Samo naivci vjeruju u kilometar sat

Auto treba usisati, oprati navlake, a kao obavezno, treba staviti i onaj umjetni miris (najčešće vanilija ili zelen-bor) pomoću kojeg bi se nekako trebalo neutralizirati razne izdajničke smradove, prije svega one od vlage i cigareta. Nećemo ni napominjati da oštećenja na limu treba kamuflirati, osobito ako parkirate kao ja, tako da se zaustavite tek kada udarite u auto ispred ili iza sebe, ili pak dok ne čujete struganje o zid ili ogradu

Volim ići na Benkovački sajam. Uvijek se zabavim, a volim i životinje. Samo, Benkovac mi je daleko, a i taj deseti u mjesecu najčešće pada usred radnog tjedna, kada vrijedan čovjek poput mene radi. Ali našao sam ja zamjenu. U Zadru se, također, može osjetiti dio te otužno – smiješne atmosfere i to na samom izlazu iz grada, na granici između Smiljevca i Sokinog briga. Tamo se, naime, nedjeljom održava tzv. sajam automobila, koji i nema nikakvo službeno ime, već se tu skupljaju ljudi koji žele prodati ili kupiti… auto. Nekada se taj biznis odvijao na platou ispred željezničkog kolodvora, da bi izgradnjom autobusnog postalo tijesno te se dućan prebacio ispred tadašnje Mehanizacije. Kada se ta ugledna firma, kao što i priliči pretvorbi na balkanski način, konačno raspala, društvo se preselilo na ovu današnju lokaciju gdje je, u što sam se osobno uvjerio, vrlo veselo.
OSNOVNI PODACI
Dakle, radi se o prostoru ispred nekadašnjeg “Zelenog centra”, prve velike samoposluge u Zadru, koja je kasnije malo promijenila namjenu, a završila kao opskurno noćno okupljalište onih koji slušaju, da se blago izrazim, glazbu sumnjive umjetničke vrijednosti (lijepo zvuči, zar ne?). Tu se nedjeljom nalaze veseli i dobro raspoloženi ljudi, ljudi koji rado proljudikaju sa sebi sličnim ljudman, malo se prošetaju, popiju piće u obližnjem trgovačkom centru, rade razne stvari, ali najmanje od svega kupuju aute. Društvo se počne okupljati oko 8 sati jer treba zauzeti poziciju, a sve se završi malo poslije 11, kada se ode kući na nedjeljni ručak. Ne stigne se, doduše, na svetu misu, ali to je već druga priča. Neko se vrijeme za pristup autom plaćalo 30-ak kuna, ali se taj običaj vrlo kratko zadržao, tako da sada za razliku od Zagrepčana koji za Hrelić moraju dati novaca, Zadrani nemaju tih problema. Dovedeš auto, staviš na njega obavijest na kojoj ponekad piše sve, a ponekad samo telefon i pričaš s ljudima.
MIJENJAM AUTO ZA POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE
Obavijest je ili našvrljana rukom nevičnom držanju olovke, pisana nesigurnim rukopisom ili je, ako se prodavač potrudi, isprintana. Na tim papirima zalijepljenima na vjetrobrane najčešće piše naziv auta, godina proizvodnje, kilometraža, broj mobitela i dodatna oprema (ako je ima). Nekada piše i do kada je vozilo registrirano, a nekad i ono najvažnije – cijena. Najgore je kada nadobudni vlasnik napiše “cijena po dogovoru”, što bi trebalo značiti da bi se ja, ovakav gospodin, trebao cjenkati i pogađati, pljuvati u dlan i rukovati se kao da sam na bazaru u Maroku. Druga je stvar ako se radi o zamjeni za manje i jeftinije vozilo (zanimljivo, nitko ne nudi manje i jeftinije vozilo za “veće, skuplje i raskošnije”) što je česta ponuda, a meni je najzanimljivije bilo sljedeće: “mijenjam automobil za poljoprivredno ili građevinsko zemljište”. Sada zamislite u kojoj mjeri oni cijene to vozilo kada ga mjenjaju za zemljište. Ja sam, potaknut time, na svoga “una” htio napisati “mijenjam za kuću s olimpijskim bazenom”, ali mi je zdrav razum rekao da to vjerojatno neće upaliti. Neće upaliti isključivo zato jer je malo ljudi koji imaju onakvu kuću s bazenom kakva bi se meni svidjela.
