Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Budućnost hrvatskog nakladništva je u poticanju autohtonih tekstova

26.09.2011. 22:00
Budućnost hrvatskog nakladništva je u poticanju autohtonih tekstova


Međutim, ako uđete u ponudu koja se nudi na tim listama onda ćete vidjeti da su to i dalje reciklaže, ponovljena izdanja, malo dorađena, skraćena izdanja..to je dobro za čitatelja, međutim to ne može biti budućnost hrvatskog nakladništva. Budućnost hrvatskog nakladništva će sigurno biti u tome da se i dalje potiču autohtoni tekstovi i da u tom smislu zapravo pokušamo u proizvodnji napraviti što jeftiniju knjigu, ali nikako na ovakav način – Zdenko Ljevak


Na prvoj Ljetnoj školi nakladištva, koja je održana protekloga tjedna na Sveučilištu u Zadru, sudjelovao je veliki broj renomiranih nakladnika i predstavnika struke. Osim upoznavanja polaznika s najnovijim trendovima u nakladništvu za vrijeme trajanja škole dosta se razgovaralo i o tekućim problemima u hrvatskom nakladništvu, ali i o njihovom rješavanju. Jedan od predstavnika nakladnika i gostiju ljetne škole te okruglog stola nakladnika i knjižara bio je Zdenko Ljevak, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske te ravnatelj Agencije za elektroničke medije, ali i vlasnik nakladničke kuće Naklada Ljevak. Iskoristili smo Ljevakov boravak u Zadru te s ovim dugogodišnjim kulturnim djelatnikom i poznavateljem problematike nakladništva u Hrvatskoj porazgovarali koji to gorući problemi muče hrvatske nakladnike i kojim smjerom bi hrvatsko nakladništvo moglo krenuti u slijedećim godinama.
Nakladnici se okreću hrvatskim autorima
U sklopu Ljetne škole nakladništva u Zadru često se spominju problemi koji su pogodili nakladništvo, a osobito kriza koja je pogodila ovaj sektor. Je li se nakladništvo zaista našlo u tako velikoj krizi da je čak u pitanju njegov opstanak?
– U svakom slučaju nakladništvo kao struka nije u dobroj situaciji kao i uglavnom najveći dio djelatnosti u Republici Hrvatskoj i čak i šire od Hrvatske. Prolazimo kroz jednu transformaciju, zapravo nazvao bih to pokušajem transformacije u nakladništvu i taj napor koji se iskazuje, na inicijativu nakladnika, čini mi se ide dobrim putem. S jedne strane postavlja se pitanje kako usredotočiti autorski interes, zatim kako plasirati gotov proizvod i treće kako taj proizvod organizirati tako da bude prihvatljiv čitatelju. Tu nakladništvo ima jedan problem, a to je da su i u taj segment našeg nakladništva ušli veliki trgovački lanci i teško dolazi do izjednačavanja ravnopravnosti utjecaja na tržištu. Danas uvijek veći utjecaj na tržište ima onaj tko ima više novaca, a kako su to lanci ja bih rekao da je i iz tog segmenta nakladništvo u krizi.
S druge strane nakladništvo pokazuje jednu žilavost, jednu veliku ustrajnost, a to je da se odlučilo, što se tiče hrvatskih nakladnika, obraćati domaćim autorima. Vi danas imate sve više čitanih domaćih autora, sve više domaćih autora koji na nivou Hrvatske postaju bestseler proizvodi i to mi se čini kulturološki najvrjednijim što danas nakladništvo može dati čitatelju.
Kad smo već kod hrvatskih autora čini se da ni njih nije mimoišla kriza. Istina je da je danas sve veći broj domaćih autora na policama, ali isto tako mladim autorima ili bolje reći novim autorima danas nije jednostavno pronaći renomiranog izdavača, čak i ako se radi o kvalitetnim autorima i često se čuje da nakladnici nisu skloni riskirati s novim autorima u ovako teškim vremenima za izdavačku djelatnost. Ima li istine u tome?
