Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Radnici zadarskih tvrtki zbog straha ne prijavljuju “ubijanje” na poslu

26.09.2016. 22:00
Radnici zadarskih tvrtki zbog straha ne prijavljuju “ubijanje” na poslu


Iako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji baza podataka o ljudima koji su zbog prekomjernog posla i stresa na poslu oboljeli ili umrli, stručnjaci upozoravaju da je takozvani karoshi sindrom itekako prisutan. Tim problemom koji je nekoć bio karakterističan za Japan i druge azijske zemlje, ali i Afriku i Južnu Ameriku, društvo u kojem vlada kapital donijelo je i na naše prostore.
Dvije pojavnosti mobinga
Vedran Uranija, pravni zastupnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, ističe kako u zadarski ured SSSH svakim danom dolazi sve više radnika koji se žale na neljudske i protuzakonite uvjete rada na koje ih poslodavac ili još češće nadređeni prisiljavaju.
– Najveći problem je što radnici trpe sve dok im zaista ne dođe voda do grla. Boje se prijaviti problem kako im nakon toga ne bi bilo još i gore, kako ne bi dobili otkaz, bili premješteni na radno mjesto nižeg ranga i slično. A onda im se s vremenom sve to počne odražavati na zdravlje, dođu pred zid pa zapravo nemaju izbora, već zatražiti pomoć. Naši zakoni do nedavno nisu bili dobro regulirani pa su radnici bili u nepovoljnom položaju, ali je danas situacija sasvim drugačija. Zakon danas poznaje pojmove mobinga, diskriminacije na radom mjestu i slično, kaže Uranija ističući kako su nepovoljnim uvjetima, a najčešće iscrpljivanju prevelikim obavezama i prekovremenim radom koji prelazi zakonom dozvoljene okvire, najviše izloženi djelatnici u ugostiteljstvu, trgovini, prometu i turizmu.
– Radnici nam dolaze tražiti pomoć kad su izloženi mobingu više od godine dana, kad već imaju zdravstvene probleme i kad posljedično zbog toga stradavaju i njihove obitelji. No, i tada su u strahu i mole za diskreciju, ne žele da njihov slučaj iziđe u javnost jer se boje revanšizma poslodavaca i ostajanja bez posla, kaže Uranija navodeći kako mobing u praksi ima dva oblika pojavnosti – kad poslodavac radnika zatrpava poslom te kad radnik sam uzima više posla nego što ga realno može odraditi.
– Prvi oblik mobinga je kad poslodavac ili nadređena osoba pod prijetnjom otkaza dovodi radnika u situaciju da mora raditi poslove za koje realno nije fizički spreman, kad radnika prisiljava na prekovremeni rad i izvan zakonskih okvira, a onda taj rad ne plaća i ne evidentira. Drugi oblik mobinga je kad radnik sam radi više nego može i onda ostaje prekovremeno kako bi to riješio, ističe Uranija navodeći kako to radnici čine u strahu od gubitka posla i pred nadolazećom konkurencijom, odnosno u želji da pokažu da vrijede, mogu i žele raditi. Uranija upozorava kako dugoročno takva situacija vodi u katastrofu te da je potrebno problem ozbiljno shvatiti i poduzeti zakonske mjere da se neželjene posljedice spriječe. A kao neželjenu posljedicu ističe upravo utjecaj prekomjernog rada i stresa na poslu na zdravlje ljudi. Javlja se i sindrom burnout ili sindrom izgaranja na poslu.
Vozit će do 65?
– Omjer umirovljenika naspram radnika danas je 1:1, a 1990. godine bio je 3:1. To nikako nije dobro, a ne poduzmu li se preventivne mjere na vrijeme moglo bi uskoro biti još i gore, naglašava Uranija pozivajući sve relevantne čimbenike počevši od sindikata, civilnih udruga za zaštitu ljudskih prava, udruga poslodavaca, nadležnih inspekcija i sudova da se ozbiljno uhvate u koštac sa sindromom suvremenog svijeta u kojemu živimo. Također, apelira i na sve potlačene radnike da što prije prijave problem bilo sindikatima ili nadležnim institucijama ističući kako je pravovremena reakcija pola rješenja problema.
– Danas imamo i zakon koji prepoznaje taj problem, a osim toga i mogućnost mirenja izvan sudova. Naime, zbog premalog broja takvih slučajeva na sudu i nedovoljno educiranih sudaca još uvijek nemamo ujednačenu sudsku praksu pa su radnici u neizvjesnosti sve do presude. Nisu sigurni kako će njihov slučaj završiti ni što ih nakon toga čeka, upozorava Uranija, a sličnog mišljenja je i njegov sindikalni kolega Stjepan Lisičar koji se osvrnuo na problem vozača.
– Nedavno smo imali pregovore u kojima se mi iz sindikata zaležamo da se vozačima ne ukine beneficirani radni staž i da vozači rade maksimalno do 60. godine. Ide se na usklađivanje s EU, a ne vodi se računa da uvjeti u našim vozilima nisu isti, kao ni plaće. Vozači su sve više izloženi stresu jer poslodavci misle na profit, smanjuju broj zaposlenih, a onda imate situaciju da vozač autobusa sam mora i naplatiti karte putnicima, kaže Lisičak dodajući kako je vrlo mali broj profesionalnih vozača koji odlaze u redovitu mirovinu već sada.
– Zbog nepovoljnih uvjeta rada većina vozača odlazi u prijevremenu mirovinu zbog profesionalnih oboljenja. ako ukinu beneficirani radni staž mislim da ćemo se naći u situaciji da niti jedan vozač neće otići u redovitu mirovinu. Zamislite da na dugoj liniji autobus vozi vozač star 65 godina. To nije rizik samo za njega i njegovo zdravlje već i za putnike, ističe Lisičak dodajući kako je neto plaća vozačima autobusa prosječno tri i pol tisuće kuna. Napominje kako imaju terenske dodatke no da to nije isto, te da se na taj način samo zadovoljavaju neke norme koje nameće EU.