Škola koja daje znanje, ali i ljubav

Radost uz osmijeh prva je emocije koju ćete doživjeti kada prođete kroz vrata Osnovne škole Voštarnica. U uskim školskim hodnicima na zidovima ima toliko slika koje svojim bojama i životnošću privlače poglede svakog tko prvi puta uđe u jednu posebnu školu da se jednostavno na trenutak zapitate jeste li možda pogriješili i zapravo se nalazite u velikoj galeriji kojom prolaze djeca i njihovi učitelji. Slike koje ovaj prostor čine još posebnijim su nastale tijekom deset godina koliko dugo se organiziraju likovne kolonije na koje dolaze umjetnici s različitih strana. Kada pogled prebacite prema dolje, i to odmah na ulazu, složena jedna uz drugu su invalidska kolica koja djeci s teškoćama u kretanju omogućavaju mobilnosti i dolazak na nastavu.
Poziv koji se svakodnevno živi
Hodnicima ove škole, kao i svake druge u vrijeme pauze od jednog do drugog sata prolaze djeca, a sve se čini nekako opuštenije nego što je to u drugim školama. Na licima onih koji djeci pomažu da svakog dana usvoje neko novo znanje, a sve u skladu s njihovim mogućnostima, nema grča, nervoze, niti bilo čega negativnoga što se često sreće u nekim drugim školama. Svi su ovdje vrlo pozitivni, otvoreni i doista prijateljski u odnosu prema djeci, ali i svima koji se ondje mogu sresti.
Školi nedostaje prostora već godinama o čemu su napisani brojni novinski tekstovi, iako se rješenje nazire s Centrom Mocire, no kompliciranoj sudskoj, ali i trakavici oko toga čija je nadležnost veća i važnija, još uvijek nema kraja. Nekoliko milijuna kuna koji su potrebni za dovršetak Centra Mocire, a u koji je već investirano oko 45 milijuna još uvijek se čini nedosanjanim snom.
Unatoč svim problemima koje imaju s nedostatkom prostora, ono što je najvrednije u svemu su oni kojima je ovo poziv, a ne posao jer svakodnevno djeci prenose znanja, ali i ljubav. Svaka škola, pa i ova ima svog ravnatelja, u ovom slučaju ravnateljicu i to je već 12 godina defektologinja Irena Dukić.
– Nakon 14 godina školovanja djeca odlaze kući, jer nažalost četiri zaštitne radionice koje bi trebale biti u sklopu Centra Mocire, a pod Ministarstvom socijalne politike i mladih nisu nikada profunkcionirale, a to je nakon 21. godine. Oni bi trebali u četiri različita programa proizvoditi nešto što oni mogu, ali u dogovoru s gospodarstvenicima, ali to nije moguće jer nemamo za to uvjete. Jedan dio onih koji su završili našu školu idu u Udrugu Svjetlo i ona nadomješta nepostojanje radionica koje bi se trebale otvoriti u sklopu Centra Mocire, a pod Ministarstvom socijalne politike i mladi trebali imati. Ipak, u Svjetlu nemaju toliko kapaciteta da prime sve one koji kod nas završe školovanje, kaže ravnateljica Dukić.
Ovdje se radi o potpunom apsurdu, dodaje Irena Dukić, jer našoj županiji nedostaje treći segment, imamo ranu intervenciju i nakon toga školu, ali ne i što nakon njenog završetka, doznajemo dalje od ravnateljice Dukić. 
U 18 skupina raspoređeno je 73 djece, dok je za još 5 učenika organizirana nastava kod kuće. Djeca u ovu školu dolaze iz cijele Zadarske županije, a neke od njih dovoze roditelji dok je za ostale organiziran prijevoz školskim kombijem, te s dva minibusa i tri kombija u vlasništvu privatnih prijevoznika s kojima imamo ugovore.
– Nama nedostaje prostor za priredbe, ljeti ih radimo u dvorištu, a zimi idemo kod časnih sestara u Arbanase. Također nam nedostaje sportska dvorana, imamo samo jednu učionicu za kinezioterapiju. Naravno da bi nam bilo ljepše u većim učionicama, ali škola je u svakom slučaju zastarjela, a i nije rađena za ovu namjenu, tvrdi ravnateljica Dukić.
Svaku školsku godinu novi programi
Unatoč problemima na čije rješavanje pokušavaju utjecati, u školu se stalno uvode novi programi koje djeca rado prihvaćaju, a i pokazuje kako su neke udruge i pojedinci senzibilizirani za potrebe jedne ovakve ustanove. Tako se suradnja sa zadarskim Kyudo klubom Yumi i njihovim predsjednikom Goranom Blaževićem, koja je započela 11. veljače ove godine na način da su jednom tjedno učenike učili ovoj tradicionalnoj japanskoj streličarskoj vještini, nastavlja i ove školske godine. U ovoj školskoj godini, u suradnju s Udrugom Konac i Jakovom Pericom svakodnevno po 3 školska sata sve do Božića učenici će izrađivati ukrase od drveta i konca te će nakon toga biti organizirana Božićna izložba. U školi se trenutno od ostalih terapeutskih postupaka provode logopedska terapija, kineziterapija i psihološka terapija što provode stručni suradnici odgovarajućih profila.
Već posljednjih osam godina na kraju svake školske godine iz tiska izlazi i školski list Mendula, u kojemu se predstavljaju aktivnosti djece tijekom jedne godine. Svi roditelji s kojima smo razgovarali tijekom obilaska škole su nam kazali kako oni koji rade u OŠ Voštarnica njihovoj djeci uz puno strpljenja i pomoći u savladavanju različitih problema pružaju i puno ljubavi koju djeca cijene i prepoznaju.
– U ovoj školskoj godini naša Učenička zadruga Mocire će imati štand kao gosti na Državnoj smotri učeničkih zadruga u Zadru gdje će prezentirati svoj rad, a kao i prošle godine imat ćemo suradnju s Glazbenom školom Blagoje Bersa. Jednu odgojno-obrazovnu skupinu učenika u dobi od 17 do 21 godine učiteljica suvremenog plesa Jasna Frankić Brkljačić iz GŠ Blagoje Bersa tijekom godine podučava elementima suvremenog plesa zajedno s voditeljicom te skupine iz naše škole Jelenom Babić, prof. rehabilitatorom, a taj projekt provodi sat tjedno u plesnoj dvorani Glazbene škole, kazala nam je o planovima u ovoj školskoj godini Irena Dukić. Stručni suradnici, rehabilitatori i učitelji koji rade s djecom u potrebi su stalnih, ali prilično skupih edukacija, za koje im trebaju dodatna financijska sredstva, ali ih mogu osigurati jedino kroz donacije. Kako je nastupilo vrijeme gospodarske krize, posljednjih godina teško uspijevaju osigurati novac za ovu namjenu, iako im treba trajna edukacija jer znanost napreduje o čemu ovise i rezultati koje bi mogla postići ova djeca. Stoga namjeravaju ta sredstva osigurati putem apliciranja na razne natječaje.