– To se nekad tako moglo reći, danas ne. Izdavačka politika od 2000-e godine je promijenila logiku pa su se počela izdvajati sredstva i za nove, ili mlade autore i ti autori su počeli stvarati zapravo jedno kulturno bogatstvo. Jedno vrijeme bila je kod nas takva kriza da su praktički nestali romanopisci, ali 2000. godine su se počeli vraćati nazad i danas je ta plejada naših vrijednih autora zapravo, ja bih rekao motor, energija u autorskom smislu riječi u Hrvatskoj, a uz sve te afirmirane autore svake godine se pojavi još poneki mladi autor, dakle anonimus, koji vrlo brzo postaje popularan i mislim da je to jedan dobar znak da se može i od knjige živjeti, a to je zapravo krajnji cilj autora.
Knjige skupe zbog male naklade
Kako preživjeti konkurenciju koja prodaje knjige na kioscima po 20 kuna?
– To je točno, to je nastavak one logike tzv. kiosk knjige protiv koje sam se borio, ali ona je ostavila jedan trag, a to je jeftina proizvodnja knjige. Međutim, ako uđete u ponudu koja se nudi na tim listama onda ćete vidjeti da su to i dalje reciklaže, ponovljena izdanja, malo dorađena, skraćena izdanja..to je dobro za čitatelja, međutim to ne može biti budućnost hrvatskog nakladništva. Budućnost hrvatskog nakladništva će sigurno biti u tome da se i dalje potiču autohtoni tekstovi i da u tom smislu zapravo pokušamo u proizvodnji napraviti što jeftiniju knjigu, ali nikako na ovakav način.
Zašto su knjige tako skupe, barem za hrvatski standard? Ljudima koji vole čitati često je skupo kupovati knjige.
– Da, to je točno, međutim, postavlja se pitanje i područja tržišta na kojem se radi. Nekad je knjiga bila dosta skuplja. Danas je knjiga između 90 i 150 kuna i to je velika cijena, to je sigurno, međutim, ne možete vi danas, posebno ne u prvim izdanjima napraviti nižu cijenu kad imate male nakladnike i male naklade pa je u tom poslovanju teško podijeliti materijalne troškove. Imate problem da su pri pokušaju niske cijene knjige neki nakladnici počeli dolaziti u krizu, malo se vratite natrag pa ćete vidjeti da imate dosta nakladnika koji su prije tri godine živjeli, a danas ni ne znate za njih. Dakle, i oni prelaze preko jedne transformacije: podrediti se cijeni, a zadržati kvalitetu.
A što je s tržištem? Zašto se ono još uvijek nije proširilo na susjedne zemlje kod kojih jezična komunikacija ne predstavlja barijeru, zemlje poput Srbije, BiH, pa i Slovenije. Na taj bi način nakladnici imali veće tržište, a knjiga bi samim tim mogla postati jeftinija.
– Prije 2002. godine organizirao sam nastup svih hrvatskih nakladnika u Beogradu, tad sam rekao da govorimo sličan jezik, nije isti, ali je sličan i to nam osigurava tržište. Mogli bismo se nešto malo orijentirati i na Sloveniju, ali više u stručnoj knjizi, a manje na publicistici.
Nakladnici se bore, pokušavaju, ima dosta naših nakladnika koji imaju svoje tvrtke i ispostave u državama sličnog jezičnog izraza, ali to na žalost ne ide, evo dat ću vam primjer Srbije: to je zemlja koja uglavnom ne poštuje autorska prava i onda kad dođete tamo sa svojom knjigom za koju ste vi morali platiti sve obveze, koje se tamo ne plaćaju jednostavno ne možete konkurirati. Tako da mi nemamo baš prevelike mogućnosti na tom tržištu, prije bih rekao da nakladnici imaju mogućnost da plasiraju autorski rad izvan granica, ali mi smo mala zemlja pa onda imamo relativno mali broj autora za koje je svijet zainteresiran. Pokušali smo to raditi preko sajmova, to su uglavnom manifestacije gdje se pokušava plasirati autorski rad, ne možemo se tim puno pohvaliti, ali moram priznati da imamo autora čije se knjige prevode na 18 ili 20 jezika i za to im treba skinuti kapu i dati priznanje.
