U Luzernu je toliko dobro da nikada ne bih otišao

Tu sam tek nešto više od mjesec dana, a već mi se toliko sviđa da smo supruga i ja došli do ideje da čak nikad ne odemo odavde. Nevjerojatan je taj mentalitet Švicaraca – kazat će Puljić
Ako će se ravnati onom poznatom izrekom “po jutru se dan poznaje”, Tomislav Puljić je svojim igrama u trenutačno vodećoj momčadi švicarske prve lige osigurao ne samo lijepu sadašnjost već i optimističnu budućnost u svom prvom pravom inozemnom angažmanu. S preporukom jednog od najboljih obrambenih igrača u Prvoj HNL, u prošloj sezoni gdje je igrao za Lokomotivu, otisnuo se ovaj 27-godišnji Zadranin na put van granica Hrvatske iako je već praktički bio dogovorio prelazak u Karlovac. Ipak put ga je na kraju doveo do Luzerna koji je u početnih šest kola postao pravim hitom u Švicarskoj.
– Imao sam dobru sezonu u Lokomotivi, iako mi je to bio prvi dodir s elitnim hrvatskim rangom. Na kraju sam bio u momčadi lige, kao stoper sam postigao četiri gola te sam namjeravao napraviti korak više u odnosu na lani. Ugovor u Lokomotivi mi je istekao i pošto su oni uglavnom orijentirani na mlađe igrače bila mi je vrlo bliska opcija pristupanja Karlovcu s kojim sam imao kontakt. I baš malo prije sastanka s njima, u nekom karlovačkom restoranu gdje sam trebao dogovoriti uvjete prelaska, dobio sam poruku od menadžera da krenem put Luzerna na probu. Inače nisam neki pobornik proba, no krenuo sam do Švicarske i nakon jednog treninga su me uzeli. Dalje je sve bilo kao u snu – pojasnio je Puljić svoj pomalo iznenadni odlazak u Švicarsku.
Svi i sve za nogomet
No, stigavši u ovu alpsku zemlju naišao je na organiziran klub, vrhunske uvjete te iznenađujuće jaku ligu koja se prati s veliki zanimanjem.
– Malo je reći da sam impresioniran s onim na što sam naišao stigavši u Luzern. Prekrasan grad s mnogo jezera u kojem su svi ludi za nogometom. Stadion od prve utakmice pun kao šipak (13.000 ljudi op.a.), a mi zaredali s pobjedama. U prvih šest kola smo ubilježili četiri pobjede, jedan remi i poraz. Prvi smo na ljestvici, a veliki podvig smo napravili svladavši Basela na njihovom terenu, pred 30.000 ljudi, sa 4:1.
Iako ste došli na kraj priprema igrali ste u svih šest utakmica od prve minute.
– Stigao sam relativno nepripremljen u odnosu na suigrače koji su odradili cijele pripreme. Trener me stavio u igru od prvog kola i na kraju sam postao standardan. Osjetio sam u nekoliko utakmica da mi nedostaje snage pri kraju utakmica, ali svakim treningom to izgleda sve bolje.
Trenutačno ste prvi na ljestvici, ispred velikog Basela, Berna i Züricha. Koliko se mislite zadržati tako visoko?
– Po realnoj snazi nismo ispred ta tri do četiri kluba koji su i financijski i tradicijski moćniji. Mi se ne žalimo, imamo zasad odličan rezultat i atmosferu u momčadi te nam je namjera pokušati pobjeđivati koliko kod bude moguće. Smatram da imamo jako dobru momčad koju bi se moglo eventualno na zimskom prijelaznom roku pojačati s još dvojicom kvalitetnih igrača. U takvim uvjetima imali bi snage konkurirati za vrh ljestvice i pokušat se dočepati kvalifikacija za Europsku ligu.
Susretljivi Švicarci
Imao je Luzern i ove sezone priliku dočepati se Europske lige, ali ispriječio vam se na tom putu nizozemski Utrecht koji vas je pobijedio u obje utakmice.
– Nisam mogao nastupiti u tim utakmicama, jer nisam bio još registriran. Imao sam dojam – da smo igrali na svom stadionu, a ne u Zürichu, prošli bi. Imamo specifičnu atmosferu na našem stadionu koji ima dosta sličnosti sa zadarskim Stanovima. Publika je vrlo blizu terena i stvori se nevjerojatan ugođaj od tih 13.000 ljudi. Za sljedeće sezone u izgradnji je novi stadion Swisaspor koji će zaprimati 20.000 gledatelja, a bit će sigurno najljepši i najmoderniji stadion u Švicarskoj.
Kako ste se uspjeli prilagoditi životu u novoj sredini koja je po mnogočemu različita od one u Hrvatskoj?
– Tu sam tek nešto više od mjesec dana, a već mi se toliko sviđa da smo supruga i ja došli do ideje da čak nikad ne odemo odavde. Nevjerojatan je taj mentalitet Švicaraca. Iznimno susretljivi, uvijek pri ruci. Čim sam stigao odmah su mi dali klupskog čovjeka koji se brine za sve što mi može predstavljati eventualni problem. Imam čak svaki dan oko sat i pol tečaj iz njemačkog jezika s profesorom kojeg je angažirao klub. Sa suigračima se sporazumijevam na engleskom koji svi govore, a stanovnici Luzerna toliko obožavaju svoje nogometaše da se ne može proći neprimjetno u centru grada, u banci ili trgovini. Svi odmah traže autograme, žele se slikati. Jednostavno, tretman kakav sigurno ni u najljepšim snovima nisam očekivao.
Znači Luzern možda neće biti samo prolazna stanica u vašoj nogometnoj karijeri?
– U klubu su oduševljeni sa mnom. Standardan sam i već se sada šuška kako bih mogao dobiti novi ugovor. Ne bih imao ništa protiv ostati na duže vrijeme ovdje – zaključio je Puljić.
 

Napadački nogomet

Švicarski nogomet svakim danom grabi sve većim koracima naprijed. Basel je redoviti sudionik Lige prvaka, Young boys i Zürich su također nadomak, dok klubovi poput Grasshopera, Xamaxa ili Thuna sigurno bude sjećanja na europske uspjehe koje su znali polučivati u ne tako davnim vremenima.
– Sve je u Švicarskoj na vrhunskoj razini, od organizacije preko posjećenosti stadiona do kvalitete. Svi klubovi iz lige koja broji deset klubova s lakoćom bi se obračunali s većinom hrvatskih prvoligaša. U našoj momčadi prva zvijezda je jedan Hakan Yakin koji s 32 godine igra najbolji nogomet u životu, a imamo još nekoliko reprezentativaca Švicarske i drugih zemalja. Postiže se dosta golova, igra se iznimno atraktivno te su stadioni ispunjeni do posljednjeg mjesta. Usporedbe radi, za Lokomotivu sam znao igrati utakmice gdje je bilo tek 25 gledatelja na tribinama. Tome je i doprinio napadački nogomet koji prevladava kod svih momčadi. Tu tvrdnju najbolje dokazuje da u cijeloj nogometnoj karijeri nisam doživio situaciju da u većem dijelu utakmice nazad ostaju tek dva stopera dok svi ostali idu naprijed.