Spomen na Vrgadu iz prošlih vremena

Kao i u drugim mediteranskim mjestima život se obilježavao na otvorenom. Na Vrgadi se od crkve, ulicom, trgom i na Mulu sjedilo, šetalo, susretalo druge ljude, razgovaralo, komentiralo i ogovaralo, prisjeća se 89-godišnji Ivan Torić

U sklopu proslave blagdana Sv. Joakima i  Ane na Vrgadi, najjužnijem  naseljenom otoku zadarskog arhipelaga s oko 200  stanovnika, u četvrtak navečer održano je svečano  misno slavlje i velika otočna  fešta – Vrgadinske užance,  koju su osmislili marljivi  domaći župljani.
“Skuti materini”
– Danas slavimo onaj  blaženi bračni par koji je poklonio život Majci Sina  Božjega, naglasio je u propovijedi župnik Andrzej Jan  Stepien koji je svečanu misu  predvodio u zajedništvu s  don Sylvesterom Troninom.  Riječ je o svećenicima iz  južnopoljske nadbiskupije  Czestochowi u kojem je svetište Crne Gospe, glavno marijansko svetište poljskog naroda.
Stablo se po plodu poznaje, dobro rodi dobrim, a zlo  zlim plodom. Ako je to tako,  rekao je don Andrzej, onda  stablo sv. Joakima i sv. Ane  valja ubrojiti među najbolja  stabla. Iz njega je potekla  Bogorodica, a od nje opet  Isus, Božji Sin. Zato je posve  opravdano da taj sveti bračni  par, tog pravednog oca i svetu  Majku odano štujemo.
– Sveti Joakim i Ana su i  nama danas primjer, posebice su primjer i putokaz  onom najsvetijem u našem  svijetu, a to je obitelj. Obitelj  je put Crkve i naroda te putokaz nade u našem svijetu,  poručio je župnik Andrzej.
Svečanom misnom slavlju  pridonijeli su crkveni pjevači  i zbor voditeljice Dušanke  Arapović. Za gitarom je bio  Nikša Krpetić. Na kraju misnog slavlja koje je održano na  trgu ispred crkve Gospe od  Zdravlja, tzv. Kontovom trgu,  vukovarski branitelj Srećko  Karić predstavio je knjigu  “Preživio sam  Vukovar i  Ovčaru”. 
Sve je nastavljeno drugom  po redu manifestacijom Vrgadinske užance koje je osmislila strastvena zaljubljenica  u otok i njegove  običaje, Vilma  Mileta. Uz nastup KUD-a  “Skuti materini”, na osobit,  jedinstven  način predstavljeni su stari običaji otočana s  Vrgade te pet vrgadinskih bratovština: Gospe od Zdravlja,  Duše u čistilištu (sv. Križ), Sv.  Andrija, Sv. Nikola i Kći Marijine.
– Iako se u mjesnom groblju nalazi crkva sv. Andrije  iz 9. stoljeća najmlađa je  bratovština Sv. Andrije, objašnjava Viktor Punoš.
Koliko malo za feštu treba
Koliko malo za dobru feštu  treba, mrvu dobre volje, koja  čašica vina, tri-četiri kašete  friških srdela, frigane manulice, feta kruva i gostoljubivi  Vrgadini koji su na ovom  božanskom otoku udarili temelje novom poimanju pučke  fešte koju narod od srca voli,  koju srednji Jadran odavno  doživio nije. Imalo se što pojesti i popiti, doživjeti, vidjeti  i otkriti. Dobri duh proteklih  vremena lebdio je nad Vrgadom.
– Ulovili smo punu kašetu  rib, a pun parangoal bi ugoroav, po vrgadinski će Nedjeljka Livić dok objašnjava kako su užance zapravo – užoance, Vrgada – Vrgoada, mlada –  mloada. kažem – koažem, radili – roadili…
Uz to su se gostima besplatno služile fritule, kroštule,  bubice, kolači, mendule u cukru, smokvenjaci i jela pripremljena prema vrgadinskim  tradicionalnim receptima.
– Kao i u drugim mediteranskim mjestima život se  obilježavao na otvorenom. Na  Vrgadi se od crkve, ulicom,  trgom i na Mulu sjedilo, šetalo, susretalo druge ljude, razgovaralo, komentiralo i ogovaralo, prisjeća se 89-godišnji  Ivan Torić ne tako davne  prošlost u atmosferi isprepletenom domaćom pjesmom i  mirisima domaćih delicija.
A onda smo se iz vrgadinskog raja odjedanput  spustili na zemlju.
Zadnja veza brodom Ribarsko-proizvođačke zadruge Vrgada za kopno i Pakoštane je u  19 sati, a već je bila ponoć.  Gostoljubivi otočanin Drago  Punoš (49) sa 31-godišnjem  stažem gastarbajtera u Frankfurtu, brzim gliserom nas je  na pakošku rivu iskrcao za  nevjerojatne tri i pol minute.