Sniženjima za spas nakladništva
Među problemima s kojima bi se uskoro moglo susresti nakladništvo je i prijelaz na digitalno doba. Izdavači vani već zarađuju značajan novac na e-knjigama, a tehnologija je ta koja će diktirati koliko brzo će se takvo tržište razvijati. Mogu li e-knjige ugroziti tiskane knjige? Da ne spominjemo da za takav oblik knjige nije ni približno sređeno pitanje autorskih prava.
– Odmah ću vam reći, manje-više ni u Europi, na nivou Europske unije nisu riješena ta prava, taj zamah bi bio puno jači da se riješi problem autorskih prava koja čak ni u Americi nisu riješena. Danas elektorničko nakladništvo ili e-knjiga, čini negdje oko 1,5 posto tržišta, a na njoj se radi već godinama. Proizvođači elektronike će diktirati brinu razvoja e-knjige. Ne vidim tu neku opasnost vezanu za klasičnu knjigu, vidim zapravo jedan support i kao što je internet pomogao da se razvija knjiga tako će i e-knjiga pomoći da se razvija klasična knjiga. Tu zapravo vidim i mogućnost drugačijeg pristupa i drugih averzija, posebno mladih ljudi, mlađi članovi u mojoj obitelji sada preferiraju e-knjige. Ali mislim da tu još ima dosta problema koje treba riješiti, što će vjerojatno potrajati, međutim ne smijemo se iznenaditi, čip je prije petnaest godina bila samo riječ, a danas upravlja cijelim svijetom. Dakle treba i to očekivati.
Što nam je za očekivati, svi nakladnici počeli su masovno snižavati knjige, osmišljavati akcije s gratis djelima, to je naravno dobro za čitatelje, ali nisam sigurna da je dobro i za nakladnike. Hoće li hrvatsko nakladništvo uspjeti preživjeti ovu tešku krizu u kojoj se našlo?
– Popusti koje imate u svakom trgovačkom lancu i knjižari su pokušaj da se jedan dio kulturnog kapitala pretvori u financijski kapital, da se oživi tržište i omogući da se radi i investira dalje. To su teškoće, veliki problemi, i ako ne bude dobro organiziranih društvenih potpora doći će do osipanja. Ja sam pesimist pa uvijek pesimistički razmišljam, ali mislim da može doći do ozbiljnih poremećaja na tržišnoj ponudi. Činjenica je da kod nas ima i previše nakladnika, vi ne morate ostvariti neki uvjet da bi imali licencu, danas svatko, pa i autor može postati nakladnik. Tako smo zemlja od 4,5 milijuna stanovnika, a imamo registrirano 1800 nakladnika, što nije normalno. Doći će do selekcije i to je dobro jer to je u korist proizvoda, cilj selekcije je da se profesionalnije bavi tim poslom, a i kad udružujete ili ukrupnjavate taj interes onda je i veća mogućnost za opstanak knjige.


MZOŠ napustilo subvencioniranje znanstvene knjige




Kod nas se izdavaštvo subvencionira. Je li to uobičajena praksa i u drugim državama?
– Je, dapače, ovisi o tome koje projekte nudite. Kako smo mi siromašna zemlja i ekonomsko nam stanje nije dobro mi pokušavamo nekako generalno svima pomoći pa se to usitni. Osobno sam uvijek bio protivnik toga i podržavao sam, i dok sam bio u Kulturnom vijeću za knjigu pri Ministarstvu kulture, da se projekti kvalitetno verificiraju, a potom i kvalitetno pomognu. Ako nekome date tri tisuće kuna tako mu niste pomogli, ako projekt nije procijenjen da vrijedi onda mu ne treba dati, treba ga natjerati da ponudi kvalitetan projekt pa da dobije puno više. Međutim kad malo dijelite onda je to teško.
Nakladništvo ima jedan problem, a to je da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa skoro potpuno blokiralo potporu znanstvenoj knjizi pa se sad sve pretočilo u Ministarstvo kulture, a sa 35 milijuna kuna ne možete zadovoljiti sve. Na žalost nije dobro kad se politika suprotstavlja kulturi.