Bube u glavi su prošlost

Otišla sam kad sam vidjela da ne mogu pratiti zahtjeve koji se pred mene stavljaju. Sada sam se vratila jer sam vidjela da bez košarke ne mogu – kaže Perica
Lucija Perica imala je tek dvije godine kada su hrvatski tinejdžeri rado pjevušili stihove pjesme “Bube u glavi”, jedne od nekoliko hitova Tatjane Matejaš – Tajči, pjevačice koja je za Jugoslaviju nastupila na Euroviziji 1990. godine, odnosno godinu dana nakon što je ovo natjecanje osvojila zadarska grupa Riva. Vrijeme je prošlo, Lucija je narasla i shvatila da su bube doista u glavi.
– Sada sam konačno u glavi posložila neke stvari – zadovoljno će Perica koja je od početka priprema na treninzima košarkašica Zadra. U studenom 2008. godine Perica se odlučila povući iz košarke u kojoj je bila 12 godina. A one bube s početka teksta, kakve veze imaju s Lucijom? Perica je jedna od onih igračica čiji je talent neupitan, no angažman na treninzima i utakmicama nije uvijek bio na pravoj razini. Trenerima to u pravilu teško pada jer znaju da je za pravog igrača idealan spoj talenta i rada. Nije stoga slučajno što je Perica na zagrijavanjima znala imati majicu s prezimenom – Sesar. Valjda je pritom mislila na Josipa Sesara, hrvatskog košarkaša koji bi se u nekim segmentima načina svog košarkaškog puta mogao povezati s Lucijom.
Perica je danas 22-godišnjakinja, a to za Zadar znači super iskusna igračica. Istina, kad igrate u ekipi u kojoj su srednjoškolke nositeljice igre biti u kategoriji najiskusnijih i nije posebno teško.
– Oduševljena sam ekipom. Djevojke rade odlično i svakim treningom sve više napreduju. Ovo je potpuno drugačija ekipa od one u kojoj sam nekad igrala, ali bez obzira na to osjećam se odlično.
Kada se odlučila vratiti u ekipu dogovor je bio da Lucija najprije pokuša i vidi kakve su mogućnosti.
– Skoro dvije godine bila sam potpuno izvan košarke. Ne samo da nisam trenirala nego sam zanemarila bilo kakvu tjelesnu aktivnost. Samo sjedenje i vožnja u automobilu. Stoga sam najprije odlučila vidjeti mogu li izdržati treninge. Taj je dio prošao jako dobro i sada me očekuje uigravanje s ekipom. S obzirom da se fizički osjećam jako dobro odlučila sam ostati i vidjeti koliko mogu pomoći ekipi.
Govoreći o razlozima povratka na parket Perica kaže da je “košarku lako zavoljeti, a teško napustiti”.
– Otišla sam kada sam vidjela da ne mogu pratiti zahtjeve koji se pred mene stavljaju. Sada sam se vratila jer sam vidjela da bez košarke ne mogu. Nisam imala nikakav poseban plan, jednostavno sam se javila trenerici Mariji Maziji i rekla da bih opet željela igrati.
Perica igra na poziciji beka-šutera. Nakon odlaska Ine Marin, a sada i Karmen Jeričević, Zadru bi pravi šuterica itekako dobro došla.
– Moja očekivanja nisu velika. Ne znam koliko ću uopće imati prilike na utakmicama, jer Zadar uvijek ima nove mlade igračice koje trebaju igrati. Tu sam i želim pomoći koliko budem mogla. Dosadašnje iskustvo će mi sigurno dobro doći.
Na Višnjiku su posložili nisku ekipu koja nema pravog centra.
– Nedostatak jedne visoke igračice može nam biti problem, ali i taj dio ćemo nekako riješiti. Još više ćemo ubrzati igru i pokušati što više napadati iz kontri i polukontri, odnosni doći u situaciju da što manje igramo na postavljenu obranu protivnica. Zadar je i prethodnim sezonama pokazao da može igrati i na taj način.
 

Kadetsko zlato i juniorska bronca

Uz uspjehe u Školi košarke “Leonardo Bajlo” Perica ima i dvije medalje iz vremena kada je nastupala za mlađe kategorije Zadra. Tako su Zadranke 2004. osvojile titulu kadetskih prvakinja Hrvatske, a 2006. s Pericom u ekipi i treće mjesto na juniorskom PH. Dvije medalje, još jedno kadetsko (2005.) i juniorsko (2007.) zlato Perici su izmakli budući da je bila godinu dana starija od većine igračica iz tadašnje generacije.