KAKO TREBA PRIPREMITI AUTO?
Ovo je vrlo važan segment prodaje. Sigurno nećeš dovesti auto sa skorenim blatom rodne avlije ili s razbijenim desnim farom i udubljenim blatobranom. Ne, auto treba blistati kao mladenka pred dolazak mladoženjine rodbine, sva u svome sjaju i ljepoti. To je malo teško ako je auto u raspadajućem stanju, ali svi se trude.
Auto se opere, osuši da ne ostanu tragovi kapljica, može se i polirati, a nije loše ni namazati gume onim sredstvom nakon čega su sjajne i crne. Iznutra, također, treba sve urediti. Usisati, oprati navlake, a kao obavezno, treba staviti i onaj umjetni miris (najčešće vanilija ili zelen-bor) pomoću kojeg bi se nekako trebalo neutralizirati razne izdajničke smradove, prije svega one od vlage i cigareta. Nećemo ni napominjati da oštećenja na limu treba kamuflirati, osobito ako parkirate kao ja, tako da se zaustavite tek kada udarite u auto ispred ili iza sebe, ili dok ne čujete struganje o zid ili ogradu.
NA ŠTO TREBA OBRATITI PAŽNJU?
Što treba gledati pri kupovini? Iskreno, pojma nemam. Vlasnik otvori haubu i odmah se njih nekoliko mudraca skupi i znalački klima glavama. A što mogu vidjeti? Je li prljav ili čist. Kao da se na motoru izvana po čistoći vidi je li ispravan ili nije. Najsumnjivije je ono vozilo koje ima izvjestan broj godina, a boja mu se sjaji kao da ga je upravo okupala rosa sunčanog proljetnog jutra na Velebitu. Taj se sigurno “prevrtao”. To je zanimljivo. Nitko, kada govori o tome, neće reći da se auto ogrebalo, oderalo, ulupilo, sudarilo, ili oštetilo na neki drugi način. Ne, auto se uvijek i jedino prevrtalo. Kilometraža nije uvijek pouzdan podatak jer se i to da namjestiti, a saginjanje i podvlačenje pod auto, da se vidi kako je ispod, je obično manitanje jer se tek tako ne može ništa vidjeti. U stvari, onaj koji vjeruje u kilometar sat težak je naivac jer, koliko su mi stručnjaci rekli, na svakom autu mlađem od deset godina, relativno je jednostavno skinuti koju stotinu tisuća prijeđenih kilometara.
IDEALNO MJESTO ZA DOKONE
Ima tu i raznih kreatura koje dolaze iz čiste dosade; niti prodaju, niti imaju namjeru kupiti. Sjećam se jednog bolesnika prije nekoliko godina (a radilo se o starijem čovjeku kojem očigledno godine pamet nisu donijele), koji je svake nedjelje dovozio novi novcati hundai applause, otvorio mu sve što se moglo otvoriti i stao kraj njega da mu se ljudi dive. Ako bi ga tko pitao za cijenu, on bi rekao malo višu nego što je koštao u dućanu i eksponirao se tako satima dok je god bilo onih koji su ga htjeli gledati i razgovarati s njim. Prijatelj koji često (pre)prodaje automobile mi je povjerio da se tu zapravo ništa ni ne trguje. Rijetko tko otiđe i na probnu vožnju, a kamoli da bi se sklopio neki ozbiljan posao. Zato nema ni poreznika, kontrolora ni inspektora, jer oni ovdje ne bi ni imali posla. Nitko ništa ne kupuje.
BUVLJAK PIJACA
Najzanimljiviji ipak nisu automobili nego improvizirani štandovi na kojima se prodaje sve i svašta, a ništa korisno (osim jedne klupe na kojoj su se prodavale jabuke). Atmosfera neobično podsjeća na onu na koju sam naišao dok sam radio reportažu iz Beograda. Prodaju se stvari koje izgledaju kao da su izvučene iz smeća, bez ikakvog reda i logike. Ustvari, postoji logika apsurda. Tamo sam jedno kraj drugoga našao erotski časopis i Rimsko obligacijsko pravo, dok su ovdje jedno kraj drugoga vježbenica iz matematike za 7. razred i udžbenik iz kliničke farmakologije. Ima i lijepih plastično-porculanskih figura goluba (ili je to možda ipak galeb – pogledajte sliku) i propetih konja, ali i drugih lijepih stvari koje ni jedan normalan čovjek ne bi poželio imati u svom domu. Da netko ne pomisli da nismo u informatičkom dobu, tu je i mali štand prepun erotskih DVD-ova (zanimljivo, nije bilo narodnjaka), ali i za djecu jedan veliki medo s klempavim ušima, a ne smijemo zaboraviti ni nekoliko pari lijepih, ne puno iznošenih, cipela. Šteta, nije bilo moga broja.
