Prigušeni iseljenički kolorit i ikone svakodnevnice

U Pučkom otvorenom učilištu “Dom na žalu” u tijeku je izložba “Iz svijeta umjetnosti” na kojoj se predstavljaju dvije umjetnice: Luiza Markulin, rodom iz Velog Iža koja živi i stvara u Buenos Airesu, u Argentini, te Marilena Panelly iz Lodija u Italiji.
Umjetnički talent Luize Markulin (rođ. Banina) počeo se razvijati relativno kasno u životu ispunjenom izazovima koji prate sudbinu naših iseljenika. Tijekom češćih posjeta domovini i pod utjecajem slikara i dessignera Zlatka Jakuša koji je i izabrao radove za ovaj postav Luiza Markulin je počela intenzivnije stvarati na staklu, platnu i papiru. U njenim radovima prepliću se motivi nove domovine, luke i ribari Buenos Airesa s uspomenama na veloiško djetinjstvo i različite, a opet slične motive Jadrana i rodnoga otoka. Kolorit koji pritom izbija iz ovih radova, snažan s blagim prigušenjem, dočarava ozračje iseljeničke priče obogaćene ovdje i sudbinom žene, što se osobito osjeća na prikazima ribara i ribarskih brodova. Promatrajući radove Luize Markulin teško se ne složiti s prikazom Ante Sorića koji je u katalogu za ovu izložbu istaknuo:
“Gdje bi bila jedna djevojka, produhovljeno biće otočkog podrijetla, da je imala usmjerenje u ranijim godinama, mogućnost školovanja i usavršavanja umjetničkih sposobnosti? Vjerojatno bi bila poznata argentinska umjetnica, a njenim djelima predstavljala bi Argentinu i zemlju rođenja u svijetu! No, skromnost otočke žene i ovdje prikazuje svoju “bojazan”, u otvorenijem sukobu s likovnim stvaralaštvom svijeta umjetnosti.”
Drugačiji likovni izričaj prikazala je Marilena Panelly koja je svojim ikonografskim i ekspresionističkim slikarstvom zapažena od početka svog likovnog stvaralaštva. Radi u različitim tehnikama i na različitim materijalima, a posljednjih godina je pod utjecajem stvaralaštva Uga Maffija, poznatog talijanskog slikara čija je slijedbenica i asistentica.
Na izložbi u Preku, Panelly je izložila radove u kojima želi prikazati “fosiliziranu nedavnu prošlost”. Motivi su predmeti svakodnevne uporabe koji su donedavno bili dio života svakog čovjeka, a danas padaju u zaborav. Tako se tu mogu vidjeti audio kaseta, prvi veliki mobiteli ali i nekad neizbježan dio života domaćice – batipan. Iz motivacije osnovnim predmetom koji je jasno prikazan u obliku svojevrsne okamine, izrastaju apstraktni krugovi njegovog okruženja kojim se na poseban način priča o svakodnevnici i izražava vječno čovjekovo čuđenje neuhvatljivosti dimenzije Vremena. Razumljivo i nerazumljivo susreću se unutar slike kao eho vječnih pitanja: odakle dolazimo i kamo idemo? Ove “ikone svakodnevnog” svakako potvrđuju da stvaralaštvo Marilene Panelly pripovjeda zanimljivu i unatoč mnogim apstraktnim elementima, mnogima blisku priču, problematizirajući mnoga pitanja koja si svakodnevno i sami postavljamo.