogućiti život mom psu kojeg tako silno volim. Ljudima napravite sto usluga, a jednu ne i oni vam to zamjere, a pas vas bezuvjetno voli i odan vam je ako mu pružite ljubav – pojašnjavao je Sorić u sudnici u kojoj su se mogli čuti bolni uzdasi i pritajeni plač kćeri i sestre, ubijene Ljubice.
Najviše ih je zanimalo gdje je Ljubičino tijelo.
– Kako si mi mogao to učiniti. Znam da si me volio kao vlastitu kćer. Zar se nisi zapitao kako će meni biti – kroz suze ga je pitala Ljubičina kći, Dolores Filipović (19) koja od ljeta 2009. godine živi s ocem.
Sorić izrazio žaljenje zbog boli Ljubičine obitelji
– Dubravka, žao mi je. Ja ne mogu vratiti vrijeme i to popraviti. Kad te gledam ja vidim koliko patiš, ali bilo je tako kako sam ispričao. Otkako sam te u siječnju vidio tu u sudnici sanjam te često. Znam da ti i Dolores najviše patite i znam da si ju voljela jednako kao i ja – naglasio je.