OBEĆANA ZEMLJA ZA LJUBITELJE AUTOHTONIH NARJEČJA
Ono po čemu je ovaj sajam jako zanimljiv je profil ljudi koji se tamo skupljaju. S obzirom na to da imam čudan dar prepoznavanja ljudi koji čitaju moje tekstove, sa sigurnošću mogu reći da tamo takvih nije bilo. Neće se nitko ljutiti ako kažem da je mjesto idealno za antropološko-fiziognomička istraživanja, a ni etnolozi ne bi ostali kratkih rukava. Ljudi koji se bave jezikom i narječjima zadovoljno bi trljali ruke ovim tvrdim načinom govora, zanimljivim riječima i izrazima u kojima je samoglasnik rijedak gost. S druge strane, gdje će se ovi ljudi sastajati nedjeljom? Najvjerojatnije u knjižnicama i čitaonicama, na kazališnoj matineji ili što je još najizglednije na nekoj književnoj večeri ili izložbi. Problem je, što je nedjelja pa toga nema i onda se kao substitut koristi sajam automobila.
MJESTO BEZ ŽENA
Još je jedna specifičnost ovog mjesta. Iako to nigdje nije naznačeno, zaključio sam da je ženama pristup strogo i najstrože zabranjen. Znam da je to nevjerojatno, ali među stotinama ljudi nije bila prisutna ni jedna jedina ženska osoba. Niti jedna. Što se ovdje događa da to žene ne smiju vidjeti, je li ovo od davnina mjesto rezervirano samo za muškardine, ja ne znam, ali da je čudno – čudno je. Ah, da. I djeci je zabranjeno. Jedine osobe mlađe od tridesetak godina su bili moji praunuci koji su me vodili pod ruku. A možda su svi ovi ljudi stari momci, okorjele neženje bez kučeta i mačeta, koje jedino na svijetu zanima ovakvo druženje? U svakom slučaju – čudno.
NIJE BILO UZALUD
Jesam či se zabavio ili sam upropastio nedjeljno jutro? U svakom slučaju ovo prvo. Auto ionako nisam ni mislio kupiti, a na ovakav način nikada nijedno nisam ni prodao ni kupio. Čak ne poznajem nikoga tko je ovdje zamijenio vozilo. Kada kupujem, kupim u dućanu, a onda vozim i vozim, sve dok ne umre od starosti ili dok se ne zabijem pod šleper. S druge strane, ne razumijem ljude koji svaki čas kupuju i prodaju automobile i još u tome uživaju. To je sve jedna velika gnjavaža i natezanje, ali ako mislite da nema ljudi koji to vole, varate se. Prošećite se nedjeljom do autotržnice pa ćete shvatiti o čemu govorim, a možete kupiti i zeleni med za vječnu mladost i zdravlje.

Tajna vječne mladosti, zdravlja i mišićavog torza

Tko bi rekao da ću ovdje, na sajmu automobila pronaći ono što cijelo čovječanstvo traži kroz svoju povijest – tajnu ljepote, mladosti i zdravlja? Kako? Jednostavno. Simpatičan čovjek na malom štandiću prodaje med, a među bocama se nalazi i jedna vrsta koja je potpuno zelena. Kraj te boce je natpis na kojem piše koliko je to zdravo i što se sve unutra nalazi (ima i brokule – otud zelena boja). Ono što je zanimljivo nalazi se s druge strane tog papira koji, kada ga vjetar podigne, otkriva fotografiju mišićavog muškarca s atraktivnim torzom, a takav ću i ja postati ako pojedem zeleni med. Je li ta slika tu slučajno, ne znam. S obzirom na to da već imam približno tako mišićavo tijelo, nisam kupio med, iako je ovaj proizvod, uz velike zelene i crvene jabuke, jedino na sajmu što mi se svidjelo.